Pogledajte čime su se bh. političari bavili prije politike

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tko su ljudi koji vode državu, kako su gradili svoje karijere i u kojim oblastima, koje su škole završili i gdje su bili prije dolaska na političku scenu?

Iz baze Centra za istraživačko novinarstvo, N1 je potražio podatke o ''životima prije života'' uglednih domaćih političara.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović 1982. godine postao je konzultant u sarajevskoj firmi Konsalting i na toj poziciji ostaje narednih deset godina. Od 1992. godine bio je direktor Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo (KS), a od 2003. radi kao koordinator na projektu obnove Gazi Husrev-begove biblioteke.

Tijekom 2005. i 2006. godine bio i konzultant u izgradnji trgovačko-poslovnog BBI Centra u Sarajevu.

Mladen Ivanić jedan je od rijetkih na domaćoj sceni koji je i prije ratnih sukoba imao stanovita politička iskustva. Po okončanju studija, radio je kao novinar u Banja Luci, a 1985. godine započeo je akademsku karijeru. Radio je kao asistent na predmetu Politička ekonomija na Ekonomskom fakultetu u Banja Luci, a od 1988. godine i kao izvanredni profesor. Političku ekonomiju je do 1992. godine predavao i na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, a od početka rata do 1998. na Ekonomskom fakultetu u Istočnom Sarajevu. Bolji poznavatelji ovdašnjih političkih prilika pamte ga kao člana Predsjedništva Socijalističke Republike BiH od 1988. godine.

Dragan Čović od 1980. godine, pa sve do 1998. radi u mostarskom poduzeću SOKO, prvo u tehnologiji i kontroli, a kasnije u rukovodstvu, da bi od 1992. do 1998. bio i generalni direktor ove firme, piše u CIN-ovoj bazi podataka. Radio je kao viši asistent na Strojarskom fakultetu u Mostaru, a kasnije je postao izvanredni, pa redoviti profesor Sveučilišta u Mostaru, gdje predaje i na Ekonomskom i na Filozofskom fakultetu. Politikom se bavi od 1994.

Milorad Dodik bio je predsjednik Izvršnog odbora općine Laktaši gdje je i počeo njegov politički uspon do prvog čovjeka bh. entiteta Republika Srpska, dok je Marinko Čavara, predsjednik entiteta Federacija BiH, karijeru započeo radeći kao profesor strojarskih predmeta i fizike u srednjoj školi u Busovači, gdje je tijekom 1992. bio direktor pošte.

Željka Cvijanović je radila kao nastavnica i profesorica engleskog jezika, te kao asistent u Misiji Europske unije u BiH. Bila je i šefica kabineta Milorada Dodika.

Sefer Halilović bio je u službi Jugoslavenske narodne armije od 1975. do 1991. godine, dok je Nedjeljko Ćubrilović bio zaposlen u poduzeću Rudi Čajavec je radio od 1980. do 1988. godine, a poslije postaje direktor javnog komunalnog poduzeća u Banja Luci.

Fahrudin Radončić bio je novinar, kao i Ognjen Tadić te Igor Crnadak, a Dušanka Majkić radila je u Odjelu za vanjsku trgovinu banjalučke kompanije Čajevec. Tijekom rata postaje pomoćnica direktora u poduzeću Govorne tehnologije u sklopu Čajevca, a potom i direktorica. Ona je 2000. godine postala direktorica privatnog poduzeća Logos-tel.

Martin Raguž bio je stručni suradnik u Skupštini Općine Stolac i Omladinskoj organizaciji BiH dok je Anto Domazet karijeru gradio radeći u Rafineriji ulja Modriča, poduzeću Natron Maglaj i sarajevskom Energoinvestu.