Šest mjeseci mediteranske krize: Najveći zabilježeni broj izbjeglica i migranata

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Velika većina od 137.000 ljudi koji su preko Sredozemnog mora ušli u Europu u prvih šest mjeseci 2015. godine bježala je od rata, sukoba ili progona, zbog čega je ova mediteranska kriza prije svega izbjeglička kriza'', zaključuje se u danas objavljenom izvještaju UNHCR-a.

Jedna trećina muškaraca, žena i djece koji su preko mora stigli u Italiju ili Grčku dolazi iz Sirije, za čije državljane se općenito smatra da imaju pravo na izbjeglički status ili druge oblike zaštite. Druga i treća najčešća zemlja porijekla su Afganistan i Eritreja, za čije državljane se također većinom smatra da ispunjavaju uvjete za stjecanje izbjegličkog statusa.

"Imajući u vidu raspravu koja se vodi u Europi o tome kako na najbolji način rješavati rastuću krizu na Mediteranu, mi moramo biti jasni: većina ljudi koji preko mora stižu u Europu su izbjeglice, koji traže zaštitu od rata i progona", izjavio je António Guterres, visoki povjerenik UN-a za izbjeglice, priopćeno je iz UNHCR-a.

Podaci iz Grčke, Italije, Malte i Španjolske ukazuju na to da je u periodu od siječnja do lipnja preko Sredozemlja prešlo 83% više izbjeglica i migranata – njih 137.000 u usporedbi sa 75.000 tijekom istog razdoblja prošle godine. Iskustva iz prošlosti govore da se broj prelazaka bitno povećava u drugoj polovici godine, a posebno tijekom ljetnih mjeseci, tako da se očekuje da će ovaj broj i dalje rasti. Primjerice, u drugoj polovici 2014. godine je bilo dvostruko više ovakvih prelazaka nego u prvoj polovici.

U travnju 2015. godine je zabilježen rekordan broj smrtnih slučajeva, da bi dramatično opao u svibnju i lipnju. Od siječnja do ožujka se utopilo ili nestalo 479 izbjeglica i migranata, u usporedbi s 15 u prva tri mjeseca prethodne godine. U travnju se situacija još dramatičnije pogoršala. U stradanjima koja su uslijedila jedno za drugim, utopilo se ili nestalo 1.308 izbjeglica i migranata samo tijekom jednog mjeseca (u odnosu na 42 iz travnja 2014. godine). U svibnjuu je broj izbjeglica i migranata koji su se utopili ili nestali na moru pao na 68, što je jedna četvrtina od prošlogodišnje brojke u istom razoblju (226). Silazni trend nastavljen je i u lipnju, tijekom kojeg je bilo 12 smrtnih slučajeva u odnosu na 305 u 2014. godini.

"Pad broja utopljenika u protekla dva mjeseca je ohrabrujući. To je znak da se pravom politikom, uz efikasnu operativnu podršku, može spasiti više života na moru", rekao je Guterres. "Ipak, moramo biti na oprezu. Za tisuće izbjeglica i migranata koji i dalje prelaze preko Mediterana svakog tjedna rizici su još uvijek veoma realni".

Izvještaj ukazuje na to da se za dolaske preko mora sada više koristi tzv. istočna mediteranska ruta, koja vodi iz Turske u Grčku, nego tzv. centralna mediteranska ruta (iz sjeverne Afrike u Italiju).

Većina onih koji dolaze u Grčku su izbjeglice iz Sirije. Mnogi će prvo potražiti sigurnost u susjednim zemljama kao što su Turska i Libanon. Ali, nakon mnogo godina rastućeg pritiska i nedovoljne međunarodne podrške, ekonomija i infrastruktura mnogih prihvatnih zemalja se sve teže nose sa ovim problemima, zbog čega izbjeglice sve teže nalaze posao, smještaj, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje. Kako humanitarni apeli da im se pomogne ne uspijevaju osigurati dovoljno sredstava, mnogi nemaju izbora nego da nastave dalje, priopćeno je iz UNHCR-a.

U Grčkoj, ograničena infrastruktura s manje od 2.000 prihvatnih mjesta znači neadekvatne uvjete za prihvat novih ljudi. Mnoge izbjeglice i migranti nastavljaju svoje putovanje preko bivše Jugoslavenske Republike Makedonije i Srbije, pa sve do i preko Mađarske. Svaki dan, u prosjeku više od 1.000 ljudi uđe u bivšu Jugoslavensku Republiku Makedoniju iz Grčke, u usporedbi sa njih 200 samo prije nekoliko tjedana. Česti su izvještaji o zlostavljanju i nasilju koje usput vrše krijumčari i kriminalne mreže, kao i o sve većem stezanju granica.

"Europa ima jasnu odgovornost da pomogne onima koji traže zaštitu od rata i progona", izjavio je Guterres. "Poricanje te odgovornosti predstavlja prijetnju temeljima humanitarnog sustava na izgradnji čijeg je Europa tako mukotrpno radila. Europske zemlje moraju preuzeti svoj udio u odgovoru na ovu izbjegličku krizu, kod kuće i izvan nje".