Posjeta Gornjoj Maoči: Mi nismo problem, podmeću nam komad krpe

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon što su se u javnosti pojavile slike i snimke zastava Islamska države u selu Gornja Maoča, na obroncima Majevice, posve je mirno. Na napuštenoj kući na kojoj su bile istaknute sporne zastave vidljivi su samo ostaci polomljenih drvenih pritki s kojih su one visjele, a grafiti su bili prebojeni.

Gornja Maoča koju zovu i Gornji Fatovi, a ranije se zvala i Karavlasi po rumunjskim doseljenicima koji su živjeli u tom selu administrativno pripada općini Srebrenik, odnosno Tuzlanskoj županiji.

U selu, udaljenom oko sedam kilometara od Maoče, a od Brčkog 25 kilometara, navode kako nisu oni vršili popis, ali da misle da će na popisu koji je u BiH proveden u listopadu 2013. godine, pokazati da je tada u Gornjoj Maoči bilo 218 žitelja.

Policijska pratnja

Ekipu Anadolije policija je obavijestila da ulaze u Maoču te je evidentirala prolazak k Gornjoj Maoči. Druga patrola, policije Tuzlanske županije učinila je isto: evidentirala je dolazak novinara u Gornju Maoču i dopratila ih do samog sela, mesdžida u kojem je bio u tijeku džuma - namaz.

U Gornjoj Maoči ne raduju se, vele, suviše posjetima novinara, jer s njima imaju "loše iskustvo". Najnoviji takav slučaj, bio je u četvrtak prošlog tjedna.

"Mi ovdje u ovoj zajednici obavljamo pet namaza, drugi islamski šart. Te namaze obavljamo zajedno u džematu. Kada se pozovemo na taj namaz mi se odazovemo i klanjamo u džamiji. U vrijeme kada su novinari došli, ekipe novinara, oni su prošli kroz pusto selo. Zašto: zato što su u dvije džamije u selu, obje bile pune žitelja. Oni su došli baš u to vrijeme kada je selo bilo pusto", kaže za Anadoliju Edis Bosnić, žitelj Gornje Maoče i pripadnik selefijske zajednice, uz naglasak kako "nisu pobjegli kako se to predstavljalo u javnosti tog dana".

Novinare, osim sporne zastave i grafita zanimalo je, veli Bosnić, ima li kontakta sa Nusretom Imamovićem. Imamović je dok je boravio u BiH više puta bio privođen, pod optužbama za terorizam. State Department za njega navodi da je on "teroristički lider iz BiH koji trenutačno boravi u Siriji".

Neslaganje s ideologijom

"Oni su mene pitali imam li ja ikakva kontakta s Nusretom Imamovićem: ja nemam nikakvog kontakta s njim i smatram da ovdje nitko od žitelja nema nikakav kontakt s Nusretom Imamovićem. Iskoristio bih ovu priliku, ako će ovo otići u eter, ako je on živ danas, poselamio bih ga mnogo i rekao da ga volim u ime Allaha. Volim ga više nego i oca i majku", poručio je Bosnić.

Žitelji sela pak, negiraju svoju bilo kakvu povezanost s ISIS-om, navodeći da ne podržavaju tu samoproglašenu organizaciju koja sebe naziva "islamska država".

"Što se tiče znaka samoproglašene organizacije koja sebe naziva islamska država oni su uzeli čisti znak koji je već u upotrebi 1.400 godina. To je žig poslanika s.a.w.s. Oni su između ostalih, grupacija i organizacija ili općenito muslimani koji koriste taj žig. Što se tiče njihove ideologije, njih osobno i ono što oni zastupaju mi se ne slažemo s tom ideologijom. Imamo stav naspram njih: ono to su islamski učenjaci rekli. Naš pristup problemima je to da nas ovdje uopće ne treba ticati", naveo je Bosnić.

Ovdje, naveo je Bosnić, djeluju kao kada se pojavi neka bolest.

''Ako je to nekakav manji problem mi rješavamo to sami, uzmemo šolju čaja, malo meda, obloge neke, ako je to neki malo veći problem iziskuje da se obratiš doktoru opće prakse - mi imamo kadra ovdje na našim prostorima, ljudi koji propagiraju vjeru, koji su učili vjeru - mi se obratimo njima. A, kada dođe gdje ljudi umiru kao što je rak, tumor ili neke bolesti koju ubijaju, a ovdje u ovim slučajevima je kompleksna bolest: tu se obraćamo kao u krupnim stvarima - obratili bi se specijalistima'', rekao je.

Prenapuhan problem

"I ovdje u ovom slučaju potrebni su specijalisti za ovu stvar - mi smo ostali gluhi. Zašto problem koji se dešava negdje tamo daleko, vidimo šta će to prenijeti islamski učenjaci po pitanju ovoga krupnog problema. Ono što oni zastupaju mi samo stojimo iza toga. Znači mi nismo kompetentni da se mi petljamo u ovu specijalizaciju nego ostavljamo to ljudima koji su specijalisti za to. I ono što oni kažu. Mi kažemo isto to. A, mi kažemo ono što su oni rekli. Mi to samo potvrđujemo. Oni se ne slažu s njihovom ideologijom i smatraju da oni pretjeruju u stvarima kao da su otišli ekstremno desno, kao što bi mnogima mogli prigovoriti da su otišli ekstremno lijevo, a mi pokušavamo da ostanemo na toj sredini", ocijenio je Bosnić.

