Odlazak mostarske legende

Posljednje pismo legendarnog Šele

Napustio nas je još jedan čovjek koji je jedan od sinonima ovog grada.
Vijesti / Flash | 30. 12. 2018. u 12:23 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Rano jutros prestalo je kucati srce Miralema Šele, čovjeka koji je mnogim generacijama Mostaraca proteklih desetljeća donosio pisma, razglednice, brzojave, mirovine, pakete...no nije Šelo Mostarcima bio samo poštar.

Šela je svoj posao živio, disao. Ljudima je uvijek prenosio dio emocije, bila to dobra šala ili već njegovo legendarno tersanje.

Napustio nas je još jedan čovjek koji je jedan od sinonima ovog grada. Napustio nas je još jedan čovjek koji će nam nedostajati i kojeg za razliku od mnogih drugih valjda nećemo tako lako zaboraviti.

 "U pošti sam od 1971. godine. Počeo sam s nošenjem telegrama kad ih se nosilo po dvije hiljade dnevno. Danas ih za sedam dana dođe svega tri. Tehnologija je otišla daleko. Tu su mobiteli, faksovi, printeri, Facebook... toga nije bilo tih godina. Dok je sad sve drukčije. Ljudi su preko pošte čestitali jedni drugima kojekakve prilike, rođendane, vjeridbe, ženidbe, izražavali saučešće... Sve se to slalo telegramima.

Telegrame sam nosio tri godine, sve do 1974. godine kad sam postao poštar na Balinovcu noseći poštu od Prve osnovne škole do Stare biskupije. Sve do 1986., kada sam prešao na Cernicu i Bulevar, gdje sam raznosio sve do rata.

Onda se sve promijenilo. Ubrzo sam počeo opet raditi u Pošti i to u trpezariji kao kuhar, da bih 1994. počeo raditi u filateliji, s markicama i poštanskim vrijednosnicama. Tek 1997. ponovno počinjem raditi kao poštar na Aveniji, i raznosim poštu sve do 2004. kada sam otišao u penziju, ne svojom voljom, već zbog bolesti jer sam dobio šećer.

Zadovoljan sam svojim radom u Pošti, pa i penzijom koja jest mala, ali tako je svima, pa i meni. Dodatno radim tako što nosam po gradu račune od kablovske televizije. To obavljam jer jednostavno ne mogu bez pisama", kazao je poštar Šela za mostarski Dnevni list u rujnu 2010. godine.

"Poštar. Pošta je moja ljubav. Između poštara i osobe mora biti zdrav odnos. Meni niko nije brojao penzije. Ja sam uvijek pazio da to bude 'jedan kroz jedan'", kazao je odgovarajući tada na pitanje da se opet vrati u mladost i da može birati što bi bio.

Kopirati
Drag cursor here to close