Ratni i neratni invalidi zajedno do jednakih mogućnosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Fondacija za socijalno uključivanje u BiH, kroz program koji zagovara jednakost za sve, konstatira da postoje razlike među jednakima i upozorava na važnost prevazilaženja diskriminacije po osnovu uzroka invaliditeta između ratnih i osoba čiji uzrok invaliditeta nije nastao kao uzrok rata.

Na neformalnom druženju sa novinarima ratne i neratne osobe s invaliditetom ukazale su da se diskriminacija ispoljava u nejednakom tretmanu pri zapošljavanju, nejednakom pristupu različitim uslugama (obrazovnim, zdravstvenim, socijalnoj zaštiti), tretmanu u garantiranju i zaštiti prava ili u svakodnevnom životu u susjedstvu, naselju ili lokalnoj zajednici ali i konstatirali važnost njihove zajedničke aktivnosti za ostvarivanje jednakih mogućnosti.

Generalni tajnik Udruženja slijepih ŽS Fikret Zuko kaže da im nije namjera ratnim vojnim invalidima uskratiti ili preuzeti bilo kakva prava nego žele jednake mogućnosti za sve osobe s invaliditetom, a za RVI osigurati poseban dodatak.

‘’Vrjednovanje nastavka invalidnosti nije isto jer ne da se ne smiju raditi diskriminacije među građanima, nego ni među osobama s invaliditetom. Država je dužna dati podršku svakom građaninu (osobi s invaliditetom) koliko joj je potrebno da se te mogućnosti izjednače ili barem približno ostvare da bi im se život olakšao’’, kazao je.

Ilustrirajući to na vlastitom primjeru Zuko kaže da on i slijepa osoba ratni vojni invalid nemaju ista prava te tako on može dobiti "tek štap i ništa više", a ako je slijepa osoba RVI "skoro sve što joj treba da funkcionira".

Ratni vojni invalid (amputirac) Hasan Kovačević smatra da te kategorije ljudi imaju dodatnu obavezu prema osobama s invaliditetom koji su tako rođeni i nisu imali priliku da osjete kako je biti osoba bez oštećenja te je i on apelirao na zajedničko djelovanje u ostvarivanju prava.

U analizi "Jednakost za sve" navodi se da između neratnih osoba s invaliditetom i ratnih vojnih invalida postoji diskriminacija u kategorizaciji oštećenja organizma. Tako RVI stječu pravo na invalidninu s oštećenjem organizma od 20 do 100 posto po propisima o RVI u FBiH, civilne žrtve rata s oštećenjem organizma od 60 posto i više imaju pravo na invalidninu; a neratne osobe s invaliditetom po važećem Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom FBiH pravo na ličnu invalidninu, dodatak za njegu – pomoć druge osobe i ortopedskih dodataka stječu sa 90 - 100 posto oštećenja organizma.

Zakon o zabrani diskriminacije u BiH je donesen 2009. godine, a njegove izmjene 2016. godine. Tim zakonom definirana su brojna pitanja i odgovori, prije svega ko može pružiti stvarnu pomoć žrtvama diskriminacije i kako zatražiti zaštitu od diskriminacije.

Nakon što je UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom stupila na snagu, invalidnost se sve više prihvata kao pitanje ljudskih prava. Invalidnost je važno razvojno pitanje s povećanjem količine dokaza koji pokazuju da osobe s invaliditetom žive u težoj socioekonomskoj situaciji i siromaštvu nego osobe bez invaliditeta.

Osobe s invaliditetom su izložene nejednakosti zbog nejednakog pristupa zdravstvenoj zaštiti, u pravima socijalne zaštite, obrazovanju, zapošljavanju ili političkom učešću zbog invaliditeta, njima se krši dostojanstvo jer su izložene predrasudama, zlostavljanju i nasilju ili nepoštivanju zbog svoje invalidnosti.

Današnji događaj nazvan je "Diskriminacija na djelu i kako je prevazići?", a dio je programa "Jednakost za sve - Koalicija organizacija civilnog društva u borbi protiv diskriminacije" koji financiraju USAID i Fond otvoreno društvo BiH.