Spor(n)a uspostava sustava zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća (4)

Tekst članka se nastavlja ispod banera

TEŽIŠNI POSLOVI U CIVILNOJ ZAŠTITI – ZAŠTITI I SPAŠAVANJU

1 - Uprava za Civilnu zaštitu i vatrogastvo

Kao što smo ranije isticali, država na načelima međunarodnog humanitarnog prava, uspostavlja funkciju, ali i organizaciju civilne zaštite. To ovdje nalazimo u formatu samostalne uprave, odnosno organa uprave za civilnu zaštitu na razini administrativno-upravne organizacijske razine… I pošto su ovo novi administrativni aranžmani novijeg datuma, nećemo se ponašati nedolično i neodgovorno prema zakonskim obvezama i težišnim poslovima. Pozvat ćemo u pomoć zakonsku odredbu,[1] koja će nam doslovno sve reći…

Članak 28.

Upravne, stručne i druge poslove iz područja zaštite i spašavanja u ovlasti kantona, obavlja kantonalna uprava civilne zaštite, kao samostalna kantonalna uprava.

Kantonalna uprava civilne zaštite obavlja sljedeće poslove:

• 1) organizira, priprema i prati funkcioniranje zaštite i spašavanja na području kantona;

• 2) izrađuje procjenu ugroženosti za područje kantona;

• 3) priprema program razvitka zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća kantona;

• 4) predlaže plan zaštite od prirodnih i drugih nesreća kantona;

• 5) prati stanje priprema zaštite i spašavanja i predlaže mjere za unaprjeđenje organizacije i osposobljavanja civilne zaštite kantona i općina;

• 6) organizira i prati realiziranje obuke nositelja civilne zaštite;

• 7) organizira i koordinira provedbu mjera zaštite i spašavanja te organizira i provodi poslove zaštite od požara i vatrogastvo;

• 8) organizira kantonalni operativni centar civilne zaštite i osigurava njegov rad;

• 9) predlaže programe zajedničkih i samostalnih vježbi i izradu elaborata za izvođenje vježbi pripadnika civilne zaštite, tijela uprave, gospodarskih društava i drugih pravnih osoba iz područja zaštite i spašavanja;

• 10) predlaže i poduzima mjere za popunu ljudstvom stožera, postrojbi civilne zaštite i službi zaštite i spašavanja, te njihovo opremanje materijalno-tehničkim sredstvima;

• 11) priprema propise iz područja zaštite i spašavanja u ovlasti kantona;

• 12) organizira i provodi obuku stanovništva i pruža pomoć službama civilne zaštite općina u obavljanju poslova u njihovoj ovlasti;

• 13) obavlja inspekcijski nadzor iz područja zaštite i spašavanja;

• 14) vodi propisane evidencije i obavlja druge poslove zaštite i spašavanja sukladno zakonu, drugim propisima i općim aktima.“

Ovim će javnost, po prvi put imati priliku, barem okvirno, vidjeti koji su to poslovi i zadaci Uprave za civilnu zaštitu i vatrogastvo HNŽ-K i moći će davati vlastiti (ispravan) sud u odnosu na ono što ta Uprava radi. Iz ovoga pregleda poslova i zadataka ne vidi se jedan vrlo značajan zadatak, uloga. Naime, Uprava je redovan (upravno-stručni), organ vlasti za poslove zaštite i spašavanja na području HNŽ-K. Međutim, u uvjetima nastanka prirodne i druge nesreće i proglašenja stanja prirodne nesreće, Uprava se dijelom „utapa“ u operativnu strukturu Stožera civilne zaštite: ravnatelj je po funkciji načelnik stožera, a uz njega može biti još neki od pomoćnika, dok se ostatak djelatnika transformira u Stručnu službu (administrativno-logistički servis), Stožera CZ.

Veliki je značaj postojanja takve strukture (Uprava), a ocjena proizlazi iz činjenice što razne prirodne nepogode i druge nesreće mogu ugroziti sve ljude i materijalna dobra na cijelom području županije/kantona i nanijeti velike štete ljudstvu i materijalnim dobrima. Zbog tih činjenica postojanje jednog stručnog tijela koje će se, u cjelini, baviti samo poslovima u toj oblasti, zaista je nužno zbog čega je to tijelo i predviđeno i zakonom utvrđeno.

