Nezadovoljan položajem Srba uputio pismo Inzku: Osvrnuo se i na mostarsku podijeljenost i izbore

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Banjalučki novinar s četrdesetogodišnjim iskustvom Slaviša Sabljić uputio je otvoreno pismo visokom predstavniku u BiH Valentinu Inzku u kojem ukazuje na njegovu i nebrigu međunarodne zajednice o narodu u BiH, koji gladuje zaboravljen i ostavljen od svih.

Sabljić ocjenjuje da u BiH nikad prije međuentitetska međa nije bila toliko oštra, duboka i opasna, navodeći da je više od 520 sela i zaselaka izbrisano s geografske karte u kojima su, u skoro svim, prije rata živjeli samo Srbi.

"U manjem entitetu je 18 posto nesrba, a u većem pet puta manje Srba. Drvar je sa 7.700 srpskih povratnika 'najsrpskiji' grad u Federaciji. U tom Drvaru je posljednjeg travanjskog vikenda bilo 12 sahrana, a od siječnja u tom istom gradu nije rođeno nijedno dijete", navodi Sabljić.

U zapadnom Mostaru predaje glazbu, a u istočnom muziku

On u pismu poredi da u jednom srednjobosanskom gradu, nogometaši, Hrvati treniraju i igraju na travnatom terenu jer ih je u tom gradu većina, a njihovi susjedi Bošnjaci, tamo iza žice, treniraju na terenu sa šljakom, dok profesor Mustafa Šantić kaže da u zapadnom Mostaru predaje glazbu, a u istočnom muziku, piše Srna.

"U ovoj zemlji je još 11 školskih objekata u kojima na jedna vrata ulaze Hrvati, a na druga djeca Bošnjaka. Kada bi se među njima zalomio neki Srbin, ušao bi na vrata kuda i djeca Hrvata. Pravdaju to time da je križ ipak malo bliži krstu nego li polumjesecu", navodi Sabljić.

On piše da u Stocu i Uskoplju, odnosno Gornjem Vakufu, kada igraju reprezentacije BiH i Hrvatske, situacija je za malo pa ista kao i '93. kada su se Bosanci i Hercegovci najžešće tukli, te da nije poznato da li igdje u Europi postoji grad kao Mostar u kome izbori nisu održani već osam godina.

"Neznano je i hoće li ih uskoro i biti. O sudskoj presudi u slučaju 'Sejdić i Finci' da se i ne govori, baš kao ni o podizanju optužnice protiv čovjeka pod čijom zapovjedi je ubijeno ili umoreno bar pet stotina Srba. Među njima su četiri moja 'ratna drug'a koji su sahranjeni bez glave", naveo je Sabljić.

On piše da "međunarodnjake" i Inzka ne brine ni činjenica da rezultata posljednjeg popisa stanovništva u zemlji jada i čemera, nema još ni na vidiku.

"Ne brine Vas ni to što je za osam godina identificirano tek oko tristo srpskih nesretnika te da Republika Srpska traži, i to bezuspješno, još 1.662 nestalih", navodi Sabljić.

Odlazak s debelim računom

On piše da Inzka ne brine ni to što je u posljednje tri godine u napuštenim srpskim naseobinama prekopano oko 200 grobova Srba, a nitko ne zna gdje su odneseni skeletni ostaci iz njih.

"Sve su prilike da Vas ne brine ni prijetnja novim ratom onog monstruma Sefera Halilovića, a niti ratni pokliči efendije Cerića i subraće mu preko velike lokve. Ne brine Vas gospodine Inzko ni još puno štošta drugog sličnog već navedenog, ali Vas zato gospodine Inzko brinu najviše Milorad Dodik, Republika Srpska i referendum o njenom rođendanu", navodi Sabljić.

On u pismu Inzku navodi i da nitko u BiH nije protiv toga da on podnosi izvještaj UN, jer je i toj zemlji stalo da bude član velike obitelji onih koji promoviraju mir i bore se za njega. "Ali gospodine Inzko nije li se u taj Vaš izvještaj bar jednom moglo napisati i ovo što sam i istraživao i naveo", pita Sabljić.

Sabljić je podsjetio da se 40 godina bavi novinarstvom, ali da toliku mržnju prema jednoj strani nigdje, osim onih ratnih monstruma, nije ni čuo ni vidio ni doživio.

"Vi ćete otići iz ove zemlje sa debelim bankovnim kontom na računu. Ostat ćemo u njoj mi, obični smrtnici da živimo ili možda bolje reći da pokušamo živjeti život i bez Vas. Neka Vam svevišnji oprosti grijeh koji je daleko od bilo kakve diplomacije koju svijet poznaje. Gdje će Vam duša gospodine Inzko?", napisao je Sabljić u otvorenom pismu visokom predstavniku u BiH Valentinu Inzku koje je dostavio Uredu OHR-a u Sarajevu i medijima.