Optuženi negirao premlaćivanja u Jablanici

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prvog dana svjedočenja, optuženi Nihad Bojadžić negirao je točke optužnice za učešće u premlaćivanju zarobljenika Karla Marića, te ubadanje nožem zaštićenog svjedoka C u Jablanici 1993. godine. Bojadžić, nekadašnji zamjenik zapovjednika jedinice 'Zulfikar', ispričao je da je, po naređenju, s grupom boraca došao u Jablanicu. Jedan od zadataka je bio, kako je kazao, da sudjeluje u pregovorima radi smirivanja odnosa između Armije BiH (ABiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

U svjedočenju se prisjetio ranjenog muškarca iz Grabovice kojeg je vidio u svibnju 1993. godine. "Meni je rekao Zaim Softić o kome se radi, da je to zapovjednik, da je to Karlo Marić", izjavio je Bojadžić, te dodao kako je Marić prevezen u ratnu bolnicu u Jablanicu. Na pitanje braniteljice Vasvije Vidović kada je ponovno vidio Marića, Bojadžić je odgovorio da je to bilo u ožujku 1994. godine, kada je ispred Muzeja 'Bitka na Neretvi' u Jablanici bila razmjena.

Na konstataciju braniteljice kako je, prema optužnici, 10. srpnja 1993. godine naredio vojniku Debi da udara Marića u hodniku muzeja, Bojadžić je kazao da je to neistina. "Ja nisam nikada to uradio niti je itko u moje ime to uradio", rekao je optuženi. Na pitanje gdje je bio tog 10. srpnja, Bojadžić je odgovorio da je bio u bazi Španjolskog bataljona UNPROFOR-a u Jablanici, gdje je dogovarao razmjenu zaštićenog svjedoka C za ranjenog Mirzu Humu.

Braniteljica Vidović je tijekom ispitivanja pokazala dokumente presretnutih razgovora HVO-a od tog datuma. Iz dokumentacije se može vidjeti da je Bojadžić vodio razgovore iz Španjolskog bataljona u vezi s razmjenom zaštićenog svjedoka C. Bojadžić je kazao da je ujutro došao u bazu, a izašao kasno navečer. Dodao je kako do razmjene nije došlo jer je Humo preminuo. Zaštićeni svjedok C je ranije na suđenju ispričao kako ga je optuženi ubo nožem u nogu u lipnju 1993. godine, dok je bio na ispitivanju u prostorijama civilne ili vojne policije.

Bojadžić se prisjetio susreta sa zaštićenim svjedokom C u upravnoj zgradi Hidroelektrane u drugoj polovini lipnja 1993. godine. Izjavio je da je s nekoliko osoba došao u zgradu, te da je iz jedne prostorije čuo galamu i zaputio se u tom pravcu. U toj prostoriji, kako je svjedočio, zatekao je, između ostalih, Seju Brankovića, Ismeta Dedajića i zaštićenog svjedoka C.

Prema Bojadžiću, Dedajić je galamio na svjedoka te potegao nož, koji je zakačio svjedoka. "Ja sam oteo nož i rekao: 'Budalo, šta to radiš!?'", prisjetio se optuženi i dodao kako s Brankovićem, koji je obavljao poslove sigurnosti, nije u dobrim odnosima od rata. Prema njegovom kazivanju, Branković je bio u dobrim odnosima sa Dedajićem, koji je bio upravnik zatvora u muzeju, te da zbog toga nije evidentirao taj slučaj.

"Da sam ja to uradio, to bi sigurno napisao", dodao je optuženi. U dokumentaciji Doma zdravlja Mostar, kako je kazala Vidović tijekom ispitivanja, navedeno je da je zaštićeni svjedok ranjen nožem 'od strane upravitelja zatvora'. U svjedočenju je Bojadžić rekao kako je napustio Jablanicu 12. srpnja 1993. godine, zaputivši se na planinu Igman, gdje su se odvijale borbe između ABiH i Vojske Republike Srpske (VRS). Bojadžić, koji je optužen i za druge zločine u Jablanici, sa svjedočenjem nastavlja 11. lipnja, prenosi BIRN.