Ta uprava treba pratiti cjelokupno stanje zaštite i spašavanja na području cijele županije/kantona, i ovlaštenim tijelima (prvenstveno vladi županije/kantona) pravodobno predlagati poduzimanje određenih mjera i aktivnosti, zatim samostalno poduzimati određene mjere iz svoje nadležnosti i usklađivati, poticati i usmjeravati aktivnosti svih županijskih/kantonalnih tijela uprave na izvršavanju poslova zaštite i spašavanja iz njihove nadležnosti.

Osim toga, Uprava je dužna ostvarivati i odgovarajuću suradnju sa (samostalnim) službama civilne zaštite općina/gradova na području županije/kantona (jer su druge nezakonite-nelegalne), te poticati i usmjeravati njihove aktivnosti na izvršavanju poslova zaštite i spašavanja iz njihove nadležnosti i tim službama pružati odgovarajuću stručnu (i svaku drugu), pomoć. Na taj način županijska/kantonalna uprava civilne zaštite ostvaruje svoju ulogu u izgrađivanju jedinstvenoga sustava zaštite i spašavanja na području cijelog kantona/županije, i u tom pitanju ima presudnu ulogu i odgovornost.

2 – STOŽER CZ I POVJERENICI CZ

Članak 8.

Odredbama članka 106. Zakona o zaštiti i spašavanju[2], predviđeno je osnivanje stožera civilne zaštite, posebnih, stručno-operativnih tijela radi upravljanja akcijama zaštite i spašavanja i za obavljanje drugih poslova u zaštiti i spašavanju, a člankom 108. utvrđene su temeljne nadležnosti stožera civilne zaštite.

Za upravljanje akcijama zaštite i spašavanja na području Županije, te za obavljanje drugih poslova u zaštiti i spašavanju, sukladno Zakonu o zaštiti i spašavanju, ovome Zakonu i drugim propisima, osniva se Županijski stožer civilne zaštite (u daljnjem tekstu: Županijski stožer), kao stručno-operativno tijelo.

Županijski stožer, odgovarajućim aktom o osnivanju i imenovanju, osniva Vlada Županije.

Članak 9.

Osim poslova iz članka 108. Zakona o zaštiti i spašavanju, Županijski stožer obavlja i sljedeće poslove:

1. predlaže Vladi Županije proglašavanje nastanka i prestanka prirodne ili druge nesreće,

odgovoran je za organiziranje i funkcioniranje jedinstvenog sustava zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Županiji

• predlaganje za imenovanje zapovjednika, načelnika i referentnih članova stručno-operativnog tijela za rukovođenje akcijama zaštite i spašavanja (sukladno Procjeni ugroženosti i Programu razvoja zaštite i spašavanja),“[3]

Članak 118.

Povjerenici civilne zaštite (u daljnjem tekstu: povjerenik) određuju se u naselju, dijelu naselja, stambenim zgradama, selima i zaseocima (u daljnjem tekstu: naselja), u tijelima uprave i službama za upravu općine, drugim tijelima i ustanovama i pravnim osobama u kojima se ne osniva stožer civilne zaštite.

U tijelima uprave i drugim tijelima i ustanovama i službama za upravu, određuje se jedan povjerenik za svako tijelo, odnosno svaku ustanovu, a ako je više tijela, odnosno više ustanova smješteno u istoj zgradi, može se odrediti jedan zajednički povjerenik za tu zgradu.

U većim pravnim osobama može se odrediti više povjerenika, što se određuje prema vlastitoj procjeni pravne osobe, s tim što se u obzir uzima broj uposlenika, unutarnja organizacija pravne osobe, kao i drugi uvjeti bitni za određivanje broja povjerenika.

Povjerenici civilne zaštite namijenjeni su za obavljanje određenih poslova koji su od izravnog interesa za zaštitu života ljudi i njihove imovine u mjestu gdje žive i u mjestu gdje rade. To su ona mjesta u kojima se ne mogu osnivati stožeri civilne zaštite, tako da povjerenici civilne zaštite u izvjesnom smislu nadomještaju funkciju stožera CZ-a.

Napomena: institucija „povjerenik CZ“ očigledno se smatra retrogradnom, a nije ponuđena niti nađena zamjena, a prije svega nije u zakonu izmijenjena (!), te bi se morala poštovati. Podsjetimose na dane „famozne CORONE“ (Covid-19), kad su nam povjerenici u selu, kvartu, zgradi - trebali k'o kruh, kad su mnogi bolesni, stari, invalidi bili izvrgnuti dodatnim patnjama „čekajući nečiju milost/pomoć“.

