Zločin
Pokolj u Uzdolu
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Pokolj u selu Uzdol je bio ratni zločin kojeg su počinili pripadnici tzv. Armije RBiH nad tamošnjim hrvatskim stanovništvom.
Pripadnici muslimanske vojske Armije RBiH upali su u ramsko selo Uzdol u samo jutro, 14. rujna 1993. godine. Ljudi su uglavnom ubijani puškama, i pištoljima. Mnogi su dobili metak u zatiljak, neki su izbodeni noževima, kuće su spaljene, crkva i župni ured su teško stradali. Mrtva tjelesa djece i staraca su masakrirana.
U selu je ubijena 41 osoba, 29 civila i 12 vojnika HVO-a. Ujutro, isti dan su u Uzdol ušle postrojbe HVO-a i ugledale stravičnu sliku zločina. U Uzdolu je na spomen na taj zločin podignut veliki drveni križ na kojem je ugrađen još 41 mali križ i na svakom zapisano ime i prezime, dan rođenja i smrti pojedine uzdolske žrtve.
Da bi se ovaj strašni pokolj otrgnuo zaboravu, snimljen je 2014. godine dokumentarni film Uzdol 41.
Ministarstvo unutarnjih poslova HR Herceg-Bosne 18. je travnja 1994. podnijelo kaznenu prijavu protiv pripadnika tzv. Armije BiH osumnjičenih za zločin nad stanovništvom u Uzdolu: generala Sefera Halilovića, Envera Buze, Zaima Here i Smaila Here.
Priloženi su policijski zapisnici, izjave svjedoka, popis masakriranih osoba u Uzdolu, fotodokumentacija o mjestu zločina i mjestu masakra i zapisnici o obdukciji žrtava.
Samostalni bataljon Prozor Armije RBiH bio je pod zapovjedništvom Envera Buze koji je prošle oduđen na 12 godina zatvora.
Jedini zaključak sudskog Vijeća bio je da su stradale žrtve bili civili koji nisu učestvovali u borbenim djelovanjima.
Evo, okrvavi je
Na glavnom pretresu Suda BiH za ratne zločine u predmetu protiv Envera Buze, optuženoga za zločine koje je počinila Armija BiH nad civilima u Uzdolu, u općini Prozor-Rama, u unakrsnom ispitivanju svjedočio je Meho Pilav.
Svjedok je izjavio kako je u kolovozu 1993., zajedno s majkom, sestrom i ostalim sumještanima koji nisu bili vojno sposobni (on se uspio izvući uz pomoć, kako on kaže, dobrih ljudi), deportiran u selo Kućani kamionom, a odatle je zajedno s ostalima stigao u Čelebiće. Tu je odmah tražio da se pridruži Samostalnom prozorskom bataljunu Armije BiH te je u tome uspio i nekoliko dana poslije stigao u Šćipe. Odatle je nakon vrlo kratkog vremena, 2-3 dana, otišao u selo Here.
U Here je otišao, po njegovim riječima, “zato što je htio biti bliže borbenim linijama između TO-a i HVO-a. Tu je upoznao Muju Heru koji je bio zapovjednik DIV-a iz Hera, iz sastava Herske čete kojem se i pridružio.
Svjedok Meho Pilav o svom prvom susretu sa zapovjednikom Enverom Buzom kazao je: “Javljeno nam je da je izvršen desant na Dobro Polje. Došli smo gore i vidjeli da nema desanta. Nakon nekog vremena došao je Buza za kojega su nam rekli da spava (odmara). Shvatili smo da nema nikakvog desanta. Buza nam je pričao o lanč-paketu i ratu u Alžiru. Pričao je kako je u Alžiru ratovao, a tamo su ratovala plemena”.
Drugi susret svjedoka Pilava s Buzom bio je postrojavanje na livadi iznad Hera prije samog polaska u akciju na Uzdol gdje ih je bilo oko 150. Svjedok je rekao: “Ja nisam imao osobno naoružanje pa mi je Buza dao svoju pušku i prsluk, imao je pušku zvanu ‘singapurka’. Kada mi je dao pušku, rekao mi je: ‘Evo, okrvavi je’, valjda je mislio da ubijam njome”.
Svjedok je izjavo da je po svom dolasku u Here, kada je bio slobodan, sam hodao, promatrao i razmišljao o terenu gdje se nalazio radi bolje orijentacije.
“Bio sam na Krstišćima. Odatle se vide crkva, škola, sela Križ i Zelenike i vidjeli su se ljudi kako normalno rade, čuvaju krave, kopaju...”
O napadu na Uzdol svjedok Pilav je kazao kako je njegova diverzantska skupina napadala Gradinu (Gradac), ali je došlo do prekida u komunikaciji, nisu zauzeli Gradinu te su se vratili u Here.
“S Uzdola su se čuli pokliči tekbir, Allahu ekber, pucnji i vidio se dim”, kazao je svjedok. “Kada smo stigli u Here, Naim ili Zaim Hero, zapovjednik Herske čete, koji je bio u ratničkim bojama, rekao nam je: ‘Što je, diverzanti? Koliko ste ih vi pobili? Mi smo ih sve pobili. Vojnici koji su bili u Uzdolu pričali su o toj akciji govoreći o ubojstvima civila i tko je koga ubio. Dalje je svjedok o akciji rekao kako nije uspjela i da su samo stradali civili.
Također je naveo da se odmah među njima pričalo o stradalim civilima, njih desetak, a kasnije je doznao da ih je bilo puno više. O počinjenom zločinu, koliko je njemu poznato, nije bilo istrage niti je tko odgovarao.
