Nasilje i kriminal u HNŽ: 22 maloljetnika u istragama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na području Hercegovačko – neretvanske županije u 2015. godini zabilježena su 22 postupka prema maloljetnicima za razna kaznena djela. Podaci su to koje je za Bljesak.info ustupila glavna tužiteljica tužiteljstva HNŽ, Sabina Beganović, koja ističe kako je prema statistici iz prošle godine upravo u sedam kaznenih djela obilježje nasilje, dok se u dva slučaja radi o seksualnom nasilju gdje su žrtve bile maloljetnici.

''U sedam kaznenih djela radilo se o djelima razbojništva, oštećenja tuđe stvari, izazivanje opće opasnosti, izazivanje narodnosne, rasne i vjerske netrpeljivosti, teške tjelesne ozljede, dok su u dva predmeta maloljetnici žrtve seksualnog nasilja'', govori za Bljesak.info tužiteljica Beganović i ističe kako su ovi postupci tajni, u cilju istrage, te su obzirom na novi Zakon o maloljetnicima, ove osobe pod posebnom zaštitom.

Policija bez evidencije

Na području ove županije zabilježeno je i kazneno djelo ubojstva, a kada je u pitanju seksualno nasilje u kojem bi maloljetnici bili počinitelji na području ove županije u 2015. godini nisu imali evidentiranih prijava. Kada je u pitanju međuvršnjačko nasilje, sličan je slučaj i u MUP-u HNŽ u kojem, kako je za Bljesak.info potvrdio Ljudevit Marić glasnogovornik MUP-a, u 2015. godini nisu imali niti jedan evidentiran slučaj međuvršnjačkog nasilja.

Problem nasilja među mladima detektiralo je i Udruženje mladih psihologa, koje već dvije godine provodi program prevencije vršnjačkog nasilja te u tom razdoblju bilježe kako je u školama prisutno fizičko, verbalno i emocionalno nasilje među vršnjacima.

''Prema podacima istraživanja 'Procjena raznolikosti stavova i znanja o nasilju među djecom i odraslima u urbanim i ruralnim područjima', koje je Udruženje mladih psihologa provelo u 2015. godini, čak 70 posto učenika u Mostaru smatra da je uredu na nasilje odgovoriti nasiljem uz procjenu da bi obitelj podržala takav vid nasilja (58 posto), te većina (54 posto) teško prijavljuje nasilje nastavniku ili drugoj odrasloj osobi'', rekli su za Bljesak.info iz ovog Udruženja.

Na upit o ulozi škole za prevenciju nasilja, iz Udruženja poručuju, kako je to kreiranje pozitivne školske klime te izgradnje kapaciteta da se dijete, uključeno u vršnjačko nasilje, identificira i integrira u sredinu na način koji će omogućiti razvoj njegovih potencijala u skladu s unaprijed utvrđenim vrijednostima, pravilima i društvenim ulogama, uključujući uspostavljena pravila protiv nasilja i vrijednosti u skladu sa tim.

Ključno povjerenje

''Pri tome treba voditi računa da se vršnjačko nasilje ne može definirati prema samom mjestu događanja. Istraživanja pokazuju da se nasilje među djecom događa i u školskom dvorištu, na putu od škole do kuće, na autobusnim stajalištima, a u posljednje vrijeme sve češće, putem društvenih mreža, te je potrebno programom prevencije nasilja obuhvatiti i takva kritična mjesta. Škole se najčešće obraćaju s problemom fizičkog nasilja među vršnjacima, dok ostali oblici nasilja, nažalost, u velikom broju slučaju ostanu neprimijećeni, iako su više zastupljeni nego fizičko nasilje'', istaknuli su.

Uz škole značajnu ulogu u osnaživanju žrtve nasilje imaju i roditelji i obitelj, ali oni imaju jednaku ulogu i kada je u pitanju odgoj nasilne djece. Ponašanje djeteta koje je nasilno, kao i djeteta žrtve, od samog početka života razvija se u okviru obiteljskih odnosa. Za sprječavanje odgoja žrtve ili nasilnika, ključan je razvoj bazičnog povjerenja, emocionalne sigurnosti i postavljanje granica.

