Šta bi me pitali da nisam žena?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Stanislava Borovac, koju smo prije nekoliko dana vidjeti na stranicama portala kao ženu koja uživa u ljepotama Bosne i Hercegovine te ih svojim, kako ga zove, slikopisom dijeli s drugima, kandidatkinja je Hrvatske republikanske stranke za Općinsko vijeće u Čapljini.

U intervjuu za Bljesak.info govori što to treba mijenjati u Čapljini i zašto je odabrala politiku, odnosno zašto je politika odabrala nju. Kaže kako ne želi biti virtualni revolucionar nego da želi mijenjati stvari.

Bljesak.info: Naši čitatelji su te nedavno upoznali kao hodopisca i slikopisca. No, za današnji razgovor si u drugoj ulozi. Od kud Stanislava u politici?

BOROVAC: Svi smo mi izravno ili neizravno u politici htjeli mi to ili ne. Politika je ušla u moj život kad sam se sa novinarstva prebacila na tada novootvoreni studij politologije na Filozofskom fakultetu u Mostaru. Nažalost od politologije sam odustala, ali od politike nikada. Danas se to potvrdilo kao dobra odluka jer sad nastavljam magistarski studij Socijalnog rada što mi, radi posla kojeg radim, više odgovara.

Bljesak.info: Jedina si žena na listi na izborima u Čapljini. Vjeruješ li da su naši glasači dovoljno sazreli da daju povjerenje ženi?

BOROVAC: Kao prvo, ispravka netočnog navoda. Jedina sam osoba na listi Hrvatske Republikanske Stranke za nadolazeće izbore u Čapljini. Kao drugo, zanima me šta bi me pitali da nisam žena. Ne znam u čemu je kvaka svaku ženu koja ulazi u politiku pitati to isto pitanje? I ne samo u političkoj sferi života, nego općenito? Nisam još pročitala niti jedan intervju u kojem se muškarcu postavlja to isto pitanje u istom kontekstu. Živimo u 21. stoljeću. Mislim da su žene nedvojbeno mnogo puta pokazale na svim poljima da su sposobne, da ne kažem i sposobnije, obavljati iste funkcije kao muškarci kako na svjetskoj razini tako i ovdje kod nas.

Bljesak.info: Što je najveći problem Čapljine?

BOROVAC: Ne znam koji bih spomenula prvo, jer su svi komplementarno povezani. Trenutno najveći problem je odlazak mladih ljudi. To je direktno povezano sa lošom gospodarskom slikom i nepostojanjem učinkovite i realno izvedive vizije gospodarskog razvoja, što je direktna posljedica korupcije, nepotizma i neofeudalnog ponašanja vladajućih elita koje tretiraju vlast i javno dobro, kao svoje privatno vlasništvo. Dakle, mladi odlaze, pa i cijel obitelji, a ovima koji ostaju na dnevnoj osnovi se serviraju međusobna prepucavanja vlasti i tzv. oporbe, tako da se u čovjeku rađa jedna generalna apatija, beznađe i frustracija. Ljudima je dosta međusobnog prepucavanja i hajdemo konačno ponuditi neku nadu, realno sagledati sve društvene anomalije i zasukati rukave mijenjati ih, jer krajnje je vrijeme. Ako ovako nastavimo, svi će otići, a ostat će samo ovi što vladaju i eventualno Arapi koji će nam pokupovati sela i sve što vrijedi. Čapljina ima ogroman neiskorišten zemljopisno ekonomski potencijal. Dovoljno je govoriti o nedovoljno iskorištenim našim turističkim i kulturnim potencijalima, slabe njihove promocije i općenito o nepostojanju neke gospodarske vizije koja bi ljudima dala nadu za opstankom i ponudila im nešto opipljivo što bi ih egzistencijalno vezalo za dom, a ne da svoju perspektivu vide u autobusima koji odlaze za Njemačku.

Bljesak.info: Čapljinski republikanci istaknuli su kako je općinski proračun u debelom deficitu, upozoravali ste na netransparentno trošenje novca i netransparentno dodjeljivanje ugovora te na potrebne štele kako bi se došlo do posla ili napredovalo. Kako tome stati u kraj?

