Senad Razić: Nečija g...ca je zinula za mojim stanom jer nisam politički podoban

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Gotovo sam siguran da je netko od moćnika ‘bacio oko' na moj stan. To mi je jedini razuman razlog koji pojašnjava zbog čega ja kao i svi normalni ljudi ne mogu svoj stan prebaciti na sebe'', rekao je za Dnevni list Senad Razić, tridesetosmogodišnjak iz Mostara, koji na sebe nikako ne može prebaciti stan koji mu je nakon rata ostavio otac.

Razićev stan u Ulici Alekse Šantića 34 u ratu je potpuno devastiran, od rata na ovamo živi po alternativnim smještajima, a njegov dom još nije obnovljen. Stan u Šantićevoj ulici je dobio njegov otac Salko, umirovljeni stomatolog kojemu je rješenje za stan potpisano od RMC-a 'Safet Mujić' davne 1983. godine.

Iako je više puta pokušavao, Senad još nije uspio otkupiti stan od bolnice i prebaciti ga na sebe. Zbog sumnji u malverzaciju i otvorenog apela od visoko pozicionirane osobe iz RMC-a ‘Safet Mujić', Razić je unajmio odvjetnika koji vodi njegov slučaj.

"Davno sam htio otkupiti stan od bolnice i prebaciti ga na sebe. Prvo su mi govorili da uprava bolnice nije izabrana i da mi nema tko potpisati rješenje. Nakon što su izabrali novog ravnatelja, kazano mi je da stan nije u vlasništvu bolnice nego Doma zdravlja Mostar. U prijeratnom rješenju stana jasno stoji da je vlasnik stana RMC ‘Safet Mujić'. Nakon takve obavijesti dobronamjerni ljudi iz vrha bolnice koji su prepoznali kriminal su mi savjetovali da idem preko suda", kazao je Razić, za Dnevni list.

Nakon najnovije obavijesti koju je dobio iz Gradske uprave Mostara da mora napustiti alternativni smještaj jer ga koristi duže od godinu dana, Razić strahuje da će ga sa suprugom i dvoje malodobne djece deložirati.

"Ruke su mi potpuno vezane. Resorna ministarstva su više puta raspisivala različite natječaje za dobivanje donacija za obnovu. Ja ne mogu aplicirati ni na jedan jer ne ispunjavam glavni uvjet, a to je da je stan 1/1 na meni. Iz Gradske uprave mi javljaju da moram napustiti alternativni smještaj, dok mi s druge strane netko moćan i jak nastoji oduzeti stan koji pripada meni", kaže Razić koji ne krije razočarenje razvojem događaja koji su njegov život pretvorili u borbu za preživljavanje.

"Dali su mi alternativni smještaj u garsonijeri od 22 m2. Nisam se žalio, šutio sam. Mislio sam - dobro je, ne moram plaćati najamninu, a od čega da je i plaćam kad sam nezaposlen, kao i velika većina mojih suboraca. U njoj podižem svoje dvoje djece. Jest tijesno, ali govorim sebi ‘šuti i strpi se, ići ćeš u svoje'. I onda kako to biva u našoj državi i u našem gradu, odjednom je nestalo sredstava. Sredstva za izgradnju stambenih objekata u Šantićevoj, Bulevaru, itd. završiše u nečijem džepu ili Bog sami zna gdje. Prvo se tješim - ‘hajde izgradit ćeš nekako kad ga otkupiš'. Mogu predati županijskom, Federalnom ministarstvu za donaciju, mogu konkurirati i kod Fondacije za stambeno zbrinjavanje branitelja i njihovih obitelji, ali vidi vraga... Ne mogu otkupiti stan, prvo mi u RMC-u ‘Dr. Safet Mujić' kažu: ‘Dok se izabere ravnatelj', a kad se ravnatelj izabrao, rekoše mi: ‘Eh, eto stan nije naš.' Pomislih zinula nečija g..... na taj stan jer niti sam stranački podoban niti sam zaštićen od ovdašnjih politički podobnih moćnika", kaže Razić.

Njegova borba za svoj stan, obećava on, neće stati. Borit će se svim sredstvima za pravdu koje, vjeruje on, u našoj državi ipak mora biti i za malog čovjeka iza kojega ne stoji nitko osim Boga i istine.