Oko 20% žrtava trgovine ljudima su djeca

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pretpostavlja se kako je širom svijeta 21 milijun ljudi žrtva prisilnog rada, a kako se s opasnošću zvanom krijumčarenje ljudima najviše suočavaju azilanti i miganti, javlja Anadolu Agency (AA).

S ciljem podizanja svijesti o situaciji žrtava trgovine ljudima i zaštite njihovih prava, Ujedinjeni narodi (UN) su 2013. godine 30. srpnja proglasili Svjetskim danom borbe protiv trgovine ljudima.
U izvještaju Visokog predstavništva Ujedinjenih naroda (UNHCR) objavljenom prošlog mjeseca navedeno je kako na svijetu, među 7,4 milijarde stanovnika, sve je više onih koji su zbog rata i nasilja primorani promijeniti mjesto boravka.

Na svijetu svaka 113. osoba ima status azilanta, prognanog, ili izbjeglice.
Pretpostavlja se kako na svijetu postoji deset milijuna ljudi koji su ostali bez domovine, a kako trećinu tog broja čine djeca. Prema podacima UN-a iz 2011. godine, oko 70 posto žrtava trgovine ljudima čine žene i djeca.

Nisu samo izbjeglice žrtve trgovine ljudima

Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a prošlog mjeseca je objavilo izvještaj o trgovini ljudima, u kojem se navodi kako u mnogim zemljama žive ljudi bez dokumenata, obrazovanja i ekonomskih prilika, zbog čega poslodavci imaju mogućnost na radnu eksploataciju i druge oblike iskorištavanja.

Ipak, žrtve trgovine ljudima nisu samo izbjelice ni azilanti. Već i oni koji su državljani određene zemlje, uključujući i djecu mogu biti dio trgovine ljudima i biti podvrgnuti seksualnoj, radnoj i drugim oblicima iskorištavanja.

U izvještaju se navodi kako su stanice na ruti ka Europi Turska, Libija i Maroko, dok se među

europskim zemljama nalaze Hrvatska, Estonija i Poljska.
Prema tome, oni koji s juga i istoka Azije, kao i središnjeg dijela Afrike krenu na put, na putu u bogate zemlje Bliskog Istoka, Zapadne Europe i Sjeverne Amerike mogli bi pasti u ruke trgovaca ljudima.

Posebno "plodne" zemlje za trgovinu ljudima su Butan, Bruneji, Republika Kongo, Fidži, Iran, Japan, Bangladeš, Maldivi, Maršalova otočja, Nepal, Pakistan, Palau, Papua Nova Gvineja, Somalija, Južni sudan, Tongo, Uganda i Jemen.

Zemlja koja je utočište najvećem broju izbjeglica, Turska

U izjveštaju Turska je opisana kao "tranzitna zemlja i zemlja krajneg odredišta". U Turskoj žrtve trgovine ljudima potiču uglavnom iz Središnje i Južne Azije, Istočne Europe, Uzbekistana, Kirgizistana, Sirije, Maroka, Gruzije, Ukrajine, Azerbejdžana, Afganistana, Iraka i Irana.

Pored toga i Turkinje se suočavanju s opasnošću kako bi mogle biti žrtve seksualne eksploatacije, a Sirijke bi mogle biti iskorištene kao posluga i prisiljene na brak za novac.

Prema infografici koju je u siječnju objavilo Ministarstvo obrane SAD-a svake godine na seksualnoj eksploataciji zaradi se 99 milijardi dolara, a od radne eksploatacije 51 milijarda dolara.

Oko 20 posto žrtava trgovine ljudima su djeca, istaknuto je na infografici.
Predstavnik Svjetske organizacije za migracije (IOM) Lado Gvilava za AA je rekao kako je trgovina ljudima moderni oblik ropstva i kako je to nešto što tiče svake zemlje.

On je rekao kako trgovina ljudima nije samo međunarodni problem već je istovremeno i nacionalni problem za mnoge zemlje.

"Zbog toga što se mnogo ne razmišlja trgovini ljudima unutar zemlje, teško je dati broj žrtava na globalnom nivou", istakao je Gvilava.