Puljić: Zapovjednik smirivao strasti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U nastavku suđenja za zločin počinjen na području Mostara, svjedoci Obrane Mile Puljića su rekli da do kraja srpnja 1993. godine Druga bojna Druge brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) nije držala liniju u Šantićevoj ulici.

Mario Škobić, nekadašnji pripadnik Druge brigade HVO-a, prisjetio se kako su u rujnu 1991. na područje Mostara došli rezervisti iz Srbije i Crne Gore. Istaknuo je da su u Bijelom Polju (općina Mostar) Hrvati i Bošnjaci bili zajedno u HVO-u i držali straže kako bi sačuvali svoje domove.
U svibnju 1992. godine, pojasnio je, srpske snage su zauzele Bijelo Polje, ali su nakon mjesec dana protjerane iz Mostara. Naglasio je da su nakon toga zajedno s pripadnicima Armije BiH (ABiH) čuvali linije.

Prema svjedoku, u razdoblju od svibnja do kraja srpnja 1993. godine su i dalje s Bošnjacima čuvali položaje “prema Srbima”, ali se osjećala napetost.

Škobić je naveo da je tri do četiri dana prije 30. lipnja 1993. godine zapovjednik Druge bojne Mile Puljić došao obići liniju i da su zajedno sjedili s Bošnjacima kada je Puljić kazao da će tenzije u gradu proći, te da trebaju ostati smireni i pomagati prijateljima i komšijama.

Svjedok je dodao da je 30. lipnja 1993. godine zarobljen u svojoj kući u Vrapčićima (općina Mostar), te da su tu bili pripadnici ABiH i nekoliko susjeda “koji su do tog jutra bili u HVO-u”.

Istaknuo je da je odveden u vojni logor u “Četvrtu osnovnu školu”.

Prema njegovim saznanjima, tog dana se dogodio napad ABiH na postrojbe HVO-a u sjevernom dijelu Mostara do Salakovca. U logoru je, kako je ispričao, bio premlaćivan, odvođen na radove, te mu je tri puta prisilno vađena krv, navodi Birn.

Mile Puljić, nekadašnji zapovjednik Druge bojne Druge brigade HVO-a, optužen je za zločin protiv čovječnosti počinjen nad bošnjačkim stanovništvom. Prema optužnici, pripadnici Druge bojne su u svibnju 1993. odveli dvije osobe u nepoznatom pravcu, a njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2007. i 2008. godine.

Puljiću su na teret stavljena i nezakonita uhićenja i zatvaranja u logore, kao i upućivanje civila na prisilne radove.

Drugi svjedok Željko Mikulić je rekao da je u travnju 1993. godine iz Prve bojne Druge brigade HVO-a prešao na mjesto veziste u Drugoj bojnoj. Pojasnio je da se nalazio na isturenom zapovjednom mjestu u Vrapčićima.

Naglasio je da ga je početkom svibnja 1993. godine probudila pucnjava, te da je od susjeda saznao da je napadnut HVO u Mostaru.

“Mi smo i dalje obnašali iste smjene. Primijetio se pritisak u zraku. Tri do četiri dana prije našeg zatočeništva, došao je zapovjednik Mile Puljić da smiri strasti”, izjavio je Mikulić, dodavši da je u njegovoj bojnoj bilo oko 40 posto Bošnjaka.

On je naveo da je 30. lipnja 1993. godine zarobljen i odveden u “Četvrtu osnovnu školu”, gdje je bio zlostavljan te vođen na prisilne radove, između ostalog, i u Šantićevu ulicu.

Suđenje će se nastaviti 13. rujna.