Osobe s invaliditetom u HNŽ-u ne mogu ostvariti ni najosnovnija ljudska prava

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iako je Bosna i Hercegovina Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom ratificirala još 2010. godine, u Hercegovačko-neretvanskoj županiji (HNŽ) do danas nije usvojen akcijski plan koji bi omogućio provedbu načela spomenute konvencije na terenu.

To je rečeno na okruglom stolu "Primjena UN Konvencije o osobama s invaliditetom u HNŽ-u" održanom u četvrtak u Mostaru u organizaciji Koalicije osoba s invaliditetom u HNŽ-u "Zajedno smo jači" i berlinskog Centra za integrativnu medijaciju u BiH.

Po riječima Jasne Rebac, predsjednice udruge "Ružičnjak" iz Mostara, članice Koalicije "Zajedno smo jači", osobe s invaliditetom u HNŽ-u imaju velikih problema pri ostvarenju najosnovnijih ljudskih prava.

''Brojni su problemi s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju u svakodnevnom životu. Djeca školskog uzrasta nemaju osobne asistente u procesu obrazovanja, pristup sportskim objektima kao ni drugim objektima javnih ustanova nije prilagođen za osobe s invaliditetom, nemamo osigurana parking mjesta, nemamo prilagođena radna mjesta za osobe s invaliditetom'', kazala je Rebac u izjavi za novinare.

Ona je dodala kako je današnji okrugli stol još jedan pokušaj pokretanja dijaloga između vladinog i nevladinog sektora kako bi se izradio i u Skupštini HNŽ-a usvojio akcijski plan aktivnosti u oblasti prava osoba s invaliditetom.

''Akcijski plan je strateški dokument koji omogućava da se principi ljudskih prava osoba s invaliditetom ne krše, a da se raspoloživi resursi unutar lokalne zajednice pravilnije rasporede i koriste kako bi život osoba s invaliditetom bio kvalitetniji i bolji'', istaknula je Rebac.

Predsjednica Koalicije osoba s invaliditetom u HNŽ-u "Zajedno smo jači", koju čini trinaest nevladinih organizacija iz svih općina HNŽ-a, Lejla Lelić podsjetila je da je prije dvije godine predstavljen prednacrt akcijskog plana, no konačni tekst dokumenta još nije završen.

Po njezinim riječima, od tada se čekaju županijska ministarstva obrazovanja, zdravstva i građenja koja bi trebala imenovati svoje predstavnike u radnu skupinu koja će raditi na konačnoj verziji tog dokumenta.

''Dvije osnovne potrebe za osobe s invaliditetom su personalna asistencija u svim oblastima života te omogućavanje pristupa osobama s invaliditetom objektima javnih ustanova i institucija. Sve se može riješiti uz primjenu adekvatnih mjera i programa, i nije potrebno izdvajanje nekih velikih novčanih sredstava da bi se zadovoljile ove osnovne potrebe'', kazala je Lelić.