Otrovana djeca

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Cirkusarije vladajućih, čija prepiranja pokazuju na što se svodi vlast, opet su nas, po tko zna koji put, maknule s jednog ozbiljnog propusta vraćajući nas na onu izlizanu, a koju koriste svi što čupaju iz jasala, da ima i većih problema.

Nakon što su istrzali pucanjem koalicijske ljubavi one koji prate njihovo žongliranje političkim ucjenama i one koji misle da će osmišljeni potezi promijeniti preko noći nešto u njihovim životima, razveselilo nas je naguravanje prvih dama Turaka i Bošnjaka oko rezanja vrpce za buduće kredite s kamatom ljubavi dvaju naroda.

Onda nas je opet zapljusnula realnost isklesana u medijima koji su jedva dočekali da od mostarske muhe naprave slona. A u Mostaru je sve slon, pa se suživot svako malo pošalje u sidranovski sukurac.

Tako su mediji udaljeni samo stotinjak metara od mjesta divljanja pijanih testosterona prepisali izvještaje od onih stotinama kilometara daleko i na mostarske maturante natjerali specijalce i vodene topove. I nitko nije kažnjen. Ni oni što su s ilustracijama specijalaca tekstove počinjali s navodno, a završavali s ''uskoro opširnije'' bez da su ikada opširnije objavili. Neće biti kažnjeni ni oni koji su, nenaučeni da drugačije govore, jer drugačije nije u modi, pijani galamili u lice i u ulice nevidljivih neprijatelja. A galamili su samo ono što svaki dan slušaju, umotano ili ne umotano, u ''provjerenim'' medijima, u zapjenjenim komentarima ili u svetim domovima za svetim stolovima.

Tako je mržnja, čija nas kamata tjera u propast, za čije je vrenje dovoljno neprovjerenih desetak redaka teksta, bacila u zaborav baš ono oko čega se svi u ovoj krivo složenoj slagalici od države slažemo. Odjednom smo prestali pričati o javnim nabavkama i kriminalu kojeg skrivaju brojke i slova. Jer, kažu da, između kredita, ima i većih problema od namještanja poslova.

A sitno je, ispada po onome o čemu smo zabrinuti, i trovanje djece u vrtiću. Tako smo prestali analizirati jelovnik u sarajevskim vrtićima, koji se detaljno razvlače po medijima samo kad je Djed Mraz nepoželjan, pa će ostati nekažnjen onaj tko je potrovao stotinu mališana. Jer, kažu oni što se guraju u fotelje, uz vrpcu za presijecanje kreditnoga hrama ili u komentare pod tekstove, kako ima i većih problema.

To što je jedna firma u nekakvoj garaži držala hranu, ujedno hranila i neke državne institucije te trovala djecu, ne spada u problematiku kojoj bismo se trebali posvetiti. Netko veliki opet štiti nekog sa zaboravljenog popisa o javnim nabavkama jer bi u protivnom otrovani lanac zahvatio i potpisnika i otkrio tko gospodu i djecu hrani iz garaže.

I veliki problem, od kojeg opet ima veći, s nepoželjnim bradonjama mogao bi se prilično jednostavno riješiti. Ali se opet ispriječila nečija garaža. Jer, da ima volje, kad bi se provjerilo porijeklo imovine neobrijanih likova od kojih svi strahuju, neke stvari bi bile jasnije. No, onda bi se trebale provjeriti i neke garaže onih cirkusanata s početka priče.

Bitno je otjerati pse lutalice s crvenog tepiha, izbeljiti se koalicijskom partneru, pa pobjedonosno narodu predstaviti da njihove loše mijenjaju gori naši, presjeći vrpcu i u ime prijateljstva podignuti kredit. Da nema velikih problema, padala bi pečaćenja, otkazi i ostavke. Ili barem demant o specijalcima i vodenim topovima. Ovako ništa.

Kad već ne možemo protiv otrova zbog kojeg nam djeca galame naučena na nevidljive neprijatelje i din-dušmane trebali bismo protiv onog što im truje tijelo. Ali, uvijek ima većih problema. Samo ih netko, zaštićen, skrije u garaži, a djeca jedu otrov i glavama i stomakom.