3  – POSTROJBE CZ (opće i specijalizirane namjene):  

Tradicionalna organizacija snaga CZ podrazumijeva da su postrojbe CZ-a glavna organizirana snaga civilne zaštite. To su posebni sastavi ljudi koji su pokretni i opremljeni odgovarajućim tehničkim i drugim sredstvima tako da mogu uspješno obavljati razne složene i druge zadatke u spašavanju ljudi i materijalnih dobara; u miru - od prirodnih nepogoda i drugih nesreća, a u ratu - od ratnih djelovanja i ratnih razaranja.

Međunarodna stručna misao je tragala za učinkovitijim snagama, oblicima njihovog organiziranja, opremanja, obučavanja i upotrebe, sa aspekta mobilnosti, rentabilnosti i sl. preskupi su glomazni sastavi organizirani na načelima tzv. „regrutiranja i pozivanja“. Zato se tragalo za jeftinijim a efikasnijim rješenjima, a ipak dovoljno dobrim da su u funkciji zaštite ljudi i materijalnih dobara.

Tako je, Međunarodna organizacija civilne obrane(zaštite), International Civil Defense Organisation (ICDO) - kojoj je Bosna i Hercegovina pristupila i postala punopravna članica na 10. konferenciji u Amanu, Kraljevina Jordan (03.-05. travnja 1994.godine), ponovno organizirala konferenciju u vremenu 14.-18. rujna 1999.godine, u glavnom gradu Tunisa, na kojoj je usvojena tzv. „Tuniška deklaracija“ iz koje spominjemo najvažnije:

• - Povelju o dobrovoljnom služenju u civilnoj zaštiti…, i
• - Usvojeni su Dekreti (procedure organiziranja struktura Civilne zaštite).

Iako nije poznato, zašto domaće vlasti nisu podržale ovu Deklaraciju, koja je sugerirala svakoj JLS (i uz međunarodnu pomoć), uspostavu profesionalno i stručno izabranih i izbalansiranih postrojbi CZ, smatramo da je nađeno rješenje uvođenjem i angažiranjem „volontera“, koji su skoro pa besplatni…

• 4 – SLUŽBE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA:

Županijska uprava za CZiV je odgovorna, da na temelju izvršene procjene ugroženosti predlaže, Vladi HNŽ-K, osnivanje snaga i opremanje sredstvima i opremom, te najracionalniji put zaštite civilnog stanovništva i materijalnih dobara.

U ovom slučaju, osim postrojbi civilne zaštite, Zakonom su omogućena rješenja oslanjanja na novu organizaciju snaga - službe zaštite i spašavanja. Te su službe poseban organizacijski oblik civilne zaštite koji je predviđen zakonom.

Službe zaštite i spašavanja su svojevrsna zamjena za pojedine glomazne postrojbe CZ, što ih po nekim odlikama čini učinkovitijim (kompaktan ljudski sastav, kontinuiran rad s određenim materijalnim sredstvima i opremom, brzina spajanja ljudstva i materijalnih sredstava i djelovanje u funkciji zaštite i spašavanja bez dodatnih priprema i sl.), a namijenjene su za obavljanje određenih poslova koji su u neposrednoj funkciji zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od određenih vrsta prirodnih nepogoda i drugih nesreća.

Te se službe formiraju u pravnim osobama (čl. 32. Zakona), čija je redovita djelatnost bitna za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara od prirodnih nepogoda i drugih nesreća, kao što je oblast zdravstva, šumarstva, vodnog gospodarstva, itd. Prema tome, te se službe formiraju u takvim pravnim osobama koje će obavljati poslove zaštite i spašavanja iz djelokruga rada pravne osobe kada se angažiraju na obavljanju tih poslova. One su namijenjene za obavljanje poslova iz svoje ovlasti za dvije faze: u fazi spašavanja ljudi kada nastane nepogoda/nesreća i u fazi otklanjanja njezinih posljedica.

Kada su u pitanju načini organiziranja službi zaštite i spašavanja, Zakon predviđa 4 načina, odnosno, mogućnosti:

• - da se organiziraju u pravnoj osobi;
• - da se čitava pravna o soba proglasi službom zaštite i spašavanja;
• - da se organiziraju izvan pravne osobe (kao samostalne službe);
• - da se pravne osobe, koje nisu obuhvaćene odredbom članka 32. Zakona, mogu angažirati kao ispomoć službama zaštite i spašavanja.

5  – SKLONIŠTA I DRUGI OBJEKTI ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE

Član 50.

Pod skloništem, u smislu stava 1. člana 49. ovoga zakona, podrazumijeva se dvonamjenski ili poseban objekat za zaštitu ljudi i materijalnih dobara koji pruža zaštitu od zračnog nadpritiska, požara i kontaminacije.

