Pušenje papira, komad karikature i svadba županija

Tekst članka se nastavlja ispod banera

31.8. – Ponedjeljak
Preuzimanje fotelja u BiH, nakon što se ispuca Vlada i sud, prate zaštitari i policija. Galama oko uspjeha i neuspjeha završila je potezanjem vrata, a nakon što su popunili rubrike na zapisniku, policajci i preuzimači fotelja su se razišli.

Tako to biva u BiH, policija je u poduzećima aktivna nad foteljama. Nikada nad papirima. Bez obzira koji ljudi koje vlasti ih ispunjavaju.

1.9. – Utorak
Nakon niza pregovora, u kojima su jedni pričali sami sa sobom, a drugi ni s kim, Sefer Halilović objavio je kako je odlučio da neće ulaziti u vlast na federalnoj razini. Sefer je nakon objave da neće u vlast, u moru hvalospjeva na svoj račun, rekao kako je ''spasio i ojačao državu BiH''.

Njegovi zahtjevi i teške riječi na račun SDA izgubili su se u hvalama. Čini se kako se u moru polupanih bh lončića našao još jedan, pa je Seferu uspjeh što su mu odbili sve što je tražio. Između ostalog i burno zatraženo razrješenje političkih ubojstava.

''BPS-Sefer Halilović u takvoj karikaturalnoj situaciji ne želi sudjelovati'', zaključila je stranka svoj izlet u borbu za fotelje i priznala da je, kao i čitavo koalicijsko lutanje, komad karikature.

2.9. – Srijeda
Federacija BiH nije u krizi, kaže federalni premijer Fadil Novalić, ali je u minusu 200 milijuna KM. Dakle, (ne)svjesno Novalić priznaje kako za funkcioniranje nakarade zvana Federacija nije potreban čist račun nego to da su fotelje popunjene po nečijim željama.

Bitni su kaže Novalić tehnički uvjeti i rad. Ovog prvog im ne manjka kao ni novca jer ne štede na sebi, ma koliki minus bio na računu.

3.9. – Četvrtak
Malo tko je ozbiljno shvatio, ili narodski rečeno – popušio, priču o papirima bačenim iz Elektroprivrede HZHB u kontejner ispred poduzeća. Nitko nije trznuo na skrivenu vijest o navodnom skrivanju nekakvih poslova.
Dosta nam je valjda i medijskih podmetanja i igrarija s papirima. Jer i poslovni i medijski papir u BiH trpe svašta. Oba bez kazne.

4.9. – Petak
Malo tko je trznuo i na vijest koja se, osim možda u kakvoj afričkoj državi (bez uvrede Africi) može naći kod nas. Cesta je zakrpljena daskama. Magistralni put. Put koji spaja dva grada. I daske koje doslovno život znače.

Na pitanje federalnom poduzeću Ceste, jer kod nas tih Cesta ima kao da vozimo po svili, je li to normalno prvi čovjek na telefonu rekao je da – nije.
Uz to, dodao je kako je upravo osoba zadužena za sanaciju te prometnice na terenu. Tko bi mu povjerovao u petak popodne?

5.9. – Subota
U Sarajevu se prosvjedovalo protiv mađarske politike o izbjeglicama. Možemo slobodno reći – licemjerno. Jer, nismo nešto pretjerano svjedočili spontanim, kako nazvaše sarajevski mediji okupljanje dvadesetak ljudi pred mađarskim veleposlanstvom, okupljanjima građana na svakodnevne nepravde koje se događaju nama. Ne žive izbjeglice u našim gradovima, dvadeset godina nakon rata ništa bolje od onih čija kretanja pratimo sa strepnjom.

Znaju li postavljači žice radi Mađarske da u našim kolektivnim centrima, u svojim gradovima u kojima su izbjeglice, ljudi dnevno dobiju samo kruh?

6.9. – Nedjelja
HNŽ – županija bez premijera i aktivne vlade i ZHŽ – županija u dugovima organizirali su druženje sa županijom Posavskom na visokoj razini u oraškom svadbenom salonu.

''Posavinom se do dugo u noć čula pjesma, odjekivali su zvuci gusala, gange, bećarca, šargije, lijarice, te je ovo bila još jedna nezaboravna večer druženja Hercegovaca i Posavljaka'', stoji u priopćenju nakon strateškog druženja.
Na okruglim stolovima punim vina, meze i kubanskih cigara moglo se čuti utješno: Vi niste sami. Jabuke nije bilo.