O odlascima iz BiH
'Nismo se pokajali, kajemo se samo što nismo prije otišli'
Tekst članka se nastavlja ispod banera
''Nismo se pokajali, kajemo se samo što nismo prije otišli'', odgovorila je na pitanje portala Buka je li se pokajala zbog odluke za odlazak iz Mostara u Stuttgart Dolores Veledar Perić koja se prije tri godine sa svojim mužem i sinom odselila u inozemstvo.
''Ovdje postoji projekcija u budućnost, mogućnost napredovanja nekakvim prirodnim putem. Da smo ostali u Mostaru ili bi živjeli jako loše na margini ili postali pokvareni i korumpirani. Ovdje ne moram donositi takve izbore. Naravno, postoji jezični i starosni limit,ali to se ne može usporediti sa ograničenjima bosansko-hercegovačke sredine'', istaknula je.
Iz BiH odlaze svi - mladi, ali i oni stariji, kompletne obitelji. Više se i ne pitaju hoće li im tamo negdje biti bolje, hoće li se snaći, uspjeti. Često zato se postavlja pitanje pokaju li se te obitelji ili samci zbog odlaska i žele li se vratiti u domovinu.
Pročitajte još
Slično kao Mostarka Dolores razmišlja i Tanja Radević koja je s obitelji otišla u Nizozemsku. Kaže, nedostaje joj samo njena obitelj, a na novi život se veoma lako navikla obzirom na uređen sistem države.
Mnogi ne odlaze samo zbog siromaštva i ogorčenosti. Damir Lalić otišao je na studij u London i tamo je nakon studija odmah našao posao te se prilagodio tamošnjem životu.
No, nisu svi protiv povratka u domovinu. M.V. se iz Bosne odselila u Sloveniju te naglašava da često razmišlja o povratku kući.
''Stalno si postavljam pitanja vrijedi li. Isplati li se ova patnja spoznavanja sebe i svojih mogućnosti u uvjetima daleko od idealnih? Da li bih bila spremna vratiti se? Mislim da bih, i nikako na to ne bih gledala kao na neku vrstu poraza'', naglasila je.
