Samo jedna ubačena iskra može srušiti ustavni poredak BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Posljednjih dana, poput vatre koja će se uskoro rasplamsati, ponovno nešto opasno tinja na prostoru Jugoistočne Europe. Zapaljiva retorika, pomno isplanirane političke provokacije i ratnohuškački naboj gotovo svakodnevno potpaljuju tu iskricu u ovoj zoni europske nestabilnosti. Regija Balkana je, s obzirom na njezin geopolitički položaj, često kroz povijest, a i danas, bila sjecište političkih, strateških i gospodarskih interesa velikih sila.

Hrvatski politolog Vedran Obućina, pročelnik Odjela za Tursku i Bliski istok na Institutu za europske i globalizacijske studije, uzroke aktualnih previranja na spomenutom području u razgovoru za Bljesak.info objašnjava na temelju današnjeg globalnog multipolarnog poretka koji svoje izričaje pronalazi na tri glavne razine

''Prva, globalna razina, okuplja različite multipolarne sile (SAD, Rusija, Kina, EU, BRICS, itd.) koji se sukobljavaju na političkom i gospodarskom polju. Druga, regionalna razina, polje je realnog sukoba, kao što možemo vidjeti na Bliskom istoku. Treća je lokalna razina, i tu se uključuju mnogobrojni društveni, povijesni, politički, gospodarski, etnički i drugi sukobi, kao što su složeni odnosi južnoslavenskih naroda i njihova neriješena pitanja'', objašnjava Obućina.

Područje mnogobrojnih 'zamrznutih sukoba'

Dodaje kako ta previranja postoje uvijek, samo je pitanje hoće li u ovom ili onom razdoblju biti pod utjecajem regionalne razine međunarodnih odnosa (odnos prema Europi, Rusiji i Turskoj prije svega), a potom koliko je Balkan općenito zanimljiv multipolarnim silama koje bi mogle iskoristiti lokalne sukobe u svoju korist.

''Mislim kako je cijeli Balkan područje mnogobrojnih 'zamrznutih sukoba', kao što su albansko pitanje u Makedoniji, Grčkoj i Crnoj Gori, pitanje deblokade Makedonije, pitanje ostvarivanja srbijanskih granica, a posebice revizija Daytonskog sporazuma'', dodaje.

Bosna i Hercegovina, kao duboko podijeljena i nestabilna država, predstavlja svojevrsni ogledni primjerak balkanskih ''zamrznutih sukoba''. Mir na Balkanu može se održati jedino priznavanjem realnosti i prihvaćanja stvarnog stanja, smatra Timothy Less, autor članka o stanju u regiji objavljenog u američkom časopisu Foreign Affairs, koji je izazvao brojne polemike. Less u svome članku poručuje kako se u razumijevanju Bosne i Hercegovine treba početi od pragmatizma, ostavljajući idealističke forme po strani.

''Ugledni komentator se zapravo dotiče rasprave unutar akademskih međunarodnih odnosa gdje se često sukobljavaju realpolitička škola i idealistička, odnosno univerzalistička škola. Ova druga smatra da se mir u svijetu mora shvatiti ne samo kao odsutstvo rata i sukoba, već kao cilj postojanja i rada međunarodnih organizacija koje su dužne održavati takav mir. U slučaju društva s neuravnoteženom većinom ili gdje nema etničke, vjerske ili političke većine, tijekom 20. stoljeća su međunarodne organizacije odlučile uvesti tzv. sustav konsocijacijske demokracije. BiH i Makedonija su primjeri takve konsocijacijske demokracije, ali velika većina pokušaja međunarodnih organizacija, kao što je UN, nije uspjela dovesti do normalizacije vlasti'', ističe naš sugovornik.

Obućina smatra kako model konsocijacijske demokracije u Bosni i Hercegovini nije uspio jer je, zapravo, on u svojoj biti idealtipski, odnosno nema države koja je u potpunosti prihvatila sve uvjete konsocijacijskog modela (velika koalicija, razmjernost, pravo veta i autonomija segmenata) Arendta Lijpharta.

Posljednja Dodikova želja je izlazak iz sastava BiH

Kako bi konsocijacija preživjela, objašnjava Obućina, glavni preduvjet jest tome prilagođena politička kultura, koja zaziva konsenzus. Niti jedna konsocijacijska demokracija ne može preživjeti ako nema potporu u samom narodu. Tako ovaj model i dalje djeluje u Libanonu gdje, kako kaže naš sugovornik, vodi mnogobrojnim problemima sastavljanja vlade, ali ne i na Cipru ni u Izraelu u kojima se pokazao neuspješnim. Dodaje kako je i Austrija i dalje ključno podijeljena, dok samo Švicarska ima uspjeh, vezan prije svega za političku kulturu.

