Popis hrvatskih državljana u ISIL-u, dvoje je iz BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ukupno sedam ljudi s hrvatskim državljanstvom bori se, ili se borilo, na ratištima Iraka i Sirije na strani Islamske države. Potvrdio je to visokopozicionirani obavještajni izvor odlično upoznat s praćenjem radikaliziranih hrvatskih državljana, piše Express.hr. To su, zasad, najtočniji podaci o participaciji osoba s hrvatskom putovnicom koji se nalaze na područjima pod kontrolom tzv. Islamske države u dijelovima Sirije i Iraka.

“To je zaista mali broj osoba”, objašnjava izvor Expressa koji je dobro upućen u rad europskih sigurnosnih službi. “Trebamo biti potpuno iskreni: u Hrvatskoj nema kanala radikalizacije koji su rašireni u nekim državama EU. U Hrvatskoj je lakše držati stvari pod kontrolom i to je olakotna okolnost za vaše sigurnosne službe”, kaže izvor.

Ipak, ne treba razmišljati kao da problema nema. “Broj pristaša radikalnog tumačenja islama u RH je mali, nekoliko desetaka ljudi, a većina njih nisu pobornici terorističkih metoda djelovanja”, stoji u godišnjem izvješću. “Radikalizacija u Hrvatskoj nije poprimila šire razmjere, između ostalog i zbog vrlo dobrog ugleda, položaja i integriranosti islamske zajednice u hrvatskom društvu. Međutim, postojanje radikalnih islamističkih enklava u susjednim državama, kao i odlasci džihadista porijeklom iz tih država koji se bore u sirijskom i iračkom sukobu na strani ISIL-a i dalje zabrinjavaju.

Od 2012. godine oko 900 osoba s područja jugoistočne Europe otišlo je na područje sukoba u Siriji i Iraku. Radi se o osobama koje uglavnom potječu iz BiH, Kosova, Srbije (Sandžaka), Makedonije i Albanije. Većinom se radi o muškarcima koji odlaze u džihad, a u Siriji i Iraku najviše su se priključivali ISIL-u, ali i Al Kaidinu dijelu Al Nusra Front. Među osobama koje su otišle na teritorij pod kontrolom ISIL-a ima i žena i djece”.

Odlasci u Siriju

Od spomenutih sedam državljana RH, koji su pod nadzorom obavještajnih službi, dvoje je iz BiH, jedan iz Srbije, dva iz Austrije te još dva iz Švicarske. Javnosti su od prije poznati slučajevi kao što su Sead Plojović i njegova sestra Nevresa te Dora Bilić, koja je i ranjena tijekom američkih napada na Raku, samoprozvani glavni grad Islamske države.

Međutim, kako Express doznaje, još barem četvero hrvatskih državljana prihvatilo je ISIL-ov poziv za preseljenje na bojište. Nitko od spomenutih nije živio u Hrvatskoj. Svi su hrvatsko državljanstvo dobili preko roditelja koji su se odselili u zapadnoeuropske zemlje. Dobar dio njih je i prešao na islam, a neki su rođeni i odrasli u katoličkim obiteljima. Dvoje pripadnika ISIL-a iz Švicarske, s hrvatskim državljanstvom, živjeli su u gradu Lausannei.

Sličan slučaj je zabilježen u Lausannei kad je Mathieu A., dvadesetdevetogodišnji katolik, prešao na islam i praktički brzinom svjetlosti počeo iskazivati radikalne stavove. Švicarski mediji su otkrili da je on u ranim dvadesetima često mijenjao poslove, a jedino što mu je držalo interes je bio paragliding. U svibnju 2013. godine prešao je na islam i već u prosincu je govorio da je spreman ići u Siriju kako bi se pridružio tamošnjim islamistima.

Švicarska - središte za radikalizaciju muslimana

Krajem prosinca se zaputio u Tursku, odakle je prešao u Siriju, a društvo mu je radio maloljetni Francuz sjevernoafričkog podrijetla. Nije se dugo zadržao tamo i samo tri mjeseca kasnije, u ožujku 2014. godine, pojavio se u Švicarskoj, gdje je dao anonimni intervju za državnu televizijsku kuću RTS. “U to vrijeme za mene je to bio legitiman džihad. Borio sam se protiv Bašarova režima zato što su kemijskim oružjem napadali vlastiti narod”, ispričao je Mathieu švicarskim novinarima. Rekao je i da je živio u kući sa stotinjak drugih džihadista, gdje je bilo i petnaestak bombaša samoubojica, ali nije dao detalje o nadređenima i grupi kojoj je pripadao u to vrijeme.

