Povećan broj službenih auta i njihova cijena

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dekan Medicinskog fakulteta u Mostaru Milenko Bevanda pokrenuo je nabavku polovnog službenog automobila. Za njega će izdvojiti 100.000 konvertibilnih maraka (KM). U vrijeme raspisivanja ove nabavke, na stranici lokalnog trgovca nalazio se oglas za skupocjeni “Audi” koji je karakteristikama i cijenom savršeno odgovarao oglasu Medicinskog fakulteta.

Broj službenih auta koji se nabavljaju i njihova cijena značajno su porasli u 2017. godini, kaže Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo BiH.

''Ono što je još primjetno jeste da se u posljednjih mjesec dana povećao broj nabavki službenih vozila generalno. Skoro da nema dana da se otvori portal javnih nabavki a da ne vidite da se radi nabavka vozila'', kaže Miraščija i dodaje kako je trend i da se “pod krinkom uštede sredstava nabavljaju polovna vozila”.

Dekan Medicinskog fakulteta nije želio službeno govoriti o nabavci auta. Nakon upita Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) o ovoj nabavci, Bevanda je poništio natječaj na koji se prijavila jedna kompanija sa autom vrijednim 120.000 KM.

Odbio je razgovarati s BIRN-om BiH, kao i drugi rukovoditelji koji nabavljaju aute. Među njima je Helena Lončar, direktorica Federalnog zavoda za zapošljavanje, koja nabavlja auto od 58.000 KM.

Sejad Delić, direktor Agencije za vodno područje rijeke Save, koja se bavi zaštitom od poplava, odbio je razgovor o nabavci auta. Agencija je početkom godine planirala nabaviti dva terenska automobila za 82.000 KM. Naknadno su promijenili svoju odluku i odlučili za isti novac nabaviti luksuzni karavan. U Agenciji tvrde da će karavan prevoziti opremu za ispitivanje kvaliteta vode i da će koštati manje od predviđenog proračuna, piše detektor.ba.

Prodavači kažu kako su službeni auti sve skuplji i luksuzniji.

''Moram biti iskren – u posljednjih nekoliko godina, ali to se opet izdiferencira iz različitih ‘car polisa’ različitih poduzeća i predstavništava, ne mogu reći samo da idu jeftina auta, zaista. Idu vozila iz srednje i više klase također'', kaže Edvin Kovačević, šef prodaje u kompaniji “AC Quattro”.

Načelnik Banovića Midhat Husić također je odbio zvanično razgovarati o novom službenom općinskom autu. Na putu od salona do Opštine auto je sudjelovao u sudaru. Šteta na novom “Passatu” za načelnika procijenjena je na 12.000 KM. “Passat” s luksuznom opremom plaćen je 70.000 maraka.

Gradonačelnik Prijedora Milenko Đaković ove je godine za auto izdvojio 120.000 KM. Gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić također je pokrenuo nabavku auta vrijednog 125.000 KM.

Direktor “Vodovoda” u Velikoj Kladuši Edin Kekić pokrenuo je nedavno nabavku službenog auta od skoro 60.000 KM, ali je morao odustati od nabavke. Firma je prezadužena i nije mogla dobiti novi kredit za “luksuzno motorno vozilo”, kako ga opisuje sam Kekić.

“Takvu praksu praktično prate niži nivoi vlasti. Tako da imamo nabavke po općinama od 120-150 hiljada maraka koje sigurno nisu svrsishodne nabavke. Radi se o uzaludnom trošenju sredstava svih nas, građana BiH, i ta bi se sredstva mogla bolje iskoristiti u masu drugih stvari, kritičnih oblasti, od zdravstva, obrazovanja do socijalnog rada. Ne, to se troši na nepotrebno luksuzne stvari”, kaže Miraščija.

Prosječna cijena novog vozila institucija na državnom nivou je 40.000 KM. Dok je prosječna starost privatnih automobila u BiH 16 godina, službeni auti su u prosjeku stari devet godina, prema podacima državnih revizora.

Kada traže novo vozilo, političari insistiraju na najsitnijim detaljima – kožnim sjedištima s masažom i grijanjem; digitalnoj kontrolnoj tabli, displeju određenih dimenzija s navigacijom; mogućnosti povezivanja telefona s autom i mnogim drugim. Takvo detaljno navođenje karakteristika auta zabranjeno je Zakonom o javnim nabavkama.

