Obrane tvrde da nije dokazana odgovornost optuženih za zločine u Vitezu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Obrane Ibrahima Purića, Ibrahima Tarahije i Nijaza Sivre predložile su u završnim riječima oslobađajuću presudu, navodeći da Državno tužiteljstvo nije van svake razumne sumnje uspjelo dokazati krivičnu odgovornost optuženih za zločine počinjene na području Viteza.

Purićev branitelj Emir Baždar je naveo da nakon izvedenih dokaza Državno tužiteljstvo nije uspjelo dokazati da je optuženi počinio krivična djela “ratni zločin protiv civilnog stanovništva” i “ratni zločin protiv ratnih zarobljenika”.

“ Tužiteljstvo nije uspjelo dokazati krivičnu odgovornost mom branjeniku, a takvu odgovornost i nije moglo dokazati jer pripadnici 325. brdske brigade nisu počinili zločin 22. prosinac 1992. godine”, rekao je Baždar te dodao kako je Tužiteljstvo bilo obvezno dokazati da je ova brigada napala Križančevo Selo i ubila dvije žene.

Obrana je navela kako nisu dokazane ni razjašnjene okolnosti stradanja dvije žene hrvatske nacionalnosti – Matilde Prajković i Kate Alilović.

“Svjedoci su naveli da je Prajković stradala na Gačkom mostu, znači u blizini borbene linije”, kazao je branilac, dok je o stradanju Alilović podsjetio na iskaz svjedoka K-3, koji je naveo da ju je ubio Osman Ramić, za kojeg nije utvrđeno kojoj brigadi je pripadao.

Branitelj je naveo da se Purić ne može smatrati odgovornim po zapovjednoj dužnosti, jer je on dužnost preuzeo 12. prosinca, samo deset dana prije akcije, i nije mogao znati raspored snaga u svim jedinicama.

Za branitelja Baždara, optuženi Purić ne snosi odgovornost ni za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, jer Tužiteljstvo nije uspjelo dokazati da su pripadnici 325. brigade ubili 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

“Tvrdnje iz priča se ne mogu uzimati kao točne, jer većina svjedoka je rekla da nisu znali ništa o zarobljavanju i ubojstvima zarobljenika”, kazao je Baždar.

Legitiman vojni cilj

Iz materijalnih dokaza, kako je navela Obrana, proizlazi da Purić nije imao efektivnu kontrolu u zapovijedi brigade, te da je svaka jedinica zasebno djelovala i odgovarala.

“Akcija je bila nužna i predstavlja legitiman vojni cilj, a odgovornost HVO-a je što je u toj zoni bilo civila, iako tu nisu smjeli biti”, izjavio je Baždar.

Purić, Tarahija i Sivro optuženi su zajedno s Almirom Sarajlićem, Rušitom Nurkovićem, Sadikom i Šaćirom Omanovićem te Kasimom Kavazovićem za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti – počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. prosincu 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade Armije BiH, Tarahija zapovjednik Trećeg bataljuna ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostali pripadnici brigade.

Jasmin Alikadić, branitelj optuženog Tarahije, rekao je kako se optužnicom ne precizira način počinjenja djela, te da se pretpostavlja krivična odgovornost optuženog.

 “Optužnica ne sadrži pravni osnov iz kojeg proizlazi da je Tarahija mogao ili trebao da spriječi zločin, u odnosu na bilo kojeg drugog vojnika, jer se njemu sudi za individualnu, a ne komandnu odgovornost”, kazao je Alikadić.

Kako je naveo Alikadić, činjenični opis optužnice sugerira da je Tarahija sudjelovao u zarobljavanju vojnika HVO-a, te da je propustio njihovo sigurno provođenje.

“Baza dokazivanja je da je Tarahija morao imati umišljaj da njegovo nečinjenje ili činjenje pomaže krivično djelo, a to Tužiteljstvo nije dokazalo”, navela je Obrana.

Obrana smatra kako se u optužnici konfuzno miješa individualna i zapovjedna odgovornost, da se njega tereti da je propustio da kazni počinioce zločina, a njemu se, kako je naveo Alikadić, ne sudi po zapovjednoj odgovornosti.

Sivrina braniteljica Lejla Čović je na početku izlaganja završne riječi upitala na osnovu čega je njen branjenik uopće optužen.

Strijeljanje 12 pripadnika HVO-a

Ona je navela kako njega optužnica tereti da je, kao pomoćnik zapovjednika za sigurnost 325. brigade, naredio vojniku Almiru Sarajliću da strijelja 12 pripadnika HVO-a, kako bi prikrio događanja oko premještanja civila hrvatske nacionalnosti na teritorij pod vodstvom HVO-a, a sve kako bi izbjegao disciplinsku odgovornost pred vojnim sudom.

“Ovaj navod je apsurdan, riskirati da dobiješ dugotrajnu kaznu zatvora zbog ubojstva 12 ljudi zarad disciplinske opomene, nelogično, zar ne?”, navela je Čović.

Ona se u svojoj završnoj riječi osvrnula na to da Sivro nije mogao izdavati bilo kakva naređenja vojnicima, niti vojnim policajcima.

Čović je podsjetila da je Tužiteljstvo BiH poklonilo vjeru jedinom svjedoku Edinu Mehiću, koji je tijekom saslušanja naveo da su Sivro i Sarajlić bili u nekom čudnom odnosu, te da je Sarajlić izvršavao sva Sivrina naređenja.

“On je jedini rekao da ima osjećaj da je Sivro mogao naređivati, ali osjećaj nije dokaz”, kazala je Čović te dodala kako je ovaj svjedok priznao da je u zavadi s optuženim.

Obrana Sivre je navela da je Tužiteljstvo podiglo optužnicu na osnovu dva dokumenta koja potiču iz Službe vojne sigurnosti, od istog izvora i autora, ali da nije provjerilo vjerodostojnost tih dokumenata.

“Autor oba dokumenta je saslušan i ne sjeća se niti jednog od ovih dokumenata”, podsjetila je Čović.

Obrane će sa iznošenjem završnih riječi nastaviti 4. srpnja.