Nedugo nakon njegova povratka u Švicarsku otvorena je istraga i na kraju je osuđen na nekoliko stotina sati rada u zajednici, što je izazvalo ogromno nezadovoljstvo među Švicarcima. Međutim, takva odluka je izazvala zadovoljstvo u nekim drugim krugovima. Abou Suleyman Suissery, 24-godišnji džihadist iz Welschschweiza, na Twitteru je objavio fotografiju samoubilačkog pojasa sa zataknutom švicarskom putovnicom uz komentar “Povratak u domovinu. Dome, slatki dome”. U međuvremenu je njegov korisnički račun izbrisan i čini se da se udaljio od tradicionalnih društvenih mreža.

Radikalizacija u islamskim centrima i na internetu

Što se tiče austrijskih džihadista s hrvatskim državljanstvom, u travnju ove godine su se pojavile informacije da je sestra Marka Z. otišla u Siriju te da je on osobno prijavio njen nestanak. Marko je uhićen u travnju kao dio skupine reketara koji su iznuđivali novac od bečkih ugostitelja. Austrijski istražitelji sumnjali su da je i Marko možebitno povezan s Islamskom državom, ali su oprezno iznosili slične informacije u javnost.

Ispričali su da je Marko Z. učestalo odlazio u jednu bečku džamiju poznatu kao okupljalište simpatizera ISIL-a. Istražitelji su rekli i da su članovi te bande, pod nazivom Struja, održavali kontakte putem društvenih mreža s osobama na međunarodnim tjeralicama zbog sumnji u terorizam. Osim toga, tijekom pretresa Markova stana otkrili su i islamističke simbole kao što je crna zastava, ali su istodobno upozorili da je on osobno prijavio nestanak sestre, za koju je pretpostavio da je otišla na sirijsko bojište. Austrijsko pravosuđe u travnju je decidirano reklo da će uhićenu bandu procesuirati kao uobičajene kriminalce te im u to vrijeme nisu stavljali na teret povezanost s terorizmom.

Banda Struja u dvije godine je iznudila gotovo pola milijuna eura, a pojavile su se i priče da je možda riječ o načinu financiranja odlazaka potencijalnih džihadista na bojišta Iraka ili Sirije, ali austrijsko pravosuđe nije im stavljalo na teret takva zlodjela. Hrvatskoj javnosti su od prije poznati brat i sestra Plojović kao i nesretna Zagrepčanka Dora Bilić, koja je i ranjena na teritoriju pod kontrolom Islamske države. Dora je slijedila put kakav je već bezbroj puta viđen među mladim konvertitima. Već s osamnaest godina prešla je na islam i okrenula se nešto radikalnijim putevima. U jesen 2014. godine, kad su se i pojavile informacije da je Dora ranjena u Raki, njen otac je otvorio srce hrvatskim medijima. “Strašno je ovo što nam se događa. Mi smo iz jako religiozne obitelji”, govorio je Dorin otac u to vrijeme. Kako je on ispričao, Dora je oduvijek bila uzorna učenica i nije bilo jasno zašto je napravila tako radikalan zaokret.

Hrvatska državljanka u središtu Islamske države

“U džamiju je počela odlaziti još dok smo išle u školu, ali o tome nismo razgovarale. Dora je uvijek bila povučena i dijelila je društvo na ono u školi i na ono izvan nje, s kojim je i odlazila u džamiju”, ispričala je jedna Dorina prijateljica za Večernji 2014. godine. Dora je završila studij za fizioterapeuta, što joj je omogućilo specijalizaciju u Londonu, gdje je upoznala prvog supruga. On je, poput Dore, bio relativno nedavni konvertit na islam. Brak nije dugo trajao i Dora se razvela, a navodno je razlog bio to što on nije bio dovoljno radikalan u svojim stavovima. Godine 2013. udala se za Seada Avdića i novopečeni mladenci su se odselili u Siriju, gdje se Sead borio u redovima Islamske države.