''Stoga Less govori o tome da se moramo suočiti s realnošću i prihvatiti postojanje dva entiteta koji de facto ne grade jednu državu. Mišljenja sam da je to opasno promišljanje jer uobičajeno anglosaksonski sustav ne uviđa duboke međupovezanosti i povijesne trajnosti. A ako se uzme i pragmatizam u pitanje, onda bi posljednja Dodikova želja bila izaći iz sastava BiH i pridružiti se Srbiji. Osim što je krajnje upitno bi li Srbija uopće to htjela, Dodik bi time postao provincijalni političar, što ne odgovara njegovom političkom iskustvu'', mišljenja je Obućina.

Nakon što je svojim prvim člankom u uglednom časopisu Foreign Affairs privukao mnogo pozornosti od strane regionalnih medija, Less je ovih dana objavio novi članak u kojem se nadovezuje na svoju prvu analizu ističući kako su multietničke države na Balkanu propale te kako stižu ogromne promjene. Obućina smatra kako se kroz Lessove analize mogu iščitati nastojanja oslabljenog Zapada u „otimanju“ država i političara koji su sve više skloni suradnji s Rusijom i Kinom.

''U tome se mogu davati i nade u neke pokopane i opasne velikošovinističke ideje, čije tragove vidimo u izjavama mnogih srpskih i srbijanskih političara, ali što je najgore i najžalosnije i od strane Srpske pravoslavne crkve. Narativ o ugroženosti doveo je do krvavog rata, ali rečena globalna razina međunarodnih odnosa nema dovoljno moralne odgovornosti za svoje korake, kao što se vidi u savezu Zapada sa Saudijskom Arabijom ili krajnje prevelikog ruskog bombardiranja Halepa. Tako možemo vidjeti i šahovske figure na Balkanu, za koje se neće razmišljati što će raditi kada se upletu u nerazrješiv koloplet napetosti'', smatra ovaj politološko-ekonomski publicist.

Mlaka i beživotna politika Europske unije

Dodaje kako je Jugoistočna Europa danas u najopasnijem vremenu nakon završetka ratova devedesetih godina, i to na mnogim područjima. Osobito je to vezano za BiH, koja ima sustavnih poteškoća ostvarivanja državnosti.

''Mlaka i beživotna politika Europske unije dovela je do toga da se interesi i utjecaji Bruxellesa, Washingtona, Moskve i Ankare, a sve više i Rijada, sukobljavaju najviše u BiH. Naravno, potencijalnih izboja može osobito biti u Makedoniji, Sandžaku, i drugim područjima, ali glavnina sigurnosnih izazova okupljena je u BiH. Potrebno je samo malo destabilizacije da bi se vratio narativ o ugroženosti, početku naoružavanja i mogućih sukoba. Nije mi uvjerljiva teza da bi došlo do izravnog sukoba današnjih konstitutivnih naroda, ali moguće je ubaciti iskru koja će zapaliti dugotrajni proces čak i mogućeg rušenja ustavnog poretka BiH'', poručuje Obućina uz poruku kao pri tome najveću opasnost vidi od povratka terorističkih boraca iz Daeša, odnosno preživjelih terorista iz Sirije i Iraka, koji će prenijeti veliki dio radikalizma u područje gdje saudijske i katarske financijske strukture sustavno radikaliziraju muslimane.

''Što ako samo 50 takvih terorista dođe u BiH i krene stvarati ćelije? Znamo da je dovoljno jako malo ljudi za počinjenje jako velike štete'', pita se naš sugovornik.

Iako pojedini analitičari rješenje za područje Balkana vide u mijenjanju granica i okrupnjavanju nacionalnih država, Obućina smatra kako su ideje o čvrstim granicama samo privid, koji se u 20. stoljeću rasplinuo nebrojeno mnogo puta.

''Čvrste granice su vrlo rijetke u povijesti. Jedno je rješenje gospodarsko jačanje država, jer je jasno da gospodarstvo vodi umjerenoj politici i manjak interesa za politiku u ovim državama obilježenim „viškom povijesti“. S druge strane, strah i nepovjerenje su važne sastavnice destabilizacije, a čini mi se da je jedna od glavnih taktika globalnih sila politika straha. U tom smislu, čak i mijenjanje granica i integracije nemaju više onu vrijednost i značaj kakvu su nacionalne države imale prije kraja Hladnog rata'', istaknuo je Obućina u razgovoru za Bljesak.info.