Ne peru ruke oni što vire iz guzice

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Godina je 2032. listopad. Ja, čičica u šestom desetljeću, namještam naočale i pojačavam televiziju da bih gledao prilog o izborima. Riječ je o troje mladih koji ove godine glasuju prvi put. Sve troje su na klupi u mostarskom parku Zrinjevac, nasmiješeni, a novinarka, tek nekoliko godina starija od njih, čita o procesu registracije za građane koji prvi put koriste svoje pravo. Ruke jednog od njih troje u krupnom su planu, dok novinarka čita o registraciji putem društvenih mreža, jednostavno i lako, preko mobilnog uređaja.

Idu njihove izjave što očekuju od ovih izbora.

"Očekujem da bude više mladih ljudi u vlasti. Uvijek očekujem više sporta, zabave, nadam se da će mlađi zastupnici to ostvariti kroz svoje mandate", kaže Lana dodajući da već ima svoje favorite.
Benjamin je nešto ozbiljniji od drugo dvoje mladih iz priloga.

"Nedavno sam se upisao na studij, ovdje, u gradu u kojem sam i odrastao. Želio bih više gostujućih profesora, bolje plaćen praktični rad u lokalnim poduzećima. Također očekujem značajniji angažman lokalnih vlasti jer, na kraju krajeva, kultura i obrazovanje i jesu resor koji pripada dvjema nižim razinama vlasti", decidan je Benjamin, objašnjavajući da neće glasovati za mladog kandidata, nego za onoga koji nudi najbolje reforme u obrazovnom sustavu.

"Ne planiram upisati studij", govori Marko, "Završio sam srednju školu primijenjenih umjetnosti i najprije ću pokušati izgraditi vlastitu karijeru. Bavim se fotografijom i zapravo sve što mi treba jest da se očuva ekonomska stabilnost zemlje. Bude li novca, bit će i posla".

Novinarka nas pred kraj priloga podsjeća da je riječ o troje mladih koji su i prije osamnaest godina punili stupce u novinama, tada još uvijek papirnatim. Tada su ih zvali "mostarski palčići", kada je osoblje mostarskih bolnica vodilo mukotrpnu borbu za njihovo preživljavanje. Cijela je regija brujala o poduhvatu medicinskog osoblja koje je spasilo troje nedonoščadi od teške bolesti samo iscrpnim radom, s vjerom i nadom da zajedničkim snagama mogu uspjeti.

Posložene kockice

To ništa ne bi bilo moguće da se te 2014. godine nisu sve kockice posložile baš kako treba. Nakon općih izbora u Federaciji BiH stvorena je koalicija na prvi pogled nespojivih stranaka, za koju su svi rekli da će je biti teško održati. No političari su sve iznenadili kada su sjeli, pregovarali, dogovarali se mukotrpno. Njihov rad odrazio se najprije na gospodarstvo. Smijenjen je najprije politički podoban kadar u javnim poduzećima. Umjesto njih, dovedeni su sposobni poslovni ljudi koji su dali snažni zamah općem domaćem razvoju. Izvršena je sistematizacija radnih mjesta u javnim institucijama. Uvedeni su porezi na bogatstvo i teret razvoja prebačen je, umjesto radnog čovjeka, na ratne profitere, utajivače poreza i slične uhljebine.

Smjene u velikim poduzećima nastavljene su smjenama najprije u obrazovnim institucijama, a potom i u zdravstvu. Godinama zapostavljena branša oživjela je preko noći. U mostarskim bolnicama imenovan je novi, mlađi i ambiciozniji tim ljudi u uprave. Dogovorili su ozbiljne rezove na stvarima bez kojih se moglo i ulaganja preselili tamo gdje im je mjesto, primjerice, redovitu opskrbu fiziološkom otopinom i gazama. Ukinute su tri bolnice u krugu od stotinu kilometara. Novac ukupljen od akciza za alkohol i duhan preusmjeren je za potrebe razvoja zdravstva.

Ne lažimo se

Naravno da se ovakva priča neće dogoditi. Koalicija koja je u Federaciji BiH do prije nekog dana bila na vlasti nije uopće imala cilj surađivati. HDZ BiH imao je cilj samo se vratiti u nadzorne i upravne odbore poduzeća iz kojih ih je ranija platformaška vlast izgurala. Demokratska fronta Željko Komšić nije se pokušavala vratiti u nadzorne i upravne odbore, nego osvojiti mjesta u istima, vjerojatno računajući na preuzimanje svih onih pozicija koje su ranije bile pod nadzorom stranke iz koje su potekli, SDP-a. Na našu veliku žalost, kako je SDP izgurao upravo HDZ-ov kadar s tih pozicija, zapravo su DF i HDZ pucali na iste fotelje. U SDA je već cijelu godinu potpuno rasulo i Izetbegović, od silne želje da narodu izgleda poput Josipa Broza, umjesto da se bavi učvršćivanjem SDA na političkom položaju, on istjeruje vještice unutar stranke. Njih nitko nije tjerao iz fotelja u odborima pa ih situacija izvan SDA i nije zanimala. Za rezultat dobivamo manjinsku vladu koja neće apsolutno ništa postići, niti za stranke sudionice vlasti niti za BiH.

No evo, ostat će zabilježen jedan uspjeh ove polukoalicije – nakon više mjeseci odugovlačenja izgleda da će ipak formirati Vladu Hercegovačko-neretvanske županije. Koliki je to uspjeh pokazat će vam činjenica da isti ljudi još uvijek nisu pronašli modalitet za reformu Statuta Grada Mostara. Možda oni isto tako ne bi ni formirali novu županijsku vlast, da im nije problem što financijama upravlja čovjek iz SDP-a.

Na kraju sve ostane povezano, vlast bez pokrića nije vlast, oni nemaju mandat imenovati stručne ljude. Ni na pozicije u nadzornim i upravnim odborima, niti na radničke pozicije. Oni moraju viriti iz guzica podobnim držačima glasačkih kutija i križačima listića nakon dana izbora. Stoga neka vas ne čudi što zapravo svaki glas koji na izborima date njima, dali ste za zapošljavanje sestre i doktora koji poslije brisanja guzice ne operu ruke. Oni koji znaju oprati ruke, prvom prilikom će pobjeći u "treće" zemlje.