Novinari sumnjaju u dobre namjere Milorada Dodika

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zakoni o sprečavanju širenja lažnih vijesti i govora mržnje te ponovno kriminaliziranje klevete, čije je donošenje u Republici Srpskoj tražio Milorad Dodik, zabrinjavaju novinare i stručnjake koji u njima vide ograničavanje slobode za nezavisne medije po uzoru na autoritarne režime.

Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, zatražio je početkom tjedna od Vlade Republike Srpske da pripremi dva potpuno nova zakona, ali i izmjene postojećeg Kaznenog zakona, navodeći na Twitteru kako će se oni odnositi na suzbijanje lažnih vijesti i govora mržnje ali i kažnjavanje klevete kao kaznenog djela.

Dodik je zatražio Zakon o sprečavanju širenja lažnih vijesti, Zakon o sprečavanju jezika mržnje te izmjene i dopune Kaznenog zakona s uvođenjem klevete i uvrede u zakon kao Kaznenog djela te proširenje kaznenih djela protiv ustavnog poretka.

On se pobrinuo da naglasi da se zakoni moraju “prilagoditi europskim konvencijama”, ali u svojim prvim reakcijama novinarska udruženja i dio novinara izrazili su sumnju u dobre namjere Milorada Dodika.

Predsjednik banjalučkog Kluba novinara BiH Siniša Vukelić smatra da je ponovna kriminalizacija klevete vraćanje unatrag.

“Davanje ovakvih ovlaštenja, nakon dva desetljeća kada smo bili prvi u regiji koji smo dekriminalizirali klevetu, jeste zaista vrlo zabrinjavajuće za opstanak ovog i ovako malog broja objektivnih i neovisnih medija u Republici Srpskoj”, kaže Vukelić.

Bosna i Hercegovina je nakon posljednjeg rata prednjačila među zemljama bivše Jugoslavije po dekriminalizaciji klevete. Tada je, umjesto dotadašnjeg kaznenog djela, kleveta postala prekršaj, i novinari više nisu strahovali da će otići u zatvor zbog presuđene klevete.

Vukelić moguću ponovnu kriminalizaciju doživljava zastrašujućom i prijetnjom za sve medije i novinare, ali i nevladine organizacije i akademsku zajednicu te opoziciju, odnosno sve koji kritiziraju rad vlasti.

“Novinarstvo nije zločin, novinarstvo nije kazneno djelo, zbog čega treba ići u zatvor. Kao što je to neko primijetio, ne boje se pravi novinari zakona, već se boje sudaca, a suci su – svi znamo pod kakvom – političkom kontrolom u ovoj zemlji”, smatra Vukelić.

Autoritativni uzori

Mogućnost vraćanja klevete u kazneno zakonodavstvo osudili su i iz Upravnog odbora Udruženja “BH novinari”. Oni navode da je sama mogućnost da novinar ode u zatvor zbog pisanja, zastrašujuća. U priopćenju navode da iako u europskim zemljama kleveta jeste kazneno djelo, sudovi gotovo nikako zbog klevete ne daju zatvorske kazne.

“S druge strane, primjeri iz Turske, gdje su novinari osuđivani na dugotrajne zatvorske kazne zbog klevete, nisu nimalo ohrabrujući u tom pogledu, a nije teško pretpostaviti da i u BiH ima mnogo onih koji priželjkuju povratak jedne vrste verbalnog delikta i zatvorskih kazni za medijske profesionalce i druge građane koji javno iznose kritične stavove i propituju stavove ovdašnjih vlasti”, navode u priopćenju “BH novinari”.

Ukoliko Vlada Republike Srpske prihvati zahtjev predsjednika SNSD-a, kleveta bi bila ponovo tretirana kao kazneno djelo u Republici Srpskoj.

Dodik traži od Vlade i nove zakone koji bi tretirali širenje lažnih vijesti i govor mržnje. Nešto od toga već postoji u kaznenim zakonu Republike Srpske, kažu sugovornici Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), i smatraju nepotrebnim donositi posebne zakone o tome.

Urednik magazina Buka Aleksandar Trifunović vjeruje da se iza zahtjeva koji je Dodik uputio Vladi Republike Srpske krije želja za potpunom kontrolom medija u ovom entitetu.

“Milorada Dodika i SNSD, jasno je svima, ne zanimaju medijske slobode, demokracija i slobodna misao, njih zanima samo potpuna kontrola javnog i kulturnog prostora i eliminiranja iz javne sfere to nekoliko medija i javnih osoba što ne odustaju od nazivanja ovakve stvarnosti pravim imenom, tumačeći ih pravim činjenicama kao potpuno društveno-ekonomsku katastrofu”, kaže Trifunović.

