Ne dirajte glasnika, nego reagirajte na vijest!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nije baš bio Watergate, ali je itekako sličilo na veliku aferu. U maloj zemlji i još manjem entitetu. Audio snimka potvrđivanja potkupljivanja "dvojice papaka"  za potrebe formiranja skupštinske većine zvučala je dovoljno autentično da svaki građanin ove zemlje naučen na domaća pravila uopće ne dovede u sumnju sadržaj audio snimke.

Tako se to radi ovdje, nisu ta "dva papka" ni prvi ni jedini, u ovoj zemlji se preko noći za pare čuda čine, pa preko noći Bošnjak ovdje postane Srbin, a kako neće dvojica tamo nekih omastiti brk za jedno lagano dizanje ruke u Skupštini?

Našu pravnu državu, kao i obično, to ne zabrinjava. To je u nas najnormalnija normala. Kupovina glasova, namještenja kako ti drago. Zapravo, i naša pravna država je država, a znamo tko je ovdje država. U ovoj državi nije problem vijest, nego je problem glasnik. I eto kako mi tumačimo trenutačni rasplet priče oko "dvojice papaka" Željke Cvijanović. Eto kako mi tumačimo upadanje policije u prostorije redakcije portala Klix.ba, uz čiju aktivnost se veže puštanje ovog snimka u opticaj.

Kao što smo već danas kazali - osim što se ovim aktom novinari stavljaju pod istragu zbog snimke, umjesto ljudi koji se na snimci čuju, ovo je dokaz da je priča o slobodi, kakvom se kite političari u BiH, samo prazna priča. Odnosno, slobode ima sve dok im ide niz dlaku.

A ovaj upad nije ta sloboda. Afera priluškivanja, kako je zovu i službeno, nije usmjerena je na aktere afere s obje strane, nego na one koji su donijeli vijest da afera uopće postoji. Problem je prisluškivanje, a nije problem afera kao takva. Odnosno, prisluškivanje je jedina afera, jedina grozota u ovoj priči. Ono što je rečeno nije nimalo grozota.

Prisluškivanje, priznajemo, nije lijepo. Ne izgleda ni etično. Ali, u zemlji u kojoj se većina dogovora među političarima obavlja po kafanama i restoranima, a ne u Ustavom predviđenim objektima, gdje se važne odluke donose na sijelima i teferićima, a ne pred skupštinskim klupama, gdje se sve važno zbiva "iza kulisa", prisluškivanje je legitiman način da javnost dozna što se zapravo zbiva.

Nisu li sluškinje u kriminalističkim romanima slučajno prisluškujući iza vrata ili zavjese doznale velike tajne? Nije li svaki veliki istražitelj, ne prezajući pred načinima, zabadao nos u privatnost ne bi li na čistac izvukao istinu? Gdje bi danas bila istina o Watergateu da nije bilo Boba Woodwarda i Carla Bernsteina? Zar bismo ih danas slavili da je javnost tada dopustila da se ušutkaju? Da im je bilo uskraćeno zakonsko pravo da štite izvor informacije? Da im je Nixon poslao "organe"?

O novinarstvu u Bosni i Hercegovini možete misliti što hoćete, ali je ono još uvijek bolje od naše politike. Novinara ima svakakvih, ali kao i u svakom poslu, tu ste vi, čitatelji, gledatelji, promatrači, da vrednujete ono što mi radimo i ocjenite koji je novinar dobar ili loš. O da, ima među nama novinarima onih  koji su bliski vlasti, koji su "u suru" s njom, ali ćemo stati i iza takvog kolege kojem se na bilo koji način zabranjuje da slobodno radi svoj posao.  I svaki put ćemo stati uz glasnika kojeg žele ušutkati da bi loša ili kobna ili sramotna vijest ostala neprimijećena. Svaki put ćemo ustati protiv bilo kakvog ometanja novinara u obavljanju posla, bilo kakvog pokušaja da se od ove zemlje napravi Sjeverna Koreja.

Još uvijek smo uvjerenja kako veliki broj novinara  u BiH želi biti savjest društva i kako pokušavaju svaki dan javnosti iznijeti nepravilnosti i nelogičnosti kojima se koristi ovdašnja kabadahijska politika. I apsolutno smo protiv toga da ista ta politika, koja bi više od nas novinara trebala biti servis građanima, a to nikako nije, odgovara ušutkavanjem medija,  ne dirajući samo one što šute i prepisuju priopćenja.

Stoga, još jednom izražavamo potporu našim sarajevskim kolegama s portala Klix.ba. Još jednom, pozivamo  institucije da posao rade u skladu sa zakonima koji za sve trebaju vrijediti jednako. Još jednom podvlačimo -  novinari imaju zakonsko pravo štititi izvor informacija za razliku od nekih organa koji nemaju pravo štititi ničije sumnjive radnje. A tu su, izgleda, samo zbog toga. Još jednom pozivamo da se ne dira glasnik, nego da se intervenira na vijest koju glasnik donosi.