Nagađa se, donekle i utemeljeno, da su Dori u pronalaženju novog supruga pomogli brat i sestra Plojović. Oboje su podrijetlom iz Novog Pazara u Srbiji, a još nije potpuno jasno kako su se Dora i Plojovići upoznali. Navodno je Dora jedno vrijeme provela u izoliranom selu Gornja Maoča, gdje je i rodila dijete. Sead Plojović podrijetlom je iz Srbije, ali jedno vrijeme je živio u Beču i ima hrvatsko državljanstvo. Navodno je upravo tamo dobio svojevrsne instrukcije kako osnovati vehabijski pokret u Hrvatskoj, točnije u Zagrebu, gdje njegova obitelj živi. Međutim, pod utjecajem Islamske zajednice u Hrvatskoj svi takvi pokušaji su u korijenu srezani. Istina, bilo je nekoliko pokušaja uspostavljanja selefijskih ćelija u nekoliko hrvatskih gradova, ali svi pokušaji su neslavno propali.

Plojović je svojedobno uhićen u Beogradu, gdje ga je srpsko tužiteljstvo teretilo za terorizam, točnije - za financiranje, organiziranje i sudjelovanje u oružanim sukobima u Siriji. Njegova sestra Nevresa Plojović otišla je u Siriju sa suprugom Dinom Pečenkovićem, koji je svojedobno bio optužen za pomaganje u terorističkom napadu na američko veleposlanstvo u Sarajevu.

Tad je Mevlid Jašarević otvorio paljbu na zgradu veleposlanstva, a sarajevska policija ga je uskoro svladala. Nasreću, nitko nije poginuo, a Jašarević kasnije je govorio da mu je žao samo što nikog nije ubio. Dino je bio optužen da je prevezao Mevlida do mjesta napada, ali je kasnije pušten zato što nije bilo dovoljno dokaza da je aktivno sudjelovao u napadu.

Nevresa i Dino su, kako je potvrđeno Expressu iz visokopozicioniranih izvora, odabrali pomalo neuobičajenu rutu prema bojištima Iraka i Sirije. Dok je uobičajeno da potencijalni ISIL-ovci odlaze u Siriju preko Turske, Nevresa se odlučila na putovanje preko Egipta prema obećanoj zemlji pod kontrolom ISIL-a.

Rizici tajnog povratka terorista u Europu

U ovom trenutku, zbog niza strateških poraza ISIL-a u Siriji i Iraku, jasno je da će doći do povećanja broja pripadnika ISIL-a koji će se pokušati tajno vratiti u Europu. Nije isključeno, tvrde sigurnosni stručnjaci, da bi dio njih mogao pokušati povratak u Hrvatsku iako odavde nisu otišli. Još prošle godine krovna hrvatska obavještajna služba problematizirala je mogući povratak islamista. “Bilježi se i povratak džihadista u matične države nakon ratnih iskustava. Iako u RH trenutno nema povratnika iz Sirije i Iraka, povratak džihadista u susjedne države mijenja sigurnosnu situaciju, neizravno utječući i na RH. Na područje jugoistočnog susjedstva RH vratilo se oko 300 džihadista”.

Posebno je dojmljiv slučaj iz 2014. kad je prekinuto vrbovanje mladića, hrvatskog državljanina, za odlazak u Siriju. On se putem interneta povezao s džihadistima te se namjeravao uključiti u džihad. Djelatnici SOA-e stupili su u kontakt s njegovim roditeljima, koji su upozoreni na sinove namjere. Osim toga, dječaku je pružena psihološka pomoć, nakon čega je odustao od odlaska u džihad. U izvješću nisu navedeni ni identitet mladića ni mjesto u kojem živi. Prema dostupnim podacima, mladić se prethodno zaposlio kako bi si mogao kupiti kartu do Sirije, ali je u tome u posljednji tren spriječen.

Najopasniji su teroristi koji djeluju samostalno

Posljednjih godina hrvatske sigurnosne službe, civilna SOA-a i vojna VSOA-a, uložile su značajne organizacijske napore u jačanju kapaciteta za borbu protiv islamskog terorizma. Povećan je broj ljudi koji se bave tim zadaćama, poboljšana je tehnička osnova i uspostavljene su čvrste linije suradnje s partnerskim službama. Dio hrvatske obavještajne zajednice ima i dobre obaviještene izvore u nekim islamskim državama koji omogućuju dotok pravodobnih informacija o mogućim opasnostima i pojedincima. Nažalost, ne postoji efikasan način koji može jamčiti potpunu zaštitu od napada.

