Put u Bosnu i Hercegovinu: Nemoguća misija

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Putovanje iz Kosova u Bosnu i Hecegovinu može se pretvoriti u nemoguću misiju zbog kompliciranih i dugih procedura koje dvije zemlje imaju u viznom režimu.

Piše: Eraldin Fazliu, Priština, Kosovo 2.0

Višemjesečno čekanje i duge i često komplicirane procedure pribavljanja vize za put u Bosnu i Hercegovinu sprečavaju mnoge građane Kosova da posjete ovu zemlju, čak i kada se radi o poslovnim prilikama.

Mnogi poduzetnici prijavljuju poteškoće Gospodarskoj komori Kosova, dok su drugi,iz obje zemlje, već odustali od tržišta one druge države. Na indvidualnom nivou, brojne poslovne i karijerne prilike su propuštene zbog viznog režima između Bosne i Hercegovine i Kosova. BiH je i dalje jedina bivša jugoslovenska republika – pored Srbije – koja i dalje ne priznaje Kosovo, a sve zbog protivljenja Republike Srpske, većinski srpskog entiteta u BiH.

BiH je 2004. godine uvela specijalni režim putovanja za građane Kosova, koji je podrazumijevao izdavanje odobrenja za putovanje na osnovu putnih isprava Misije UN-a na Kosovu (UNMIK). Međutim, nakon što je Kosovo proglasilo neovisnost 2008. – i nakon što su UNMIK-ove putovnice istekle dvije godine kasnije – putovanje u BiH postalo je znatno teže jer BiH nije odmah priznala dokumente koje izdaje Kosovo; takva situacija se promijenila u ožujku 2012. godine, ali su procedure za dobijanje vize često veoma komplicirane i vize se ne utiskuju u putovnice, već se izdaje odvojeni dokument.

''Za mene, Bosna i Hercegovina izgleda kao neka zabranjena zemlja'', kaže Arber Selmani, novinar iz Prištine, koji je dva puta bio spriječen da putuje u BiH zbog problema sa vizom.

Dok sjedi u baru u centru Prištine, ovaj 24-godišnjak se prisjeća 'birokratskih procedura' kroz koje je prošao pokušavajući dobiti bh. vizu, prvi put 2009. i opet 2015. godine, kada je njegov zahtjev odbijen. Samo godinu nakon što je Kosovo 17. veljače 2008. proglasilo neovisnost, Selmani nije uspio dobiti vizu na vrijeme za prisustvovanje međuetničkoj inicijativi mladih ljudi Zapadnog Balkana pod nazivom ''Balkans, Let’s Get Up'', koja se održavala u Sarajevu.

''Mislio sam: konačno putujem u zemlju koja ima veoma sličnu povijest kao Kosovo, zemlju koja se također oporavlja od rata'', kaže on i objašnjava da je njegov plan iskomplicirao proces aplikacija za vizu, budući da je za vizu bila potrebna potvrda o zaposlenju koju on, kao nezaposleni student ekonomije, tada nije imao.

Iako je na kraju dobio pozitivan odgovor na zahtjev za vizu, dug i kompliciran proces je značio da je odgovor stigao tek pet dana nakon što je sastanak inicijative mladih u Sarajevu završen.

''Rekao sam im, idem na trening i nema smisla da mi viza bude izdana nakon završetka događaja'', kaže Selmani.

Pored viznog režima prema BiH, građani Kosova jedini su na Zapadnom Balkanu čije je slobodno kretanje unutar Schengen zone spriječeno. Unatoč tome, iste godine kada je odbijen za vizu za BiH, Selmani, koji povremeno piše poeziju, otputovao je na festival poezije u Italiji i, kako objašnjava, nije imao poteškoća u pribavljanju talijanske vize.

Iako su građani Kosova i dalje isključeni iz slobode kretanja u Europskoj uniji, njihovo kretanje bez viza po zemljama u regiji obično nije problem – čak i Srbija dozvoljava prelazak granice s osobnom iskaznicom, što je rezultat bilateralnog dogovora iz jula 2011. godine.

Nemoguća misija

Prema podacima Ministarstva trgovine i industrije Kosova, vrijednost izvoza različitih roba u Bosnu i Hercegovinu je 2008. godine iznosila oko pet milijuna eura. Godinu kasnije, nakon proglašenja neovisnosti, taj iznos je pao na 1,2 milijuna eura, što navodi na zaključak da je vizni režim imao drastičan utjecaj na izvoz. BiH je sada jedan od najmanje poželjnih ekonomskih patnera Kosova na Zapadnom Balkanu.

Bosna i Hercegovina je 2014. godine izvezla robu, uglavnom prehrambene proizvode, u vrijednosti od oko 64 milijuna eura na Kosovo, dok je Kosovo izvezlo samo 3,8 milijuna eura robe, što ukazuje na neravnopravnu trgovinu između dvije zemlje.

Bosna i Hercegovina je i dalje jedina zemlja Zapadnog Balkana koja za cilj ima pridruživanje Europskoj uniji, a i dalje provodi vizni režim prema građanima Kosova.

Neovisnost Kosova još uvijek važi za politički potez koji BiH službeno ne odobrava, što dodatno pogoršava odnose između dvije zemlje.

Trgovinske komore i ekonomski eksperti u obje zemlje upozoravaju da vize stoje na putu poslovanju. Kosovski biznismeni često ne žele trošiti mjesece na dobivanje vize za Bosnu i Hercegovinu.

