Raskol koji potresa muslimanski svijet

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon što je Saudijska Arabija, u kojoj je na vlasti sunitska dinastija, početkom mjeseca pogubila šiitskog sveštenika Nimra al Nimra a šiitski Iran zaprijetio „božjom osvetom“ došlo je do eskalacije tenzija u muslimanskom svijetu. Dok su obje zemlje mobilizirale svoje saveznike, uglavnom na vjerskoj osnovi, u prvi plan je izbila podjela na šiite i sunite. Korijeni ovog sukoba potiču još od vremena nakon smrti proroka Muhameda, a ovo su osnovne razlike između sunitskog i šiitskog islama:

Što je izazvalo podjelu?

Do raskola je došlo nakon smrti proroka Muhameda 632. godine, a spor je izbio oko toga tko će usmjeravati novu i brzorastuću religiju. Jedni su vjerovali da novi lider treba biti izabran konsenzusom, a drugi da samo prorokovi potomci trebaju postati kalifi. Titulu je naslijedio prorokov suradnik od povjerenja, Abu Bakr, mada su neki smatrali da treba pripasti Aliju, prorokovom rođaku i mužu njegove kćerke. Ali je vremenom postao kalif nakon što su dva nasljednika Abu Bakra ubijena.

Nakon što je Ali ubijen, otrovnim mačem u džamiji u Kufi, sadašnjem Iraku, njegovi sinovi Hasan i Husein polagali su pravo na titulu. Međutim Husein i mnogi njegovi rođaci masakrirani su u Karbali u Iraku, 680. godine.

Njegovo mučeništvo je postalo okosnica onih koji su vjerovali da je Ali trebalo naslijediti proroka. Ti sljedbenici su postali poznati kao šiiti, što je nastalo od fraze „šiat Ali“, ili sljedbenici Alija. Suniti, međutim, smatraju da su tri kalifa prije Alija slijedili pravi pravac, a sebe smatraju pravim sljedbenicima sune, ili prorokove tradicije. Sunitski vladari krenuli su osvajanja kojima su kalifat proširili na Sjevernu Afriku i Europu. Posljednji kalifat okončan je padom otomanskog carstva nakon Prvog svjetskog rata.

Razlike u vjerovanju

Sunitske i šiitske sekte islama obuhvaćaju širok spektar doktrina, mišljenja i učenja. Ove dvije grane se slažu oko mnogih aspekata islama, ali postoji i značajno neslaganje unutar svakog. Obje grane imaju vjernike koji variraju od sekularnih do fundamentalističkih.

Šiiti smatraju Alija i lidere koji su došli poslije njega imamima. Većina vjeruje u liniju od dvanaest imama, a vjeruje se da je posljednji, dječak, nestao u Iraku u devetom stoljeću nakon što je njegov otac ubijen.

Šiiti poznati kao Dvanaestnici (oni koji priznaju dvanaest imama) predviđaju da će se on vratiti kao mahdi, ili mesija. Zbog različitih pravaca ovih dviju sekti, suniti naglašavaju božju moć u materijalnom svijetu, ponekad uključujući javnu i političku sferu, dok šiiti poštuju mučeništvo i žrtvovanje.

Koja sekta je veća i gdje su koncentrirani?

Više od 85 posto svjetske populacije od 1,5 milijardi muslimana su suniti. Oni žive širom arapskog svijeta, i u zemljama poput Turske, Pakistana, Indije, Bangladeša, Malezije i Indonezije. Iran, Irak i Bahrein su uglavnom šiitski.

Saudijska kraljevska obitelj, koja prakticira strogi i konzervativni oblik sunitskog islama poznat kao vehabizam, kontrolira najveća islamska svetilišta, Meku i Medinu. Karbala, Kufa i Nadžaf u Iraku su svetilišta koja poštuju šiiti.

Saudijska Arabija i Iran često su na suprotnim stranama u regionalnim konfliktima. U Jemenu, šiitski pobunjenici sa sjevera, Huti, zbacili su vladu u kojoj su dominirali suniti, što je dovelo do invazije koalicije koju su predvodili Saudijci. U Siriji, gdje su većina suniti, alavitska šiitska sekta predsjednika Bašara al Asada, koja dugo dominira u vladi, ostaje na vlasti uprkos krvavom građanskom ratu. U Iraku, sukobi između šiitske vlade i sunitskih zajednica doprinijeli su pobjedama i osvajanjima Islamske države, prenosi portal Vijesti.