Transparency International
Kakve veze ima činjenica da je optuženi u koruptivnim krivičnim djelima obiteljski čovjek?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Kazne na kraju sudskih postupaka u koruptivnim krivičnim predmetima u Bosni i Hercegovini su niske i ne djeluju preventivno, a suđenja traju predugo, čime se krši prvo na pravično suđenje, podsjećaju autori izvještaja Transparency Internationala.
Prosječno trajanje sudskih postupaka u predmetima visoke korupcije iznosi četiri godine i jedan mjesec, dok predmeti sitne korupcije u prosjeku traju tri godine i pet mjeseci, pokazao je posljednji izvještaj Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini o praćenju suđenja u predmetima korupcije. Izvještaj stavlja u fokus dužinu trajanja sudskih postupaka, kaznenu politiku i izrečene krivične sankcije.
Ista praksa se nastavlja
Rezultati izvještaja objavljenog u oktobru su bitni, podsjećaju autori, jer ukazuju da postupci ponekada neosnovano dugo traju.
Ali domaće pravosudne institucije još uvijek nisu na odgovarajući način reagirale na rezultate izvještaja, kaže izvršna direktorica Transparency Internationala u BiH Ivana Korajlić, posebno u dijelu unaprjeđenja integriteta i učinkovitosti procesuiranja korupcije. Nju ne iznenađuje to da institucije potvrde nalaze izvještaja ali nastave sa istom praksom.
''Ni statistički pokazatelji za 2021. nisu pokazali veću proaktivnost pravosuđa, posebno kada govorimo o slučajevima visoke korupcije, ali baš zbog toga i civilno i društvo i mediji trebaju nastaviti sa praćenjem svih važnih slučajeva i nastaviti pritisak na nadležne institucije da ova sustavna pitanja rješavaju'', kaže Korajlić.
Kazne koje se izriču su neadekvatne odnosno ne odgovaraju težini i značaju koruptivnih krivičnih djela, objašnjava jedna od autorica izvještaja Ivanka Marković.
Upozorenja i manjak stručnosti
Ona dodaje da krivične sankcije, kao što su mjere upozorenja, odnosno osnovna osuda nemaju generalnu prevenciju u sebi.
''Već ja bih rekla da kriminalitet, korupcija, odnosno koruptivna krivična djela nisu tako bitna, a tako je opasno po naše društvo. I možda bih se usudila reći i da pojedini slučajevi ukazuju da ipak politika ima određeni utjecaj u suđenjima za ova krivična djela'', kaže Marković, profesorica Pravnog fakulteta u Banjaluci.
Osim problema dužine trajanja, izvještaj navodi i loše rezultate u upravljanju sudskim postupcima, odnosno neučinkovito vođenje postupaka.
Za Peđu Đurasovića iz Udruženja ''Vaša prava'', koji je na izvještaju radio kao suradnik istraživač, također su poražavajući rezultati o dužini trajanja postupka, ali on dodaje kao činjenicu da određene sudije i tužitelji zaostaju u stručnosti te da je pravosuđe loše organizirano.
''Ovaj izvještaj je pokazao da postoje manjkavosti u samoj organizaciji pravosuđa, kao i u integritetu donekle samih postupajućih sudija jer bojim se da je došlo do nalaza koji govore da određene sudije, kao i tužitelji, manjkaju samom stručnošću da bi vodili određene postupke, a što je u konačnici dovelo i do nama već poznate dvije odluke Ustavnog suda kojima je optuženima utvrđena povreda suđenja u razumnom roku. Odnosno, povreda prava na slobodu i sigurnost zato što su određene faze pritvora trajale predugo'', kaže Đurasović.
Problem sustava
Predsjednik Ustavnog suda BiH Mato Tadić kaže da u državi postoji problem zaključivanja, odnosno održavanja rokova u sudskim postupcima i zaključivanja rasprava pred redovnim sudovima. On navodi da je Ustavni sud još u 2017. godini donio odluku kojom je zaključeno da je to sustavni problem.
''Ustavni sud je tražio da se organizacija sudova postavi drugačije da bi se mogli ti predmeti na vrijeme završavati jer, posljedično, prvo dolazi do kršenja prava koja su garantirana Ustavom, da se svakome u razumnom roku donese odluka europskom konvencijom, a onda mi dosuđujemo i nematerijalnu kompenzaciju, koju, istina, pokušavamo svesti na minimalno, ali opet su to milijunske štete kada se sabere cijela godina'', kaže Tadić.
Izvještaj zaključuje i da je kaznena politika u BiH loša, ne djeluje preventivno, a prilikom odmjeravanja kazne sudovi najčešće cijene olakšavajuće okolnosti u odnosu na otežavajuće.
Olakšavajuće okolnosti
Kako navodi Marković, sud traži okolnosti koje može da svrsta u olakšavajuće, pri čemu se tako ne trudi da nađe one koje su otežavajuće. Isto tako, neke okolnosti koje nemaju dodirnih točaka sa konkretnim krivičnim djelom, koje nisu funkcionalno povezane sa krivičnim djelom, sud uzima kao olakšavajuće, dodaje ona.
''Obiteljski život. Kakve veze ima činjenica da je optuženi u koruptivnim krivičnim djelima obiteljski čovjek? Za mene to nema nikakve funkcionalne veze. Ili, recimo, činjenica da je on ranije bio nekažnjavan ili, recimo, činjenica da se on dobro vladao pred sudom'', navodi Marković.
Uza sve probleme procesuiranja korupcije, posebno značajno je pitanje transparentnosti. Pitanje dostupnosti sudskih i tužiteljskih odluka od ključne je važnosti za povjerenje građana u neovisnost pravosuđa.
Prema izvještaju, četiri suda u BiH su bila transparentna, otvorena za suradnju, dostavljajući podatke u roku. Ali autori izvještaja su se suočavali s problemima da neki sudovi nisu dostavljali ni pravmoćne presude, prenosi Detektor.