Pod drugim zaštitnim objektima za zaštitu ljudi i materijalnih dobara podrazumijevaju se: podrumske i druge prostorije u stambenim i drugim zgradama prilagođene za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara, napušteni tuneli, pećine i drugi prirodni i vještački objekti i izrađeni zakloni.

Za sklanjanje ljudi na javnim mjestima koriste se javna skloništa koja kao investitor izgrađuje kanton i općine. Javna skloništa izgrađuju se u pravilu u gradovima i drugim većim naseljima, na mjestima gdje se okuplja veći broj građana.

Zaklone izgrađuju građani i pravna lica za zaštitu od ruševina. Zakloni se izgrađuju vlastitim sredstvima.

Prilagođavanje  zaštitnih objekata  iz stava 2.  ovoga člana obaveza je općine.

U dokumentima prostornog uređenja, zavisno od razine njihovog donošenja obavezno se uređuju i pitanja izgradnje novih skloništa i prilagođavanje drugih zaštitnih objekata za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara.

Nakon ratne i postratne devastacije brojnih objekata za sklanjanje stanovništva (skloništa)  nakon što je izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i spašavanju (2006.), izvršen povrat i raspodjela istih između županijskih i općinskih organa i tijela vlasti, donesen je podzakonski akt Uredba o  mjerilima, kriterijima i načinu izgradnje skloništa i tehničkim normativima za kontrolu ispravnosti skloništa,[4] temeljem kojega je trebalo provesti prilagodbu i staviti ih u funkciju sklanjanja.

• Uprava CZiV je bila dužna pokrenuti postupak preuzimanja skloništa od Vlade HNŽ-a i urediti daljnje gazdovanje (korištenje i održavanje) skloništa na području HNŽ-a (postupak naprasno okončan);
• Uprava CZiV je bila dužna pokrenuti postupak pregleda, popisivanja i razvrstavanja skloništa, za tu je namjenu bila dužna osnovati Županijsko povjerenstvo,
• u provedbi obveza iz Zakona bila je dužna primjenjivati Uredbu o mjerilima, kriterijima i načinu izgradnje skloništa i tehničkim normativima za kontrolu ispravnosti skloništa;
• poznato je da je Uprava promptno izradila i odgovarajući Pravilnik i korištenju i održavanju, te ustupanju na korištenje skloništa – daljnja realizacija nije poznata;
• nakon povratka skloništa opće namjene i blokovskih skloništa JLS (službe za prostorno uređenje) nema javnih informacija kako se prikuplja novac od izdavanja skloništa na privremeno korištenje; kako se koriste sredstva prikupljena na temelju Rješenja o oslobađanju investitora „obveze izgradnje skloništa“;
• Uprava CZiV je bila dužna od Vlade HNŽ-a preuzeti i druge objekte za smještaj struktura zaštite i spašavanja – /npr. vojarna „Rodoč-3“,[5] koju je Vlada Federacije BiH, iz kvote neperspektivnih vojnih objekata, dodijelila Vladi HNŽ-K, za potrebe Uprave civilne zaštite, odnosno za smještaj Postrojbi CZ i Službi zaštite i spašavanja, ali i Županijske vatrogasne postrojbe (satnija-brigada), koja je posebnim zakonom predviđena i propisana…
• Vojarna je preuzeta, ali nikada nije stavljena u funkciju civilne zaštite, već je izdavana pojedinim tvrtkama kao radno-servisni ili skladišni prostor, a u zadnje vrijeme, mogu se vidjeti i klubovi Oldtimera, ali nema županijskih vatrogasnih snaga i drugih snaga predviđenih zakonom.

6 - OPERATIVNI CENTAR CZ 

Nisu nam dostupni podaci o organizaciji, popunjenosti i opremljenosti, ali javnost je, uglavnom, informirana o svim zbivanjima koja su potencijalna opasnost za ljude.

Uz operativni centar se povezuju i znakovi za uzbunjivanje, koji su u vidu plakata izrađeni i distribuirani po Gradu; nabava i postavljanje uređaja za davanje zvučnih upozorenja-obavještenja, izvršena je ali, bez da je izvršena obuke stanovništva, a obuka je zakonom propisana.