Žitelji Gornje Maoče smatraju da oni "ne predstavljaju nikakav problem u Bosni i Hercegovini već da je on prenapuhan".

"Kada god se dešava nešto krupno kao što se nagovještavaju socijalni nemiri ponovno u Tuzli, oni gledaju da skrenu pažnju da ova Gornja Maoča bude kao nekakav dežurni krivac za sve i da se skrene pažnja da se napravi od mrava da se napravi slon, a od nečeg krupnog: od slona da se napravi mrav. Pa tako vidimo ovdje nešto što će, što bi trebalo uzeti pažnju javnosti gdje su ljudi ostali bez posla, gdje nemaju šta jesti pogotovo u gradskim urbanim sredinama, gdje su troškovi života mnogo veći nego kao ovdje kod nas na selu. Mi ovdje imamo šume, nakupimo sebi gljiva da imamo za zime, suhih drva za grijanja'', rekao je i dodao kako je to uvelike smanjilo troškove njihova života.

Komad krpe

''Dok u gradu nisu mogućnosti takve: oni moraju toplanama da plate za grijanje, moraju da izdvoje sve plus džambo plakate koje su postavljene svukuda da te tjeraju da ti uzmeš još nešto što ti ne treba. A, nisi u stanju osigurati sebi ni egzistenciju. Tako smatram da i ovdje u ovom slučaju da je komad jedne krpe privukao pažnju javnosti daleko veću nego što zaslužuje samo da bi se skrenulo sa nečega važnog, nečega bitnog što će ovdje vlastima predstavljati jedan problem. Da to nekako odvrate pažnju od ovoga što dolazi", cijeni Bosnić.

Naglašava kako žitelji Gornje Maoče imaju veoma dobre komšijske odnose sa svojim najbližim susjedima, u Maoči, donjoj.

"Ono što ja mogu da kažem, naš odnos ovdje pogotovo s ovim našim komšijama, tu mi čak imamo i žitelja koji su se preselili iz Donje Maoče u Gornju Maoču, je izvanredan posebno zadnjih godina. Ono što mogu da naglasim jeste da je prije otprilike pet godina kada je bila veća, opsežnija akcija ovdje u Gornjoj Maoči jedan od tih pritvorenih sam bio i ja između ostalih. Oni, naše komšije su vodili stvarno brigu o našim osibteljima. Ove naše prve komšije, oni su se pobrinuli za hranu, sve što je bilo potrebno, bili su na usluzi. Ja sam zahvalan i molim Allaha dž.š. da ih obilato nagradi za tu njihovu brigu", naglasio je Bosnić.

O životu u Gornjoj Maoči u razgovoru za Anadoliju govorio je i Elvis Nukić, žitelj Gornje Maoče i pripadnik selefijske zajednice.

"Imam četvero djece koja idu u našu školu. Živimo seoskim životom. Radimo na odgajanju svoje djece, životu i islamu. Nismo oni koji zastupaju ekstremne stavove. Mislim da je to nama podvala od ljudi koji ne žive s nama. Oni su nama podvalili to: znakove i zastavu. Mi s tim nemamo ništa", navodi Nukić.

Ništa nije dokazano

Naglašava da su u Gornjoj Maoči nastanjeni ljudi koji su se svjesno opredijelili da žive u islamu.

"Mi smo svjesni da se relativno ne uklapamo u zapadnoeuropski sustav života. Međutim, nas to puno ne sikira dok god ljudima ne smetamo, dok god smo uredni, dokle god nam se nema nešto prigovoriti s argumentom. Ovi svi prigovori ovih godina što su bili, to su bili iz službe državne sigurnosti, policije, sudstva. Pokušali su nešto dokazati da mi nismo uredni. Međutim, nije ništa dokazano. Otprilike sve se to vrti oko medijskih prepucavanja i teorija. Nemamo mi ništa s tim", navodi Nukić.

Upravo medijska izvještavanja, veli, razlog su što novinari "nisu omiljeni u Gornjoj Maoči", Naglašava kako su malo "razljućeni od strane medija pogotovo njihove žene i djeca".

"Mi kada ne bi dali intervju oni bi nam presretali djecu tuda, i žene po cesti pa pokušavali nazor da uzmu neke izjave. Nekada smo zbog toga alergični na te novinare", navodi Nukić i dodaje da su po pitanju sveukupne administracije vezani sa Srebrenikom.

"Imamo prijavu, osobnu kartu. Lično tu sam prijavljen. Kuću sam kupio od prijašnjih stanovnika, prijeratnih. Imam sve uredno što bi rekli kao i svaki drugi građanin ove zemlje", zaključuje Nukić.