Pismo čitatelja
'Sigurnost' građana u Mostaru
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na redakcijski mail portala Bljesak.info stiglo je pismo čitateljice (podaci poznati redakciji) u kojem se upozorava na napade na mostarskim ulicama u sred bijela dana i na nemar mostarske policije.
Pismo, bez uredničkih intervencija, prenosimo u cijelosti.
Cilj ovog teksta jeste da se skrene pažnja nadležnim orgnima da je sigurnost građana Grada Mostara na sve nižem nivou. Zanima me na koji način policija Grada Mostara obavlja svoju dužnost, šta čine po pitanju sigurnosti građana jer kako iz MUP-a kažu da čine sve što je u njihovoj mogućnosti da građani budu sigurni u svom gradu.
Danas sam doživjela nešto o čemu treba javno govoriti i što mislim da je još jedan od problema u ovom gradu. Doživjela sam verbalni napad od strane djece romske nacionalnosti. Napad se desio na autobuskoj stanici (Trg Ivana Krndelja b.b.) u Mostaru.
Bila sam zaprepaštena kada su prišla trojica maloljetnika meni i mojoj prijateljici pokušavajući strgnuti lančić sa moga vrata. Nakon toga je uslijedilo bacanje kamenja, boca i ostalog što im je došlo pod ruku. Zatim smo otišli jer nismo mogli tu čekati autobus. Kako se može desiti da doživim kamenovanje u svom gradu?!
Ja kao punoljetna osoba ne mogu po zakonu fizički napasti maloljetnu osobu.
Šta treba poduzeti u ovoj situaciji.Na jednoj od prometnijih ulica policije nema, kao što je nema ni u bilo kojoj drugoj ulici. Pa kako to naša policija uspostavlja red i mir na ulicama, zanima me koje metode koriste. Da li ja kao građanin grada Mostara treba da u sred bijela dana nosim sprej za samoodbranu (ako je po zakonu dozvoljena njegova upotreba na maloljetnika).
Tu djecu ne možeš nazvati delikventima to je blaga riječ. To su divljaci koji kao da se prvi put susreću sa ljudima druge nacije i koji za njih predstavljaju opasnost i bude u njima instinkt za samoodbranu jer si ušao u njihov teritorij. Njihov teritorij je izgleda tamo gdje se oni odluče nastaniti jer njima tu odgovara. Zar živimo u dobu u kojem možes samo tako doći,ograditi jedan dio u sred grada i reći to je sad moje, ja tu živim.
Ljudi ne mogu normalno proći ulicom koju sam prethodno navela, a pogotovo ne mogu stajati tu i čekati autobus. Kako reagovati kad se nađete u ovoj situaciji zar da se svi pretvorimo u divljake i uzvratimo istom mjerom pa će nas dotući svojim iskustvom ili pak da im platimo da nas ostave na miru.
Ja se neću pretvoriti u divljaka niti ću plaćati za slobodu koju već po rođenju imam. U to da nemaju od čega da žive ne mogu da vjerujem,ne bi se razmnožavali u tako velikom broju i njihov izgled također ne otkriva kako im manjka hrane. Novac dajem ljudima koji zaista nemaju šta da jedu, a sve ih je veći broj,no nipošto ljudima koji cijeli svoj život žive na račun drugih jer što bi zaboga oni radili kad ima toliko ljudi koji su sposobni da zarađuju i da njima daju.
Ovaj tekst ne sadrži vulgarne niti uvredljive riječi jer to nije moj način riješavanja problema, niti govori o bilo kakvoj diskriminaciji prema romskoj nacionalnosti. Nikad ne svrstavam sve u isti koš pa tako nije slučaj ni ovdje. Diskriminaciju pravim prema ljudima koji su nekulturni, bez osnovnog bontona, bezobrazni i bez ostalih osobina koje te čine čovjekom.
Nedavno je bio članak u kojem piše da će policija Grada Mostara štiti građane osim ako je lijepo sunčano vrijeme i ako vas napadnu u uskoj ulici. U ovom mom slučaju nije bilo lijepo sunčano vrijeme i što više to nije bila uska ulica. Ali nećemo im zamjeriti, zato ne zaborave provjeriti kod svakog građanina da li ima svezan pojas u autu i da li ima konopac za vuču.