7 – POVJERENSTVO ZA PROCJENU ŠTETA

Prirodne nepogode i druge nesreće (u daljnjem tekstu: prirodne i druge nesreće) svojim djelovanjem ugrožavaju živote te zdravlje ljudi i uništavaju materijalna i druga dobra. Štete koje pritom nastaju, mogu biti veće ili manje što ovisi o vrsti nesreće, intenzitetu njezina djelovanja, područja koje je ugroženo (naseljeno, manje naseljeno i nenaseljeno mjesto), vremena trajanja itd. One su gubitak za društvenu zajednicu, pa ih je u takvim situacijama potrebno procijeniti. Podatci o nastaloj šteti su potrebni radi sagledavanja ukupnih šteta, njihovih vrsta, subjekata koji su pretrpjeli štetu, te visina pretrpljene štete. Ti podaci služe za rješavanje četiri osnovna pitanja:

• - prvo, da bi se utvrdila ukupna šteta nastala djelovanjem prirodne ili druge nesreće. Ovaj je podatak bitan iz razloga što na osnovu njega društvena zajednica, na svim razinama vlasti u Federaciji BiH (općina, grad, kanton i Federacija), ima uvid u stanje gubitaka (šteta) u ljudstvu (ozlijeđeni, oboljeli ili poginuli) i gubitaka u materijalnim i drugim dobrima. Ti podatci služe nadležnim tijelima vlasti za analiziranje stanja, utvrđivanje uzroka i za određivanje mjera i aktivnosti značajnih za sprječavanje nastajanja prirodnih ili drugih nesreća, kako bi se moglo utjecati na sprječavanje nastajanja takvih posljedica ili na njihovo smanjenje;
• - drugo, da se utvrde subjekti koji su pretrpjeli štetu (fizičke i pravne osobe i druge institucije), zatim u čemu se šteta sastoji i njezina visina;
• - treće, da bi se mogla tražiti određena pomoć za saniranje nastalih posljedica, ako se procijeni da je pomoć potrebna;
• - četvrto, da se izvrši ažuriranje planskih dokumenata iz oblasti zaštite i spašavanja (Procjene ugroženosti, Programa razvitka i Plana zaštite i spašavanja).

             Ažuriranje je potrebno zato što su u tim dokumentima, među ostalim, utvrđene mjere i aktivnosti koji se odnose na preventivnu zaštitu (mjere kojima se sprječava nastanak te nesreće, odnosno ublažava njezino djelovanje). To znači da se temeljem analize uzroka koji dovode do nastanka prirodnih ili drugih nesreća na određenom prostoru, a to je prvenstveno područje općine, predvidi dogradnja određenih pitanja u navedenim planskim dokumentima. Dogradnja mora biti usmjerena na preventivnu zaštitu, jer je ona najvažnija u okviru ukupnog sustava zaštite i spašavanja a potom i na mjere koje se provode na spašavanju, odnosno otklanjanju nastalih posljedica.

            Svako povjerenstvo za procjenu štete ima predsjednika i četiri člana, a pri imenovanju povjerenstva moraju se poštovati kriteriji utvrđeni u odredbi u ovoj Uredbi.

            U cilju pravilnog rješavanja tog pitanja, odredbom članka 7. stavak 3. Uredbe, utvrđena je obveza utvrđivanja sastava povjerenstva u suradnji s Federalnim zavodom za statistiku. Zavod je stručna institucija za tu oblast, pa je i mjerodavan dati mišljenje imaju li, osobe predložene za članove povjerenstva za procjenu štete, stručnu spremu koja ispunjava uvjet da mogu pravilno i stručno obavljati taj posao. Prema tome, bitno je da se pri utvrđivanju sastava povjerenstva postupa na izneseni način, jer se samo na taj način može formirati povjerenstvo koje će biti kompetentno za utvrđivanje vrste i visine štete iz svoje ovlasti.

Što je ili treba biti Predmet procjene štete. To su tri vrste šteta:

• - izravne štete,
• - troškovi izazvani izravnim štetama i
• - neizravne štete.

Povjerenstvo se formira kao privremeno tijelo sastavljeno od stručnjaka (sudskih vještaka), u oblastima koje su pretrpjele štetu, a prijedlog Vladi HNŽ-K podnosi ravnatelj Uprave, koji je ujedno i načelnik Stožera CZ.

Međutim, javnosti je promakla vijest - odluka predsjednice Vlade HNŽ – koja je formirala nekakav Stožer za procjenu/utvrđivanje šteta na području Jablanice i Konjica u nastalih noći 03/04.10.2024.godine.  

Nastavlja se…

U sljedećem nastavku: PLANSKI DOKUMENTI U CIVILNOJ ZAŠTITI