Braća Rizvan, brat i sestra Meškić
Spomenik jednom sjećanju: "Za što su poginuli, za koga?"
Tekst članka se nastavlja ispod banera
"Sve to mi je i danas šok, ali sam sretan da se netko sjetio poginule djece", kazao je Marijofil Šarić prilikom otkrivanja spomenika poginuloj djeci koja su stradala iza zgrade Mostarke daleke ratne 1994. godine.
Sjećanja su, tvrdi Šarić, i dalje jaka.
"23. siječanj, bio je hladan dan, igrali smo se u naselju i otišao sam se s prijateljem provozati na biciklu i odjednom su počele padati granate. U prolazu su nas upozorili momci da se sklonimo jer su djeca malo prije toga poginula. Samo što je to rekao, pala je druga granata i tu sam pogođen. Prebačen sam u bolnicu i preživio zahvaljujući čovjeku koji me spasio", prisjeća se Šarić dok stoji pored spomenika čiji je autor akademski kipar Dalibor Nikolić Dala.
Otkrivanje ovog spomenika privukao je mnoge stanovnike grada Mostara, a prisutnima se obratio i glavni inicijator Ilija Kožulj.
"Nije bilo lako pokrenuti inicijativu. Najviše truda sam uložio da dođem do nekoga od roditelja djece. Nisu se htjeli sa mnom sastati i ovdje doći jer im je bilo preteško, ali su mi dali potpunu slobodu za ovaj projekt. Prije par dana stupio sam u kontakt s Ćamilom Rizvan, majkom od dvoje poginulih i ona je tu došla iz Sarajeva i zaista mi je drago zbog toga", kazao je Kožulj.
Kako ističe, "ovo je doprinos sjećanju na ovaj događaj, ali je to i sjećanje na svu poginulu djecu u BiH, ali i druge ljude". "Prema tome, ovo je ispružena ruka zajedništvu i oprostu. Trebamo se okrenuti napretku i ostaviti sjećanje na nemile događaje", zaključuje Kožulj.
Otkrivanju spomenika prisustvovao je i gradonačelnik Grada Mostara Mario Kordić koji je potvrdio kako je ovaj događaj od iznimne važnosti jer je "potrebno očuvati kulturu sjećanja".
"Ljudi su skloni zaboravima i guranjima tih stvari po strani. Kad se neke stvari zaborave, dolazi se u napast da se iste greške ponove. Imali smo nesretne '90.-e godine i tomu svjedoči ovakva spomen ploča gdje su djeca poginula. Za što, za koga?", upitao je Kordić.
Kordić je dodao kako je razočaran jer pojedini političari "koriste ovo i u neke osobne promocije i dizanje tenzija".
"Moj apel svima - ljudi moramo biti ozbiljniji, moramo se izdići iznad ovoga. Potrebno je odati počast žrtvama i ovakve stvari ne zlorabiti, ali staviti u kontekst nečega da budu podsjetnik na loša vremena da buduće generacije ne bi ponovile naše greške", istaknuo je.
"Spomen ploča je postojala, ali je bila u lošem stanju. Kožulj je izrazio želju da se napravi jedan primjeren spomenik i drago mi je što izgleda ovako i što je došlo mnogo ljudi, kao i obitelj žrtava i u razgovoru s njima vidim koliko to znači jer te rane ne mogu zacijeliti nikada. Svi ćemo učiniti da ovo bude samo mjesto sjećanja. Svaka žrtva je jednaka i svakoj žrtvi se trebamo pokloniti", zaključio je.
Šarić, kao jedan od ranjenika, iskazao je sreću jer je ostao živ, no, kako je ponovio, sjećanja su i dalje tu i s njima živi svaki dan.
"Poruka svima je da budu pametni. Znate što je rat, svi smo stradali. Želim poslati poruku mira i želim da se poštuju sve žrtve, a posebno djeca. Djecu nitko ne doživljava. Imamo svoju traumu i svoju tragediju, imaju je svi, ali djeca posebno", zaključio je.
Podsjetimo, 23. siječnja 1994. godine minobacačka granata pala je ispod trafo stanice u Ulici kralja Tomislava gdje je bio postavljen koš. Ispod koša tog dana poginuli su braća Armin i Damir Rizvan, te brat i sestra Emil i Emaila Meškić.