Odgovarajući na prve pristigle kritike, članovi SNSD-a su naveli da će svi zakoni biti usklađeni sa standardima Europske unije i da se ne radi o ograničavanju medijskih i slobode govora.

Ali stručnjake koji javno propituju rad vlasti i novinare neovisnih medija zabrinjavaju Dodikovi uzori, uključujući i one u Europskoj uniji. Ponovno izabrani predsjednik Republike Srpske godinama gradi prisne odnose s mađarskim predsjednikom Viktorom Orbanom. Već ranije je Dodik preuzimao neke od praksi Orbana, poput napora za povećanje nataliteta.

Ugledanje na Mađarsku teško da bi dovelo do napretka, sudeći prema izvještajima neovisnih međunarodnih organizacija, koje ocjenjuju da su medijske slobode u stalnom padu od kako je Orban došao na vlast.

Prema izvještaju Media Freedom Rapid Response, projekta praćenja medijskih sloboda čiji je suosnivač Europska komisija, Mađarska je prošle godine pala za tri pozicije. Ova zemlja se smatra najvećim protivnikom slobodnih medija unutar Europske unije.

Osim Orbana, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan jedan je od rijetkih europskih lidera kojima se Dodik otvoreno divi. Pod vlašću Erdogana, Turska je postala zemlja s najvećim brojem novinara u zatvoru. Neki od njih dobili su kazne zbog “vrijeđanja” turskog predsjednika.

Turski parlament je u oktobru ratificirao novi zakon protiv dezinformacija, za koji su neovisni mediji u ovoj zemlji rekli da će dodatno ograničiti njihov rad.

Udruženje novinara Turske kazalo je da će novim zakonom mediji biti ugašeni. Njime se namjerno širenje lažnih vijesti definira kao kazneno djelo kažnjivo do tri godine zatvora. Novinari mogu biti kažnjeni ako zaštite identitet izvora a vlasti odnosno sud odrede da su na taj način širili neprovjerene informacije.

Dejan Lučka iz banjalučkog Centra za ljudska prava vjeruje da je želja mnogih koji su dio vlasti u Republici Srpskoj da se prema neistomišljenicima ponašaju kao što to rade Erdogan u Turskoj, Orban u Mađarskoj ili Vladimir Putin u Rusiji.

“Jasno je, međutim, da Dodik žonglira između njih i Zapada, i teško je reći koje su mu stvarne namjere”, kaže Lučka, ali smatra da se lider SNSD-a neće previše udaljiti od Europske unije zbog fondova novca koji tamo postoje i ovisnosti o njima, dok istovremeno kritizira Uniju i zemlje Zapadne Europe za popustljivost prema Dodiku.

Dodikov najznačajniji međunarodni partner, Vladimir Putin doveo je do gašenja gotovo svih neovisnih medija u Rusiji. Zakoni koji su u Rusiji usvajani, posebno nakon početka invazije na Ukrajinu, nametali su takvu kažnjivost medija zbog koje je većina njih odlučila da više ne objavljuje, iz straha da bi novinari mogli završiti u zatvoru.

Odvjetnica Jovana Kisin kaže da je prijedlog da se donese Zakon o sprečavanju širenja lažnih vijesti, bez normiranja i uređenja kompletnog prostora javnog informiranja i medija, pristup potpunog zanemarivanja cjelokupne problematike medijskog prostora i djelovanja, a reguliranje samo onog dijela koji je bitan za konkretno političko djelovanje.

“Očigledno je da se radi o još jednom prerogativu koji će svakako imati vrlo štetne posljedice. Represija koja je najavljena Republiku Srpsku će samo još više udaljiti od vrijednosti koje štiti Europska konvencija o ljudskim pravima, i to je već uobičajen pristup rješavanja svih problema u ovom društvu”, kaže ova banjalučka odvjetnica.

Ona također ne smatra da je ono što je najavio Milorad Dodik približavanje europskim vrijednostima.

“Ovakav prijedlog možemo promatrati isključivo kao korak unazad u demokratskom i europskom smislu, a nikako kao vid približavanja europskim vrijednostima, kako je rečeno”, kaže Kisin.

Strah od zloupotrebe zakona protiv medija

Lučka vidi četiri mogućnosti u Dodikovim najavama. Jedna je da vlast u Republici Srpskoj zaista ima namjeru da donese ovakve zakone, druga je da samo prijeti donošenjem ovakvih zakona, treća da se opipava puls javnosti, a četvrta da se indirektno prijeti neistomišljenicima strožjim zakonskim rješenjima.

On problem vidi i u načinu na koji je zatraženo donošenje zakona, jer je inicijativa došla od Dodika kao predsjednika vladajuće stranke.

“To je i generalno problem naše stvarnosti: institucije funkcioniraju po diktatu pojedinaca, na nadležnost se ne gleda previše i ona se zaobilazi ako je moguće, a Ustav, zakoni i podzakonska pravna akta se gledaju više kao neke smjernice, a ne kao pravci kretanja od kojih se ne smije odstupati”, objašnjava Lučka.

