Tko je smjestio Fahrudinu
Najbolji partner je partner iza rešetaka
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Rekao bi čovjek u nekoj normalnoj zemlji, kako je pravna država napokon profunkcionirala. Ali ne i kod nas. Uhićenje Fahrudina Radončića, zbog navodnog ometanja svjedoka u slučaju Nasera Keljmendija, već na sebe navlači bezbroj sjena, a teorije samo naviru. I ovaj slučaj, kao i bezbroj njih do sada, navući će na sebe politički plašt, i baš nas poput politike izmoriti da ćemo izgubiti volju da razlučimo što je pravo stanje stvari. A ovakvoj državi, taj zamor i odgovara i nikada niti jedno uhićenje nije bilo kristalno jasno iako smo svi kristalno uvjereni u prljave peraje velikih riba.
Navodno Fahrudin Radončić odavno zna da se lašte lisice za njegove ruke. Od kad je pao Naser Keljmendi šuška se i govori kako je on sljedeći. Teorije kažu kako se tražio pravi trenutak za njegovo uhićenje, pa se vagalo kad i kako, a onda je ispalo da će jedan promrzli ponedjeljak, u rano poslijepodne kad su se novinari nervozno mislili čime zatvoriti novinu i čime nabrati klikova, biti rezerviran za njega.
Nakon što su uhićeni Radončićevi ljudi iz stranke, Bakir Dautbašić i Bilsena Šahman, krenulo se s govorkanjima kako je vrijeme da i šef leti. On je do tada u medijima, svim snagama iznosio tvrdnje kako ga političko pravosuđe želi uništiti. Izmišljao je Radončić riječi, upozoravajući kako mu prijeti keljmendiziranje te je kukao kako netko želi srozati napredak nakon velikog bošnjačkog pomirenja i povijesne koalicije. I upravno na dan velikog teksta u Avazu u kojem se spominje namještanje Radončiću, neprijatelji i tihi državni udar, dolazi SIPA i provodi akciju Lutka 2. Radončić je u lisicama.
Ipak mu nije uspjelo upozorenjima kako će politika kroz pravosuđe nekoga koštati glave spasiti vlastitu. Nije ga ni koalicija sa SDA spasila niti pružena ruka Bakiru Izetbegoviću čija je ljubav s Radončićem prvi put bila na ispitu kad je kao direktor Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo još 1999. optužen da je zloupotrijebio službeni položaj i nezakonito mu pomogao da sagradi poslovnu zgradu Avaza. Naravno, optužnica je ostala u ladici sve do danas, a teoretičari zavjera, ili rušitelji bošnjačkog saveza, kako za koga, tvrde da je upravo Bakir dao zadnji sjaj Radončićevim lisicama. Drugi pak kažu kako je struja unutar SDA, koja je bila protiv bajramske večere i mirenja, povukla svoje konce i pomrsila račune Radončiću.
Bilo kako bilo, pravosuđe BiH još jednom je na ispitu. Tužitelju Boži Mihajloviću, koji je naložio uhićenje Radončića, mogla bi se pokvariti statistika. On, naime, nikada nije izgubio slučaj u predmetima organiziranog kriminala. Iako je navodno sve lidere važnijih stranaka Radončić upoznao s onim što mu se sprema, koalicijski partneri su podijeljeni. Jedni su odmah stali u obranu, a drugi šutjeli kao zaliveni nad koalicijskim rukama u lisicama.
Ubrzo po uhićenju Dragan Čović, koji ima iskustva s pravosuđem, jer ono u njegovu slučaju još krije misteriju ispadanja dokaza pri prijevozu na sud, rekao je kako uvjeren da će se Radončić s ovim znati nositi. Ranije je Radončić podržao Čovića kad su ga povezivali s Kemalom Čauševićem bivšim direktorom Uprave za neizravno oporezivanje. S druge strane, unatoč velikim izljevima ljubavi posljednjih mjeseci, iz SDA nije bilo komentiranja privođenja pomirenog partnera. Ne bi bilo čudno da se teorije zavjere pokažu istinitima i da ispadne da je SDA opet okrenula leđa Radončiću. Uostalom, zbog SDA je i izletio iz fotelje državnog ministra sigurnosti nakon prosvjeda u famoznoj veljači i kada ga je, kako neke druge teorije tvrde, od uhićenja samo spasilo to što je bio ministar sigurnosti i što je bio ionako previše vatre tada u BiH.
No, pritvor u Bosni i Hercegovini ne znači ništa. Kod nas su svi tužitelji i suci i prije sudnica, a propadale su i veće stvari od Radončićevih navodnih pritisaka da ga se ne spominje na kosovskom sudu. Od silnih prosipanja činjenica često se ne čuje sudski čekić, a pravosuđe je prečesto bilo igračka za obračunavanje tako da je teško povjerovati da i ovog puta nije tako. Da nije, ne bi se odabranim medijima odmah nakon uhićenja plasirao dokaz i telefonski razgovori Dautbašića i Radončića.
One koji se žele tješiti da pravne države u klimavoj državi poput BiH ima, može smiriti činjenica da je privođenje Lijanovića upalilo tek iz četvrtog puta. No, da bi cirkus bio potpun tu je i odluka da se može biti i kandidat za ministra čak i ako ste u zatvoru, a SIPA koja vas uhiti objavi da ste čisti da budete ministar. Zašto onda i partner ne bi mogao biti najbolji partner iza rešetaka?