Ravnatelj SOA-e Daniel Markić prije nekoliko tjedana, s ministrom obrane Damirom Krstičevićem, boravio je u Afganistanu. Markić, iskusni obavještajac, dogradio je strategiju agencije koju je postavio njegov prethodnik na toj funkciji, Dragan Lozančić. Jedan od ključnih prioriteta SOA-e jest kontrola događaja u BiH. U razgovoru za Jutarnji list Vlado Azinović, najupućeniji stručnjak za terorizam u regiji, iznio je neke nove podatke o trendovima u regiji.

“U suradnji sa sigurnosnim agencijama u regiji, istraživanjem smo utvrdili da je od 2011. godine do danas iz zemalja Zapadnog Balkana na ratišta u Siriju i Irak otišlo ukupno oko 950 osoba. Pojedinačno, najviše ih je s Kosova (316), a potom iz BiH, Makedonije i Albanije. Iz Hrvatske je otišlo šest osoba, od kojih su tri žene. Među njima je pet osoba s dvojnim državljanstvom, a troje su konvertiti na islam”, kaže Azinović.

Ukupno 43.000 stranaca borilo se u Siriji i Iraku

Zanimljivo, postoji razlika između Azinovićevih podataka o broju državljana RH u Siriji i Iraku te onih sigurnosnih službi. Ukupno se, od početka rata u Siriji u ožujku 2011. do danas na tamošnjim ratištima borilo oko 43.000 stranaca iz 120 država. Prema istraživanju Soufan Groupa, najviše ih je iz zemalja Bliskog istoka (8240), Magreba (8000), Europske unije (više od 5000) te zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza (4700). Među njima je 6000 Tunižana, 2000 Turaka, 2400 Rusa. Iz Francuske ih je do zime 2015. stiglo 1700, iz Velike Britanije i Njemačke po 760 te 470 iz Belgije. “U 2016. godini nije bilo novih odlazaka iz BiH u Siriju i Irak... taj je priljev sad spao na manje od 50 tjedno. Kad je riječ o ljudima iz BiH, još tijekom 2015. prestali su se vraćati u zemlju. Većina ih se, zapravo, i nema namjeru vratiti”, kaže profesor Azinović.

Eksplozija auto-bombe ispred zgrade Policijske uprave u Rijeci, u listopadu 1995., bio je najteži napad radikalnih islamista na teritoriju RH. Bila je to klasična osveta egipatske terorističke organizacije Al Gamma’a Al-Islamiyya zbog nestanka njezina istaknutog člana Abu Tala’ata al-Qasimija. U napadu je poginuo vozač automobila bombe, 35-godišnji državljanin Kuvajta John Fawza. Pet osoba zadobilo je teže ozljede a 21 lakše. Zagonetan nestanak istaknutog vođe terorističke organizacije Al Gamma’a Al-Islamiyye ni do danas nije razriješen, napisao je svojedobno Večernji list. Spomenuti Abu Tala’at je s danskom putovnicom iz Amsterdama stigao u Hrvatsku 12. rujna 1995. godine u društvu prevoditelja Ahmeda Mousa Ahmer Mahmouda. Uhićen je i priveden sucu za prekršaje u Zagrebu, kažnjen novčanom kaznom te mu je naređeno da u roku od 24 sata napusti teritorij RH. Nakon toga mu se gubi svaki trag. Još nisu potvrđena nagađanja o njegovoj deportaciji iz Hrvatske u SAD ili Egipat, kao niti njegov dolazak u BiH.

Fuad Kasem, poznat kao Abu Tala’at al-Qasimi, jedan je od osnivača terorističke skupine Al Gamma’a Al-Islamiyye, najjače islamske skupine koja se borila za promjenu vlasti u Egiptu. Uhićen je 1981. s drugim vođama te organizacije zbog spektakularnog atentata na bivšeg predsjednika Egipta Anvara el-Sadata, ali je za izdržavanja duge zatvorske kazne uspio pobjeći. Sadat je likvidiran jer je potpisao separatni mir s državom Izrael. Onda je Fuad otišao u Afganistan, gdje je izdavao prvi časopis Al Gamma’a Al-Islamiyye - AI-Murabitun - te se u slobodno vrijeme jako borio protiv Rusa. Nakon toga promijenio je nekoliko država dok nije 1992. godine u Danskoj dobio politički azil. Pokrenuo je prvi islamski televizijski program u kojem je propagirao ideje Al Gama’a Al-Islamiyye. Obitelj ga još traži