Pušić nije bio nadređen zapovjednicima i stražarima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tužiteljstvo nije dokazalao postojanje udruženog zločinačkog pothvata na čelu s tadašnjim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, pa je stoga Sudsko vijeće ICTY-a pogriješilo kada je u prvostupanjskom postupku izreklo osuđujuću presudu čelnicima Herceg-Bosne koji su, prema navodima prvostupanjske presude, bili dio toga udruženoga zločinačkoga pothvata, rečeno je pred Žalbenim vijećem Međunarodnoga kaznenoga suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu u ponedjeljak gdje je nastavljen proces po žalbama u predmetu "Prlić i drugi".

Obranu Berislava Pušića, koji nije nazočio današnjem saslušanju, iznio je njegov branitelj Roger Sahota, koji se u prvom djelu svoga izlaganja fokusirao na "udruženi zločinački pothvat", dok je u drugom dijelu govorio o ulozi svog branjenika u ratnim događanjima u Bosni i Hercegovini.

Pušićev branitelj istaknuo je kako je na nekim ranijim suđenjima u Haagu istaknuto kako zadatak ICTY nije pisati povijest, već na osnovu priloženih dokaza zaključiti što se dogodilo.

Stoga je, dodao je Sahota, posebice nepravedno optuživati tadašnje vodstvo Republike Hrvatske za vođenje udruženoga zločinačkoga pothvata, posebice kada se Republici Hrvatskoj nije omogućila obrana od tih optužbi.

''Nema dokaza za udruženi zločinački pothvat, a povjesničari se ne slažu koji su bili Tuđmanovi motivi. Tvrdnja da je Tuđmanov cilj bio 'velika Hrvatska' te da su mu u tom naumu pomagali čelnici HVO-a i Herceg-Bosne površan je zaključak Tužiteljstva i ne objašnjava složenu situaciju na terenu'', kazao je zastupnik obrane.

Što se tiče ratne uloge Berislava Pušića, koji je 1993. godine bio na zapovjednim položajima u Vojnoj policiji HVO-a i koji je prvostupanjskom presudom osuđen na deset godina zatvora, Sahota je ustvrdio kako njegov branjenik nije imao stvarnu moć niti je bio nadređen zapovjednicima i stražarima zatočeničkih centara HVO-a.

Po njegovim riječima, nije isključeno da je Pušić bio informiran o teškim uvjetima i zlostavljanjima zatočenih Muslimana, ali iz toga, dodao je, ne proizlazi njegova odgovornost.

''Zaključak da je mogao nešto poduzeti iz same činjenice da je bio upoznat sa stanjem na terenu, je neprihvatljiv. Shvaćamo želju da se kazne oni odgovorni za užasne zločine na Heliodromu i drugim mjestima zatočenja, ali Tužiteljstvo nije izvan razumne sumnje dokazalo da je Pušić odgovoran za ono što se tamo događalo'', poručio je Sahota.

Tužiteljstvo je, s druge strane, ocijenilo kako su pogrješni navodi obrane da je Pušić bio "niži činovnik" bez prave moći.

Uime Tužiteljstva Barbara Goy istaknula je da je Pušić bio veza između političkoga vodstva Herceg-Bosne i osoba koje su vodile zatočeničke centre u kojima su držani muslimanski civili i vojnici.

Pušić je odobravao odvođenje zatvorenika na teške i opasne poslove poput kopanja rovova, gradnja bunkera i odnošenja poginulih vojnika na prvim crtama bojišnice, ustvrdila je Goy, dodavši kako su mnogi zatvorenici na takvim zadatcima stradali.

Po njezinim riječima, nakon odluke Mate Bobana o zatvaranju zatočeničkih centara na području Herceg-Bosne, Pušić je aktivno sudjelovao u iseljavanju muslimanskog stanovništva s područja Herceg-Bosne u treće zemlje, preko Republike Hrvatske, a u tim postupcima sudjelovale su i institucije Republike Hrvatske koje su osiguravale tranzitne vize.

Goy je zaključila kako je Pušić imao veliku ulogu u iseljavanja muslimanskog stanovništva s područja pod kontrolom HVO-a te da je bio u stalnom kontaktu s drugim članovima udruženoga zločinačkoga pothvata, čije je zapovjedi izvršavao.