Papić: Reforma političkih stranaka je preduvjet za ekonomski i socijalni napredak

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Panel debate, koje su na inicijativu Ureda specijalnog predstavnika EU u BiH, održane od 5. svibnja do 29. lipnja 2015. u 15 gradova širom Bosne i Hercegovine, na temu “Što znači Sporazum za rast i zapošljavanje?” pružile su građanima priliku da analiziraju i razmotre socioekonomske reforme koje mogu razviti zemlju i približiti je ostatku Europe i članstvu u EU. Na debatama je učestvovalo preko 1550 građana BiH

Gledajući kroz prizmu učesnika na panelu, kako ste vidjeli probleme građana koji su učestvovali u diskusijama na temu „Što znači Sporazum za rast i zapošljavanje?“

Prije svega mislim da je jako dobro što su organizirane javne debate sa građanima o „Sporazumu za rast i zapošljavanje“ i to u reprezentativnom sastavu panelista", kaže nam dr. Žarko Papić, ravnatelj IBHI.

Posebice je važno „otvaranje“ EU u BiH za razgovor sa građanima. Problemi koje su iskazali učesnici javnih debata bili su širokog spektra, od egzistencijalnih (bazirani na osobnim iskustvima) do makroekonomskih problema (u Tuzli, na primjer). Istaknuti problemi u velikoj mjeri su se „poklopili“ sa šest oblasti Sporazuma.

Moja je ocjena da su sljedeći problemi temeljni:

- Nezaposlenost te potreba za zapošljavanjem (čitaj: reforma tržišta rada)
- Slab realni, privatni sekor koji je „gušen“ visokim nametima
- Nepovjerenje u sposobnost domaćih vlasti da riješi probleme
- Prevelika očekivanja od međunarodnog faktora („sindrom ovisnosti“)

Sporazum znači nastavak i završetak ekonomske tranzicije u BiH i stoga je veoma važan.

Dr. Žarko Papić na Panel debati u Doboju

 Na koji način socioekonomske reforme predviđene Sporazumom mogu doprinijeti boljem usmjerenju socijalnih davanja i poboljšanju socijalnog statusa građana?

Suština je problema u tomu što je postojeći sustav socijalne skrbi (u Federaciji BiH i RS) statusno utemeljen i nije usmjeren na potporu i ne brine o onima koji su stvarno najugroženiji, dakle sam sustav je socijalno nepravedan.

U 2011. godini na temelju Ankete o prihodima domaćinstava, najsiromašnija petina stanovništva u BiH je primila samo 17,3% a najbogatija preko 20% nedoprinosnih proračunskih transfera koji predstavljaju oko 3.9% BDPa.

Stoga je neophodna reforma metode ciljanja/ selekcije korisnika – koja bi umjesto statusa bila bazirana na stvarnim potrebama korisnika.

Taj je metod razvijen i testiran u suradnji sa entitetskim vlastima – te konačno usvojen. Riječ je o indirektnom imovinskom cenzusu koji procjenjuje stvarnu materijalnu situaciju korisnika, a ne prihode (koji se mogu sakriti ili lažirati). To je i predviđeno Sporazumom, uz ukidanje značajnog dijela povlaštenih mirovina itd.

Važno je da Sporazum za rast i zapošljavanje insistira na povećanju socijalnih davanja onima kojima su najpotrebnija. Dodana sredstva za to mogu se dobiti malim smanjivanjem troškova (plaća) administracije za što postojeće vlasti „neće ni da čuju“.

Što bi po Vašem mišljenju moglo predstavljati optimalno rješenje za ukupnu društvenu i gospodarsku klimu u BiH, a koje bi obuhvatilo svih šest oblasti predloženih reformi.

Ne postoji jedno optimalno rješenje. Glavna kočnica reformama pa i Sporazumu je postojeći karakter političkih stranaka koje su interesne skupine, a ne političke organizacije. Bez promjene političkog ambijenta teško će bilo što promijeniti. Reforma političkih stranaka je preduvjet za ekonomski i socijalni napredak.