Predsjedništvo BiH nedavno je tražilo “Škodu Superb” u koju se može montirati dječja sjedalica. Nakon pisanja BIRN-a o tenderu Predsjedništva, karakteristike auta su ispravljene, a tender je naknadno poništen.

“Te tehničke specifikacije izgledaju tako da se čovjek samo može smijati. Tu se ne radi uopće o nabavkama koje bi trebalo da budu otvorene, transparentne, konkurentne, nediskriminatorske, ekonomične, efikasne, nego se radi direktno o nabavkama automobila koje za potrebe određenog rukovodioca on nalazi za shodno. Tu se nalaze razna ‘cifranja’ – četverozonske klime, CD šaržer s minimalno 40 CD-ova, 12 zvučnika, i ne samo pripreme nego i dječje sjedalice u službenim vozilima. Samo da čovjek sjedne i da se smije takvim specifikacijama. U principu se radi o ismijavanju postojećeg sistema javnih nabavki. U takvim nabavkama mi ne samo da izigravamo sistem nego se smijemo Zakonu o javnim nabavkama”, objašnjava Miraščija.

Glavni federalni revizor Dževad Nekić kaže kako su revizori, kroz svoj dosadašnji rad, nepravilnosti najčešće pronalazili u samom opisu auta. Veliki broj detalja auta u tenderskoj dokumentaciji kod revizora izaziva sumnju.

“Tako da smo imali slučajeva da je kao tehnička dokumentacija navedeno da širina vozila s otvorenim retrovizorima treba da bude toliko, to je zapravo nešto što je asociralo da se unaprijed znalo o kojem vozilu se radi. To su te značajne karakteristike koje su eliminirale neke druge koji bi se htjeli prijaviti kada je nabavka službenih vozila u pitanju'', kaže Nekić.

Tendere za nabavku službenih auta u BiH najčešće dobivaju tri kompanije – “M.R.M.” iz Mostara te “Porsche” i “AC Quattro” iz Sarajeva. Iz kompanija “M.R.M.” i “Porsche” nisu odgovorili na zahtjev BIRN-a BiH za razgovor.

Glavni federalni revizor objašnjava da interes za prodaju auta pokaže nekoliko kompanija, ali se na poziv najčešće prijavi samo jedna.

“Ako imate iz godine u godinu jednog te istog dobavljača. Ako imate jednu te istu komisiju, to je, po meni, neka indikacija za moguće zloupotrebe. Ne mora da znači da postoje, ali zbog čega bi jedna te ista komisija sve to radila i uvijek ona bila ta koja provodi i uvijek jedan te isti dobavljač”, kaže Nekić.

“AC Quattro” jedna je od kompanija koje prodaju najviše auta funkcionerima. Direktor prodaje ove kompanije kaže da favorizacija prodavača postoji.

“Zašto neka firma možda najviše prolazi, ili ne, na tenderima? Da li je jedan od razloga što se ide s boljom cijenom? Je li jedan od razloga ako je flotna isporuka? Proizvođač može da prenese financijsku podršku na tog trgovca pa da se odobri kupcu, to može biti jedan od razloga zašto se neka firma možda češće pojavljuje na javnim nabavkama nego neke druge”, objašnjava Kovačević.

Mervan Miraščija svakodnevno prati nabavke službenih vozila. Dobro je upoznat s načinom na koji funkcioneri dolaze do željenog modela luksuznog auta.

“‘Štimanje’ kod nabavke automobila se vrši vrlo jednostavno. Vi već unaprijed znate što želite, neko konkretno vozilo. Odete na web site koncesionara ili proizvođača, nađete tehničku specifikaciju, oni svi danas imaju konfiguratore u kojima vi radite ono što bi vama trebalo. Želim da imam osmozonsku klimu, 300 zvučnika. Napravite sebi konfiguraciju, isprintate i stavite u tehničku specifikaciju auta. Vi time praktično radite nešto što je potpuno nedopustivo po zakonu, ali je veoma teško ući u obaranje takvih nabavki”, objašnjava Miraščija.

Šest auta koje smo naveli koštat će gotovo pola milijuna maraka. Troškovi službenih vozila ne završavaju njihovom nabavkom. Nerijetko, samo održavanje vozila košta više od njihove kupovine. Predsjedništvo BiH planira u narednih godinu dana potrošiti 200.000 KM na održavanje voznog parka.