Na području HNŽ već posljednjih nekoliko godina djeluje udruga roditelja Naša Djeca, u kojoj kažu kako je od njihovog osnutka bilo par neformalnih razgovora s roditeljima čija su djeca imala problema s međuvršnjačkim nasiljem, no kako službenog obraćanja na adresu Udruge nije bilo, do prije par dana kad im se javio jedan roditelj, kako kažu, vjerojatno ponukan posljednjim događanjima u Sarajevu.

Škole dodatno ponižavaju djecu

''Ono o čemu smo razgovarali s roditeljima ostalo je u diskrecijskim okvirima više zbog želje roditelja da zaštite svoju djecu vjerojatno vjerujući da će ako s tim događajima odu u javnost "staviti zvono na svoje dijete. Za nekoliko slučajeva smo saznali prilično kasno tako da nismo ni imali priliku pomoći. Ta djeca su već prošla dosta maltretiranja a kao rješenje problema nadležni u školama su ponudili toj djeci dodatno poniženje, da se prebace u drugo odjeljenje ili drugu školu'', rekao je za Bljesak.info Antoni Šajin, predsjednik ove Udruge.

Osim što roditelji nevoljko pričaju o tome, po Šajinovom mišljenju, najveći je problem prepoznati na svom djetetu da je žrtva međuvršnjačkog nasilja.

''Na žalost, u današnje vrijeme roditelji se brinu o egzistencijalnim problemima poput materijalnog ili stambenog zbrinjavanja i sličnog, pa nemaju vremena da se dodatno posvete djeci kroz izvannastavne aktivnosti. Pa ne čudi činjenica da u toj svakodnevnoj strci roditelji ne primijete na svojoj djeci promjene u ponašanju. Naravno da sva djeca nisu ista pa tako ni odnos s roditeljima nije isti'', govori Šajin i ističe kako je prepoznavanje takvih slučajeva ključni dio problema.

Aktivnije sudjelovanje obrazovnih ustanova u ovom problemu je nešto na što ukazuju i u ovoj Udruzi te poručuju kako bi svaka škola trebala imati Protokol o postupanju u slučajevima nasilja u školama, koji bi se mogao pronaći i na internetu i o njemu bi svaka škola trebala upoznati sve svoje djelatnike te izvijestiti sve roditelje na početku osnovnog obrazovanja.

Obrasci ponašanja

''Razgovor s razrednikom, ravnateljem i svakako pedagogom je prvi korak. Ukoliko to ne pokaže rezultate slijediti savjete pedagoga i dječjih psihologa ukoliko je slučaj aktualan već neko vrijeme. Ukoliko roditelji nisu zadovoljni provedenim akcijama na nivou škole tražiti pomoć od Ministarstva prosvjete. Niti jednom ravnatelju škole nije u interesu da bude predmet istrage Ministarstva u slučajevima nasilja u školama tako da će u tim slučajevima oni pokazati dodatni napor u rješavanju tog slučaja. Tada bi roditelji trebali obratiti pažnju da u tom trenutku njihovo dijete od žrtve ne postane agresor pa se uz "ljubaznu" ponudu ravnatelja dijete prebaci u drugi odjel'', objašnjava Šajin te poručuje kako je u krajnjem slučaju preporuka roditeljima obratiti se Ombudsmenu za prava djece i MUP-u.

Uz probleme sa školama i odgovornim osobama, u Udruženju mladih psihologa poručuju i kako se među roditeljima nerijetko čuju stavovi da je nasilje među djecom standardna razvojna faza i u skladu s tim postoje očekivanja da će dječje nasilno ponašanje biti spontano prevladano tijekom razvoja.

''Da nasilje nije dio uobičajenog tijeka odrastanja, govore mnogi obrasci ponašanja koje dijete može pokazivati. Posljedice počinjenog i proživljenog nasilnog ponašanja mogu biti ne samo neposredne nego i trajne – za čitav život. Prema tome, bitno je da i roditelji i nastavnici ne tretiraju nasilno ponašanje kao uobičajenu pojava, niti da podržavaju predrasudu da nasilje osnažuje dijete, nego da interveniraju kako bi se isto spriječilo'', poručili su iz ovog Udruženja.