Smještaj za ministre i odvojeni život: Naknada za smještaj u vlastitom stanu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Za smještaj i troškove života 13 ministara izdvojeno je oko 226.000 KM iz federalnog proračuna. Nitko ne provjerava jesu li troškovi opravdani, pa se zbog toga događaju i zloupotrebe tih privilegija, piše Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Federalni ministar Salmir Kaplan primao je 600 KM mjesečno za smještaj u gradu u kojem ima vlastiti stan. U razdoblju od skoro četiri godine po tom osnovu je dobio 24.900 KM iz proračuna Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH). To je više od četvrtine sume koju je platio za privatni stan, kupljen u sarajevskom naselju Vogošća prije pet godina.

Osim Kaplana, 12 ministara u Vladi FBiH koriste naknade za smještaj i odvojeni život od obitelji. Za sve njih je iz federalnog proračuna u posljednje skoro četiri godine isplaćeno oko 226.000 KM. Naknadu ne koriste premijer i tri ministra. Pravo na ovu naknadu imaju ministri koji stanuju 70 kilometara dalje od Sarajeva i Mostara, gradova u kojima su smještena ministarstva, odnosno federalna vlada.

Prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN), četvorica ministara primaju naknadu, iako imaju vlastiti stan u gradu u kojem rade. Međutim, njihovo imovinsko stanje nitko ne provjerava. Salmir Kaplan je rođen u hercegovačkom gradu Stocu, a 2000. godine je došao u Sarajevo na studije, gdje potom ostaje da radi u Orijentalnom institutu. Kao član Stranke demokratske akcije (SDA) 2009. godine postaje savjetnik državnog ministra civilnih poslova.

U to vrijeme je Fond za izgradnju stanova Kantona Sarajevo po povlaštenim cijenama počeo izgradnju i prodaju stanova za mlade do 35 godina starosti koji imaju prijavljeno prebivalište na sarajevskoj adresi. Na raspisani natječaj prijavio se i Kaplan. "Ja sam ispunjavao uvjete. Imao sam ovdje osobnu iskaznicu od 2004. do 2009. godine", kaže Kaplan u razgovoru sa novinarima CIN-a.

Preko Fonda je kupio stan u izgradnji od 58 kvadrata u Vogošći. Shodno uvjetima natječaja, rok za otplatu je bio i do 80 mjeseci, ali je Kaplan svoj stan otplatio za 36 mjeseci, plativši ga ukupno 95.000 KM. U to vrijeme je sa pozicije savjetnika državnog ministra civilnih poslova prešao na mjesto savjetnika ministra sigurnosti gdje je mjesečno zarađivao 2.400 KM.

Ubrzo nakon kupovine stana Kaplan je promijenio adresu prebivališta i umjesto sarajevske upisao stolačku. Kaplan kaže da se prijavio na adresu u Stocu kako bi na opće izbore 2010. godine izašao kao kandidat iz Hercegovine i svog rodnog grada. U ožujku naredne godine Kaplan postaje federalni ministar kulture i sporta. Pet dana kasnije imenovan je i za člana Komisije za rješavanje statusnih pitanja članova Vlade FBiH i njihovih savjetnika. Ova komisija odobrava troškove smještaja i zakupa stana te odvojenog života funkcionera.

Uz Kaplana u Komisiju su imenovani i: ministar unutarnjih poslova Predrag Kurteš, ministrica okoliša i turizma Branka Đurić, te Milorad Bahilj, ministar trgovine. Za predsjedavajućeg Komisije imenovan je Damir Mašić, ministar obrazovanja i znanosti, dok je za tajnika imenovana službenica Generalnog tajništva Vlade FBiH Sanela Adžović, piše CIN. Komisija se u radu rukovodi federalnim Zakonom o plaćama i naknadama u organima vlasti i Uredbom o naknadama koje pripadaju članovima Vlade FBiH.

Premijeru i ministrima se Zakonom daje pravo na naknadu za smještaj i odvojeni život, a Uredbom se detaljnije određuju pravila. Oba dokumenta su donesena 2010. godine. Prema pravilima, ministri koji stanuju 70 kilometara dalje od grada u kojem rade - Sarajeva ili Mostara - imaju pravo na službeni smještaj u jednom od 65 Vladinih stanova koji se nalaze u Sarajevu. Ukoliko koriste te stanove, imaju pravo i na 300 KM kao naknadu za troškove.

Ako ne želi stan Vlade, ministar onda može sam izabrati gdje će živjeti i tada mjesečno dobiva 600 KM. Oba iznosa uključuju naknadu od 1 KM za odvojeni život. Ministar novac dobija izravno na svoj račun, a Uredbom nije predviđena nikakva kontrola. Članica Komisije, ministrica turizma i okoliša Branka Đurić, kaže za CIN da svaki ministar koji koristi ovo pravo treba preuzeti odgovornost za svoje postupke. "Mi dobijemo komplet pripremljenu dokumentaciju. Ja moram vjerovati kad mi netko donese dokumentaciju", kaže Đurić.

Da bi dobio 600 KM, ministar treba priložiti samo prijavu o prebivalištu. Tajnik Komisije, koji preuzima dokumentaciju, prosljeđuje je dalje ostalim članovima koji glasaju o svakom zahtjevu. Za odluku su dovoljna tri od pet glasova, a rješenja potpisuje predsjedavajući Mašić. Članovi ove komisije sastaju se u prosjeku jednom mjesečno. Sastanci kratko traju, a članovi svakog mjeseca dobiju po 311 KM za rad u Komisiji.

