Šaćirbej o Daytonu: Ako sjedneš igrati poker i pogledaš okolo i ne vidiš tko je levat, onda si to ti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U ekskluzivnom intervju za BHRT nekadašnji ministar vanjskih poslova i aktivni sudionik Daytonskih mirovnih pregovora Muhamed Šaćirbej kaže da njegova sjećanja na jesen 1995. i pregovore u Daytonu nisu pozitivna, jer se osjećao izigranim ne samo kao Bosanac, nego kao i Amerikanac. 

Šaćirbej smatra da su u Daytonu izdane, prije svega, američke vrijednosti, te da sada, 20 godina poslije možemo kazati da je Dayton  greška, kao nešto što predstavlja BiH u povijesnom kontekstu i da je greška za budućnost, ali da je u to vrijeme on završio rat.

Na pitanje našeg novinara Harisa Bilalovića kakav je bio raspored odnosa moći za pregovaračkim stolom i tko je imao najbolje karte, Šaćirbej kaže:  "Amerika je imala najbolje karte, a Milošević ih je znao najbolje igrati. Mogu kazati je predsjednik Tuđman  možda igrao najgore karte, a predsjednik Izetbegović nije razumio da je to poker igra.

Ako pročitate knjigu od State Departmenta, ona se zove 'Tajna knjiga Daytona', vidjet ćete da i oni upotrebljavaju riječ poker. Ima jedna stara američka izreka o tome, a to je ako sjedneš za stol da igraš poker, pogledaš okolo i ne vidiš tko je levat, onda si to ti.

Ja sam bio svjestan  da smo mi u nepovoljnoj poziciji,  ne toliko što nismo imali  ni vojsku ni diplomaciju, na kraju ni volju, nego  što sam znao da neko želi da donese mir po bilo koju cijenu. Zapravo da samo kaže da je donio mir, i zato sam zamjerio gospodinu Holbrookeu."

Šaćirbej podsjeća da je on povukao svoje potpise sa dokumenata koji su vezani za Daytonski mirovni sporazum i naglašava da je vrijeme da BiH Dayonski sporazum i i dođe do novih rješenja.

Obrazlažući  svoju ostavku na tadašnjoj poziciji ministra vanjskih poslova Šaćirbej kaže: "Bila su tri razloga za tu odluku. Prvi:  netko iz  delegacije Bošnjaka trebao je da se povuče  i da prostor Hrvatu ili Srbinu u toj visokoj delegaciji. Bilo je najnormalnije da ja to učinim. Druga stvar: smatrao sam da je Holbrooke često želio da predstavi neki rivalitet među ljudima u delegaciji kao obrazloženje zašto pregovor ne idu i treći razlog je što sam se osjećao izdan i kao Amerikanac, jer su u američkoj delegaciji 'gurali' nešto što nije bilo u skladu sa vrijednostima ni sa strateškim interesima Amerike.