Prekrajanja, razdvajanja i pripajanja BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prije nekoliko dana predsjednik Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj za Press je izjavio da je najbolja opcija za budućnost pripojiti Bosnu i Hercegovinu Srbiji.

"Najbolja opcija bi bila da se cijela BiH priključi Srbiji i to je ona opcija koju je Alija Izetbegović svojevremeno propustio 1991. Druga je opcija da se Republika Srpska pripoji Srbiji, a da Federacija BiH ostane kao posebna država ili da se pripoji Hrvatskoj", rekao je Šešelj.

Šešelj je također naglasio da bi se pomirio s Nikolićem i Vučićem ukoliko bi oni svoju politiku približili politici koju zagovara Milorad Dodik.

Nejasna europska vizija

"Politika" koju zagovara SNSD, najsnažnija pojedinačna stranka u Republici Srpskoj, je sagledana u statusu očuvanja daytonskih mirotvornih rješenja pod svaku cijenu i politika odlaska Ureda visokog predstavnika.

OHR svakako treba otići, ali konce za to drže upravo domaći političari, budući da gašenje Ureda visokog predstavnika prije nego se dogode ustavne reforme koje bi osigurale glatko funkcioniranje vlasti, bez mehanizama kočenja rada vlasti u građanskim pitanjima, ali uz istovremenu zaštitu prava etnonacionalnih skupina.

Dva desetljeća upravo je Europska unija imala nekonzistentnu politiku prema Bosni i Hercegovini, koja se danas izobličila u neslobodno društvo u kojem se svako neslaganje s nejasnom vizijom suvremene Europe smatra podrivanjem napretka i neposluhom te oštro kažnjava.

OHR je danas u našoj zemlji šav koji žulja pri svakom pokretu, ali i jedina stvar koja drži izlizane bh. gaće na okupu. Konstantna politička polukriza koja ionako blokira normalan život u ovoj zemlji, bez njih bi potpuno paralizirala svaki pokušaj življenja. No opet, kakve to veze ima s pričama o pripajanjima, odcjepljivanjima, dijeljenjima i prekrajanjima Bosne i Hercegovine?

Jačanje drugih utjecaja

Puštanje Šešelja da prosipa pamet i izvan srbijanskih granica samo je jedan od dokaza nejasne političke vizije Europske unije u pogledu Balkana. Njegovo napuhivanje Milorada Dodika samo je maglovit tračak nove interesne sfere koja već godinama jača na Balkanu. Ruska administracija odavno zagovara Bosnu i Hercegovinu bez političke šape Europske unije.

No, dok Europska unija inzistira na nedorečenom ispunjavanju presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu Sejdić i Finci, a istodobno je jedan od tri konstitutivna naroda gotovo jednako zakinut, Rusi su se u Bosnu i Hercegovinu uvlačili na mala vrata, ekonomskim projektima, pogotovo ulaganjima u energetski sektor.

Kroz Putinovu vladavinu Rusija napreduje na svim poljima, a osobito se stabilizira na ekonomskom planu. Dokaz njihove moći je i krimsko pitanje, gdje se zapravo samo još jednom pokazalo da je Europa previše politički razvodnjena da bi se nadmudrivala sa sve snažnijom Rusijom. Otud i sve češće "navijanje" za gašenje OHR-a iako ponavljam da je ključ za takvo što u rukama bh. političara i konačnom stvaranju građanskog ustava koji će poštivati i bogatstvo nacionalne raznolikosti ove zemlje.

Alternativa euroatlantske BiH

Svjesni su toga i u Bruxellesu. Nedavna njemačko-britanska inicijativa je posljednji trzaj Europske unije da konsolidira stav o budućnosti BiH, ali i posljednja opomena bh. političarima. Opomena je možda u ovom slučaju i prejaka riječ, jer nije uopće riječ o pravoj opomeni. Nije da Bosna i Hercegovina nema alternativu.

Rusija već godinama stvara čvršće uporište u našoj zemlji, a svjedoci smo da osobito zanimanje pokazuje i posljednjih godina osnažena Turska. Baš kao što je sredinom prošlog stoljeća Titova Jugoslavija odabrala specifičan put "između" Istoka i Zapada, tako će i 2015. godina biti ključna za BiH jer aktualni politički predstavnici moraju sjesti i odabrati koji put je onaj kojim želimo ići.

Uostalom, rekao bih da sada imamo jasnu sliku tko su zapravo legitimni predstavnici što konstitutivnih naroda, što građanski orijentirane grupacije. Sada je idealna prilika da na dva propala desetljeća stavimo točku.