''Paradoksalno je da se bez viza možemo kretati kroz Srbiju, a da to ne možemo u Bosni i Hercegovini, s kojom nikada nismo ratovali'', kaže Safet Gerxhaliu, predsjednik Gospodarske komore Kosova, dodajući da vizni režim sprečava formiranje ekonomskih veza između BiH i Kosova.

Mnogi poduzetnici sa Kosova žale mu se na 'birokraciju i probleme' pri dobivanju vize, a ni sam Gerxhaliu nije mogao otputovati u Sarajevo ove godine, iako je bio pozvan na različite sastanke. Odbio je otići ambasadu BiH u Skopju za ono što naziva „nemogućom misijom“: ispunjavanje svih potrebnih dokumenata i vremenski zahtjevan proces dobijanja vize.

''Sve dok je toliko birokratije, neću podnositi zahtjev za bosansku vizu'', kaže Gerxhaliu, koji je u BiH bio mnogo puta prije rata na Kosovu 1999. godine.

''Pored toga što stoji na putu formiranju ekonomskih veza, vizni režim ograničava i duhovnu povezanost BiH i Kosova'', kaže Gerxhaliu, ''Ukoliko se ukine vizni režim, prvo bih išao u Sarajevo, Visoko, Tuzlu i Brčko, gdje imam mnogo prijatelja iz vremena kada sam studirao u Dubrovniku''.

Gerxhaliu smatra da činjenica da ove dvije zemlje tvrde da teže Europi, a u isto vrijeme sprovode vizni režim, govori da su daleko od evropskih vrijednosti.

''Getoizacija i izolacija nisu način da se ide naprijed'', kaže on zaključujući da tvrdoglavo odbija tražiti vizu, nazivajući je ''besmislicom''.

Skup i dugotrajan proces

Prije godinu dana, Selmani je po drugi put pokušao da dobije bosansku vizu, ovaj put zato što je, kao novinar i filmski kritičar, izabran za sudjelovanje u Sarajevo Talent programu Sarajevo film festivala.

''Mislio sam da će ovaj put biti drugačije budući da je SFF prestižan festival i budući da sam ovaj put bio zaposlen'', objašnjava Selmani, upoređujući proces sa onim iz 2009. godine, kada je bio student.

Međutim, uprkos činjenici da je imao pozivno pismo i prikupio ostalu potrebnu dokumentaciju, Selmani kaže da je dobijanje bh. vize postalo nemoguće zbog 'nevjerojatnih' zahtjeva poput onog za prilaganjem rodnog lista i drugih 'nepotrebnih' dokumenata.

''U kolovozu [2015], radio sam kao freelance novinar za tri različita medija na DokuFestu i morao sam putovati iz Prizrena, na jugu Kosova, direktno u ambasadu BiH u Skopju i bilo je jako teško vratiti se u Prištinu po ostale dokumente i onda ih opet odnijeti uveleposlanstvo'', prisjeća se Selmani.

Građani Kosova koji žele da podnesu zahtjev za bosansku vizu obično putuju u Skopje, glavni grad Makedonije, gdje se nalazi najbliži ured za vize, ali i on je oko 80 kilometara od Prištine. Ovo stvara dodatne troškove, pored više od 30 eura troškova same vize.

''Dodatni troškovi ponovljenih putovanja u Skopje, uz druge besmislene birokratske procedure, naveli su me da pomislim da je bolje da odustanem'', kaže Selmani i priznaje da je, da se za vizu prijavio nekoliko mjeseci ranije, možda mogao dobiti na vrijeme.

Procedure izložene u pravilniku izgledaju prilično jednostavno, barem sudeći prema zahtjevima: potrebno je zakazati termin, pokazati pozivno pismo i ispuniti aplikacijske formulare za vizu. No, od Selmanija je traženo da pokaže ''dodatne dokumente'', što je njegove planove za putovanje u BiH iskomplikovalo i, prema njegovom mišljenju, bilo ''loš predznak''.

Selmani je skeptičan kada se radi o skorim promjenama u slobodi kretanja između BiH i Kosova, unatoč činjenici da bi Kosovari uskoro mogli dobiti liberalizaciju viznog režima prema Šengen zoni, budući da je Europska komisija predložila ukidanje viza za građane Kosova u maju ove godine. Selmani smatra da nema smisla da Bosna i Hercegovina ostane jedina zemlja sa viznim režimom za građane Kosova.

''O Bosni znam iz knjiga, sa Eurovizije, znam o fudbalu i o piscu Ivi Andriću, ali to je sve'', kaže Selmani. ''Vidio sam na internetu da je u Bosni otkriven veliki mural posvećen Davidu Bowieju. Većina ljudi na Kosovu Bosnu povezuje samo sa ratom i Srebrenicom, ali Bosna ima i umjetnički duh koji bi mladi Kosova trebali da otkriju''.

Neke od zemalja članica EU koje ne priznaju Kosovo, kao što su Grčka, Slovačka i Rumunija, otvorile su urede u Prištini i znatno olakšale proces dobijanja viza za građane Kosova. No, isto ne važi za BiH i građani Kosova koji žele podnijeti zahtjev za bh. vizu, moraju putovati u Skopje, Beograd ili Podgoricu.

''Do Bosne nam ne treba više od jednog leta, ova zemlja nam je u isto vrijeme toliko blizu, a toliko daleko'', kaže Selmani, ''Kao što kaže jedan moj prijatelj, lakše je otići u Ameriku nego u Bosnu''.