Kada je njegov zahtjev došao na red, Kaplan je kolegama predočio uvjerenje o prebivalištu sa stolačkom adresom. Prešutio je stan u Sarajevu. Odobrena mu je naknada od 600 KM mjesečno. Kaplan je u to vrijeme živio u iznajmljenom stanu na Grbavici koji je o državnom trošku koristio kao savjetnik ministra civilnih poslova BiH. Nakon imenovanja za ministra kulture i sporta naknadu je nastavila plaćati FBiH.

U svoj stan u Vogošći mogao je useliti već 2010. godine. Susjedi koji su razgovarali sa novinarima CIN-a kažu da je uselio početkom 2013., a on tvrdi da je to bilo kasnije. "Ja sam početkom ove godine definitivno prešao. Možda sam koji mjesec bio i tamo i ovamo dok nisam sve namjestio. Ljepše mi je biti na Grbavici nego ovdje. Mislim, ja sam i dolazio, ali stan koristim nešto manje od godine dana", kaže Kaplan.

Na pitanje novinara CIN-a zašto uzima taj novac, s obzirom da ima stan u Sarajevu, odgovorio je: "Ako ćete mi vjerovati, ja to nisam ni registrirao. Nema tu sad ništa sporno, ja to sad kažem otvoreno: kad se živi u svom stanu, nije moralno primati naknadu. Možda se to radi o nekoliko mjeseci, dakle, nije nikakav problem ni da se vrati", rekao je Kaplan. Obećao je da će se odreći naknade. Nakon razgovora sa novinarima CIN-a Salmir Kaplan je od Komisije zatražio ukidanje ovog prava. Komisija je njegov zahtjev prihvatila.

U Uredbi ne piše ništa o primanju naknade u slučajevima kada ministar ima svoj smještaj u gradu u kojem radi, niti postoji obaveza provjere tih nekretnina. Nitko ne provjerava da li ministri zaista unajmljuju stanove za čiji zakup dobivaju novac, da li u njima žive, te da li su odvojeni od obitelji. Članica Komisije, ministrica Branka Đurić, kaže da revizija treba kontrolirati troši li se taj novac kako treba. "Ne znam ja tko gdje ima stan. Onda se moraju povezati podaci i vidjeti tko gdje ima stan i tko koristi koja prava koja mu ne pripadaju", kaže Đurić.

Novinari CIN-a su otkrili da poput Kaplana i predsjedavajući Komisije Mašić, ministar obrazovanja i znanosti, te ministar energije, rudarstva i industrije Erdal Trhulj i ministar razvoja, poduzetništva i obrta Sanjin Halimović primaju naknadu za smještaj u gradu u kojem imaju stan. Naime, njih trojica rukovode ministarstvima čija su sjedišta službeno u Mostaru, ali uglavnom rade u uredu u Sarajevu, gradu u kojem imaju svoje stanove.

Oni su za CIN rekli da je to zato što se u glavnom gradu nalazi većina institucija i da tu imaju najviše sastanaka. Zahvaljujući nepotpunoj Uredbi, Komisija u odlučivanju ne uzima u obzir ove činjenice pa oni svaki mjesec dobivaju 600 KM za smještaj i režije. Novinari CIN-a su dva mjeseca tražili odgovore od ministra Mašića. Za to vrijeme su na desetine puta nazvali oba ureda. Prema informacijama njegovih suradnika, Mašić svoj posao radi uglavnom u Sarajevu.

"Dio tjedna provodim u Sarajevu, a dio u Mostaru, zavisno od obaveza prema ministarstvu, vladi, Parlamentu, kao i sastanaka i drugih obaveza koje imam", pismeno je CIN-u odgovorio Mašić. On nije pristao na izravni razgovor sa novinarima i insistirao je da pitanja dobije pisanim putem. Međutim, na pitanja o tome gdje živi u Mostaru tijekom radnog tjedna, kako je taj smještaj našao i koliko ga plaća – nije odgovorio.

Sjedište Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije se također nalazi u Mostaru pa ministar Erdal Trhulj, koji ima prebivalište u Sarajevu, prima mjesečnu naknadu od 600 KM. Kao i Mašić, i on koristi prednost duplog ureda pa, uglavnom, radi u svom gradu. On u Sarajevu ima dva stana – jedan je kupio 2000. godine, a drugi, u kojem živi sa obitelji, poklonio mu je otac pet godina kasnije. I Mašić i Trhulj naknadu od 600 KM mjesečno primaju od travnja 2011. godine, dok je Halimović ovaj iznos počeo primati u prosincu prošle godine - kada je iz službenog stana prešao u privatni.

Naime, Komisija je Halimoviću po imenovanju za ministra odobrila naknadu od 300 KM, jer je živio u Vladinom stanu u Sarajevu. On se krajem 2013. godine preselio u svoj stan od 112 kvadrata u centru Sarajeva koji je kupio godinu dana ranije. Tada je podnio zahtjev da mu se odobri naknada za zakup stana. Priložio je prijavu o prebivalištu u Sanskom Mostu. Komisija mu je odobrila naknadu od 600 KM mjesečno.

"Ništa sam sebi nisam dodijelio i nikoga ničim nisam obmanuo. Dakle, nijedan dokument nisam dao neispravan", kaže Halimović za CIN. Od 17 članova Vlade tek četvero ne prima naknadu za smještaj i odvojeni život: ministar unutarnjih poslova Predrag Kurteš, ministar trgovine Milorad Bahilj i ministar zdravstva Rusmir Mesihović nemaju pravo na ove naknade jer im je prebivalište u gradu u kojem rade, dok premijer Nermin Nikšić živi u Konjicu, 50-ak km udaljenom od Sarajeva. Iako pravila o korištenju naknada omogućavaju zloupotrebe ovih privilega, članovi Komisije i Vlada nisu tražili izmjenu Uredbi i Zakona, naveo je CIN u svom istraživanju.