Balkan se trese
Seizmolozi poručuju: Ne možemo predvidjeti nove potrese
Tekst članka se nastavlja ispod banera
''Građani trebaju znati da se potres može dogoditi bilo kad i bilo gdje te da ga je nemoguće predvidjeti'', kazao je Tomislav Fiket, seizmolog sa zagrebačkog PMF-a za Dnevnik.hr.
Naime, potresi u Albaniji u kojima je poginulo najmanje devet ljudi te podrhtavanje tla u utorak u BiH, točnije s epicentrom u Nevesinju izazvali su veliku paniku među stanovnicima ovih područja.
Pomjeranje ploča
Fiket je objasnio kako je riječ o normalnoj seizmičkoj aktivnosti, te da je važno da ljudi ne paničare jer često upravo zbog panike nastaju žrtve.
Pročitajte još
"Naše područje, i mi i Albanija, a pogotovo Italija nalazi se na seizmički vrlo aktivnom području, na granici tri tektonske ploče: Jadranske mikroploče, Euroazijske i Afričke. Te se ploče pomiču, naprežu i zapinju jedna o drugu. Energija koja se tako nakuplja u nekom trenu oslobađa se i dolazi do potresa. Je li se sva oslobodila i hoće li toga biti još, to se ne može predvidjeti", objasnio je Fiket.
Dodaje da je Jadranska ploča i malo specifičnija jer je razlomljena, pa je još teže pratiti njezina kretanja.
Za razliku od onog koji se osjetio u Albaniji, potresi koji su pogodili BiH nisu ipak takvi da bi mogli prouzročiti znatniju štetu.
"Nije baš ugodno osjetiti potres, pogotovo kad netko živi u višim zgradama, ali od potresa ovakve jačine zaista mogu stradati samo neke oronule građevine", kazao je Fiket.
Pročitajte još
Zašto je dobro da postoje?
Ironično u vezi potresa je to što, koliko god spadaju među najgore noćne more čovječanstva kao simbol smrti i uništenja, kad na Zemlji potresa ne bi bilo, to bi značilo da je planet mrtav. I na takvom planetu ne biste htjeli živjeti. Točnije, ne biste mogli.
Potresi su posljedica kretanja ispod Zemljine kore, u plaštu, a toga ne bi bilo da nije užarene Zemljine jezgre. A kad bi se jezgra ohladila, što jednom i hoće, Zemlja tada više neće imati magnetno polje koje nam čuva atmosferu od zračenja iz svemira. Ispada da su vulkanu, potresi i srodne katastrofalne nevolje cijena kojom prirodi plaćamo uvjete za postojanje života na planetu.
Oko 80 posto svih potresa na planetu Zemlji dogodi se po rubovima Tihog oceana, tzv vatrenom prstenu. To je posljedica raznih vrsta međudjelovanja pacifičke ploče s okolnim pločama. Na svom zapadu ona se, primjerice, sudara s australskom pločom, na jugoistoku razmiče se od antarktičke ploče, na sjeveru se sudara sa sjevernoameričkom pločom, s kojom pak na sjeveroistoku klizi u suprotnim smjerovima duž velikog rasjeda koji se pruža uzduž Kalifornije.
Naš planet seizmički je živ. Sastoji se od užarene unutarnje i vanjske jezgre, od plašta i od ohlađene stjenovite kore na površini svega toga. To što se Zemljina kora može činiti tankom, jer može biti debljine od 5 kilometara, koliko je najtanja na nekim dijelovima oceanskog dna, do 30 kilometara na nekim dijelovima kopna, pogrešan je dojam.
Zemljina kora čini manje od jedan posto volumena Zemlje i, zahvaljujući hrvatskom seizmologu Andriji Mohorovičiću, svijet još od 1910. godine zna za ono što se već više od jednog stoljeća zove Mohorovičićevim diskontinuitetom, granica između Zemljine kore i plašta. Kako je plašt "plastičniji", u njemu su temperature više, materijal se kreće puno brže, prilično je živahno. A to onda utječe na ono što se događa na površini.
Nastajanje potresa
Ploče na neki način plutaju na svemu tome, i dok mi sa svojim svakodnevnim životima, ratovima, ekonomijama i koječime drugim, imamo dojam da je tlo pod našim nogama čvrsto, tektonske ploče skupa s mikropločama, uzajamno se guraju, klize jedna uz drugu, razmiču se, tu i tamo oživi neki vulkan, pa pokuljaju lava, pepeo i plinovi duboko iz Zemljine unutrašnjosti... I tako nastaju potresi, najčešće na mjestima dodira tektonskih ploča.
Pročitajte još
One se jedna u odnosu na drugu kreću brzinom od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara. Kako je riječ o stijenama i ogromnim energijama, dok klize jedna uz drugu, to se događa burno, uz oslobađanje nezamislivih količina energije kilometrima duboko u Zemljinoj kori.
Potrese magnitude između 3 i 4,9 nazivamo malim ili slabima, one između 5 i 6,9 jakima, one između 7 i 7,9 velikima, a one snažnije od 8 stupnjeva razornima ili katastrofalnima
Do potresa može doći i propadanjem tla na mjestima velikih špilja u primjerice krškim područjima, zbog nuklearnih eksplozija, zbog velikih uragana u specifičnim uvjetima, zbog slučajeva ekstremnog rudarenja, najvećih svjetskih akumulacijskih jezera tijekom prilagođavanja Zemljine kore naglom povećanju pritiska vodene mase na tom mjestu, zbog crpljenja nafte iz dubine kore tzv. frakturiranjem...
