Odbio ga uslužiti i izbacio ga is kafića samo zato jer je Rom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pripadnik romske zajednice iz Zavidovića Redžo Seferović doživio je jedan od najtežih oblika diskriminacije jer je njega i njegovu djecu vlasnik jednog kafića odbio uslužiti i istjerao ih iz objekta iz samo jednog razloga - pripadnici su najugroženije manjinske zajednice u BiH.

Seferović je protiv njega podnio tužbu, a postupak je trenutno u Vrhovnom sudu Federacije BiH na reviziji te je još neizvjesno hoće li biti utvrđena odgovornost i koja će kazna biti izrečena, jer Zakon o zabrani diskriminacije ne propisuje zatvorsku kaznu nego samo različite oblike nadoknade štete.

Seferović je jedini Rom iz ove općine od njih 700 koji je zaposlen i radi u Profesionalnoj vatrogasnoj brigadi, zbog čega je danas novinarima u Sarajevu i kazao da je budućnost njegove djece neizvjesna.

Slučaj Seferović jedan je od 29 sudskih postupaka za slučajeve diskriminacije u BiH u proteklih pet godina otkako je na snagu stupio Zakon o zabrani diskriminacije, čija je implementacija i danas upitna, ali je primijećeno da mnogi odustaju od sudskog procesa zbog dugog trajanja.

Također, procjenjuje se da 60 do 70 posto oblika diskriminacije ne bude prijavljeno jer osobe nad kojima se vrši diskriminacija to ne identificiraju tako, zbog čega je važno i dalje ukazivati na odredbe Zakona o zabrani diskriminacije i mehanizme zaštite.

Rečeno je to danas na panel diskusiji o temi "Zakon o zabrani diskriminacije BiH: iskustva i izazovi", koju je organizirala Koalicija civilnog društva u borbi protiv diskriminacije "Jednakost za sve".

Dok izvještaji međunarodnih i domaćih aktera kontinuirano ukazuju da je diskriminacija iznimno rasprostranjena u različitim sferama društva u BiH, izrečena je samo jedina pravosnažna presuda - ona iz 2011. godine protiv Ministarstva obrazovanja Hercegovačko-neretvanske županije za diskriminaciju djeteta s posebnim potrebama.

Izvještaji Ombudsmana BiH, kao središnje institucije za zaštitu od diskriminacije, ukazuju na to da čak polovina institucija i organizacija za koje Ombudsmani utvrde da su počinili diskriminaciju, ne izvršava u cijelosti preporuke Ombudsmana.

Dodatno, iako je broj žalbi građana koje ova institucija prima u laganom porastu, njihov ukupni broj je i dalje jako mali - u prosjeku oko 200 godišnje.