Ljevica koja to nije

Politički i kulturološki promašaj tzv. lijeve provenijencije

Vijesti / Flash | 25. 01. 2017. u 07:26 Z.S.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Za nekoga tko će za sebe reći kako je istinski ljevičar, socijaldemokrat glavom i bradom, kako osjeća i živi profesor Mile Lasić, ''Jahorinska deklaracija'' tzv. „nove ljevice“ je obično „šminkanje mrtvaca“.

Naime, ovaj sveučilišni profesor, obrazlažući motive svoga obračuna s tzv. „novom ljevicom“, potpisnicima ovog političkog dokumenta najviše zamjera što u svome tekstu nisu ni slova posvetili samoskrivljenoj ništavnosti političkih stranaka tzv. lijeve provenijencije.

„Takvo slovo se i nije moglo očekivati od političkih prvaka SDP BiH, Demokratske fronte ili Građanskog saveza, stranaka zbog kojih se i organiziralo jahorinsko sijelo, ali se očekivalo od onih supotpisnika dokumenta koji o sebi misle kao uglednim profesorima, redateljima, novinarima i pripadnicima civilnog društva“, upozorava Lasić u svojoj redovitoj tjednoj kolumni u Dnevnom listu.

Napominje kako je grijeh spomenutih profesora i drugih supotpisnika „Jahorinske deklaracije“ u tomu što nisu bili u stanju dijagnosticirati kako u BiH ne postoji ni istinski desni ni istinski lijevi politički centar, ma koliko i jedan i drugi bili potrebni.

„Još im je veći grijeh što nisu prepoznali kako je „Jahorinska deklaracija“ neojakobinska, dogmatska podvala tzv. antinacionalističkog nacionalizma, nesposobnog za autorefleksiju, pa vlastitom nacionalizmu tepa „patriotizam““, dodaje.

Još gore od svega toga je, kako ističe, što se „Jahorinska deklaracija“ uopće ne bavi stvarnim životnim problemima u BiH, te što nema dodira s antidogmatskim i kozmopolitskim idejama, kako bi se mijenjala odurna bh. stvarnost. Otuda je nesuvisao i dogmatski sadržaj „Jahorinske deklaracije“ samo u službi političkog i pravnog nasilja u BiH.

Kritika kolegama iz akademske zajednice

Lasić najviše zamjera svojim kolegama iz akademske zajednice koji su, stavljajući svoje potpise na spomenuti dokument, iako su na glasu kao veliki demokrati i poznavatelji senzibilnih društvenih teorija, postali posljednjom crtom obrane onih politika i političara koji ne znaju ili ne žele znati kako BiH potrebuje senzibilnu političku kulturu međusobnog uvažavanja i konsenzualnog dogovaranja.

„Njihov je grijeh tim veći što bi upravo ovi profesori mogli znati kako je BiH višenacionalna zajednica a da se od zajedničkog života mora napraviti vrlina, što sve isključuje načelo većinske demokracije „jedan čovjek–jedan glas“ kao jedino načelo odlučivanja u zemlji „zamrznutog konflikta“, „podijeljenom društvu i nestabilnoj državi“ kakva je BiH“, ističe Lasić uz pretpostavku kako je za podršku nekih kolega ovom dokumentu odlučujući bio strah od raspada zemlje, mada ne isključuje kalkulanstvo i sitničarenje pojedinaca nauštrb etičnosti.

Upozorava ih kako su konsocijacijske i druge metode upravljanja razlikama, poput federalizacije i kantonizacije, metode u funkciji mirnog razrješenja konflikata. Radi se, kako kaže, o demokratskim metodama u funkciji integracije zemlje, a ne cijepanja kako se neodgovorno mantra u redovima stranaka koje podržavaju.

U svojoj kolumni u Dnevnom listu napominje kako njegove riječi, zapravo, predstavljaju apel onim kolegama koji imaju pretpostavke za kompleksnije promišljanje da prestanu stigmatizirati metode federalizacije/kantonizacije i druge koje vode očuvanju zemlje temeljem uvažavanja institucionalne jednakopravnosti sviju njezinih građana svih nacionalnih i drugih identiteta.

„Lijevi intelektualci ne smiju olako prepuštati teorije i prakse upravljanja razlikama „desnima“, čak bi morali pokazati da su nadmoćniji tako što će detabuizirati neupitne dogme, uključivo strah od „trećeg entiteta“. Iako ga ne zagovaram, nema nijednog validnog dokaza da su dva bolja od tri ili od četiri ili od pet, kako bi u konačnici i osigurali tzv. institucionalnu jednakopravnost građana svih ko-nacija i drugih identiteta“, poručuje sveučilišni profesor svima onima koji ne žele da majorizacija ostane vrhunski princip političke (ne)kulture.

Nužnost osnovati „novu ljevicu“ antidogmatskog naboja

Iako, kako kaže Lasić, supotpisnici „Jahorinske deklaracije“ imaju pravo o sebi misliti kao o idealtipskim građanima, smatra skandaloznim njihovo nijekanje građanstva ljudima svoje zemlje drugih političkih svjetonazora.

„Zato je potpisani dokument, promatran s antidogmatskog, reformskog i kozmopolitskog stajališta, čisti politički i kulturološki promašaj. Sjajno je u cijeloj ovoj priči što je i definitivno postalo jasno kako se od ovog kulturološkog i političkog kruga, kojeg oličavaju SDP BiH, DF i GS, a mirne duše im se mogu dodati i SNSD i SDS, nema ama baš ništa dobro i produktivno očekivati“, smatra Lasić.

S obzirom da su, kako kaže, prvaci ovih stranaka ogrezli i u nacionalizmu, dobrim dijelom i u korupciji i nepotizmu, kao i stranke „desnila“ protiv kojih se tobože bore, vrlo upitnim smatra načelo ne-koaliranja s nacionalistima proklamirano u „Jahorinskoj deklaraciji“.

„Upravo iz niza neodrživih stavova postaje vidljivo kako se koncepti „zatvorenih društava“, bilo im rodno mjesto u ideologijama nacije-države, ili u tzv. antinacionalističkom nacionalizma, mogu nadići samo konsenzualnim javnim politikama, za koje je potrebno pridobiti građanske većine svih ko-nacija, nacionalnih manjina i tzv. novih identiteta i u cijeloj BiH“, poručuje Lasić u Dnevnom listu.

Zaključuje kako je nužno osnovati „novu ljevicu“ antidogmatskog naboja i kozmopolitskog obzora, koja bi respektirala višenacionalni karakter svoje zemlje a za cilj imala „političku zajednicu“ jednakopravnih građana svih identiteta u šansama i u svim administrativnim dijelovima BiH.

Kopirati
Drag cursor here to close