U Republici Srpskoj je na početku pandemije donesena uredba kojom se zabranjuje izazivanje panike i nereda tijekom vanrednog stanja. Uredbom je bilo zabranjeno iznošenje ili prenošenje lažnih vijesti kojima se izaziva panika putem medija ili društvenih mreža. Samo nekoliko tjedana od početka primjene, u travnju 2020. godine uredba je povučena nakon kritika domaćih i međunarodnih organizacija da ona ograničava slobodu govora i rad medija.

Jedna od najvećih dilema tijekom primjene uredbe bila je tko određuje što je lažna vijest. Lučka kaže da će to biti jedno od važnijih pitanja u novom zakonu. On postavlja pitanje i da li će javni emiteri odgovarati za širenje lažnih vijesti ili će to biti “rezervirano samo za nedržavne medije”.

“Bojim se da uvođenje ovakvih zakonskih odredbi može da bude vrlo lako usmjereno protiv određenih medija koji kritiziraju vlast, i da to bude neka nova vrsta Miloševićevog, odnosno radikalskog Zakona o informiranju, kojim se praktično gušila slobodna misao i novine u Srbiji”, kaže Lučka i dodaje da bi se na udaru mogli naći mediji poput BN televizije, Buke ili drugih “jer se nekome u vlasti ne sviđa kako pišu i izvještavaju”.

“Posebna priča u ovom svemu je što ovakvi prijedlozi za zakone dolaze iz miljea koji sveopće kleveće, koristi govor mržnje i služi se lažnim vijestima. Bukvalno propituju pamet građanima sa željom da donesu zakone koji će regulirati upravo ta ponašanja”, smatra Lučka.

BIRN Bosne i Hercegovine je u posljednjih godinu dana mapirao širenje mržnje. Kao političar, Dodik je imao najviše unosa za diskriminatorni govor ili druge izjave koje se mogu povezati sa širenjem mržnje. Niti u jednom od ovih slučajeva nije kažnjen.

Poslanik vladajućeg SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske i potpredsjednik entitetskog parlamenta, Denis Šulić kaže da u Dodikovoj inicijativi nema zle namjere.

“Sigurno je da ni SNSD-u ni Miloradu Dodiku a ni meni kao poslaniku nije cilj da se bilo tko stavlja pod kontrolu, već da se u zakone uvede javno izgovorena riječ”, kaže Šulić.

On u Republici Srpskoj vidi “dosta vijesti i informacija” koje dolaze od političara i medija a “koje nisu istinite i koje dovode do zabune i obmanjivanja javnosti”.

“Ovim zakonom je cilj da se te stvari, kao negativne pojave, ostave po strani i kazne da upravo pravi mediji koji pravovremeno izvještavaju, koji kritički izvještavaju o svim lošim stvarima na argumentiran način, dobiju svoj prostor”, objašnjava Šulić.

On tvrdi da inicijativom za donošenje seta “medijskih zakona” Republika Srpska ide u pravcu Europe, a ne u pravcu Rusije, Mađarske ili Turske.

Vukelić vjeruje da Dodikova inicijativa nije pokušaj skretanja pažnje ili iznenadna ideja. On smatra da se radi o duže vremena pripremanom sustavnom planu ograničavanja slobode medija u Republici Srpskoj. Podsjeća da su tako nešto već najavljivali poslanici vladajuće stranke u nekim od ranijih zasjedanja ovog saziva Narodne skupštine Republike Srpske.

Milorad Dodik je na Twitteru napisao da je inicijativu za novi set zakona uputio Ministarstvu pravde Republike Srpske.

Iako još nije poznat sadržaj najavljenih zakona, Vukelić napominje i da su Dodikove najave alarm i za sve međunarodne organizacije u Bosni i Hercegovini koje bi “trebalo da se uključe i da kažu da je tako nešto neprihvatljivo, posebno u zemlji sa ovako slabim demokratskim institucijama”.

Dodikovo pozivanje na europske zakone i vrijednosti smatra neumjesnim.

“Točno je da je u Europi kleveta kazneno djelo, ali ona se toliko rijetko primjenjuje da je više izuzetak. Ukoliko se pozivaju na europske propise i europske zakone i njihovu tekovinu, onda bi to trebali početi od nekih drugih zakonskih rješenja koja su normalna u Europi”, kaže Vukelić citirajući veću transparentnost rada vlasti, depolitizaciju javnih servisa, veće kazne za napadače na novinare, poštovanje i odnos prema novinarskoj profesiji, izmjenu zakona o pristupu informacijama od javnog značaja, transparentno vlasništvo u medijima i niz drugih zakona.