BOROVAC: To nije samo čapljinski fenomen, nego je to općenito odlika vladajućih struktura na svim razinama. Tretiranje javnog dobra i sredstava poreskih obveznika kao privatno i neotuđivo vlasništvo, sa praktično feudalnim odnosom prema javnom dobru. Nije to bio samo slučaj sa trenutnom vladajućom strukturom u Čapljini, koja je usput rečeno radi većine u Vijeću mogla neometano raspolagati proračunskim sredstvima, nego je to bio slučaj i ranije. Kako ovome stati u kraj? Jednostavno, inzistirati na poštivanju zakona. Prva stvar koju ćemo napraviti u Vijeću biti će pokretanje zahtjeva prema Uredu za reviziju institucija u FBiH za odrađivanje revizije financijskih izvješća općine. Zadnje izvješće je urađeno još 2008. Niti jedna preporuka i nepravilnost iz tog izvješća nije usvojena. Dapače, nepoštivanje Zakona o proračunima, Zakona o financijskom poslovanju, Zakona o javnoj nabavci koja su bila predmetom ovog izvješća 2008. samo su dignuta na jednu višu razinu. Primjerice, ugovori o javnim nabavkama dodjeljuju se ad hoc, mimo svih propisa Zakona o javnim nabavkama; ne postoje propisi interne kontrole, pa tako imamo ljude koji su na platnoj listi općine, a uopće se ne pojavljuju na poslu; troškovi reprezentacije, tekućih transfera, goriva, telefona itd. uopće se zakonski propisno knjigovodstveno ne evidentiraju, pa imamo milijunske iznose na rashodovnoj strani proračuna za koje se uopće ne zna kamo idu. Dakle, prvi korak tražiti reviziju poslovanja, drugi postupiti po preporukama Ureda za reviziju i raditi na uklanjanju zakonskih nepravilnosti, vratiti poslovanje općine na transparentno poštivanje zakona, te uključiti i istražne i pravosudne organe za traženje odgovornih za do sada urađene malverzacije.

Bljesak.info: U svojem poslu svakodnevno se susrećeš s malim, običnim ljudima. Koliko je politika ustvari daleko od onih u koje se kune?

BOROVAC: Ne postoje mali i obični ljudi. Svatko je poseban kao osoba na svoj način. Ako bi već dijelili ljude na male ili velike, ja se usudim reći da su svaka bakica ili dedo s kojim svakodnevno radim daleko veće ljudine od svih ovih koji čine dio ove odnarođene elite koja nam se servira kao društveno poželjni modeli i uzori. I tu ste u pravu. Nažalost, politika je otišla predaleko od ljudi kojima se kune, a ja to znam iz prve ruke. U protivnom, možda bih ostala bez posla, jer bi se samo društvo sustavno brinulo o socijalno ugroženim kategorijama, a ne bi tu brigu prepuštala pojedincima i humanitarnim udrugama. Barem po onome što ja svakodnevno viđam na terenu. Politika je odavno ostavila male svoje ljude iza sebe, a sjeti ih se samo pred izbore. Često političari zaboravljaju da politika mora biti zvanje, a nikako zanimanje. A ono što mi „mali obični“ ljudi zaboravljamo jeste da smo upravo mi oni bez kojih politika ne može, ili možda bolje reći bez kojih političari ne mogu.

Bljesak.info: Uz posao u humanitarnoj organizaciji, planinarenje i putopisanje, uhvatila si se i politike. Od kud toliko volje, snage i vremena?

BOROVAC: Imam sreću da radim posao koji volim i koji me čini sretnom i zadovoljnom na dnevnoj bazi. Uz takav posao ostaje mi sasvim dovoljno vremena za sve ostale aktivnosti koje su mi važne. Planinarenje i putopisanje su mi strast i tu punim baterije. Što se politike tiče, ona je na neki određen način izabrala mene. Nisam osoba koja će kukati i jadati se kako je stanje teško i biti virtualni revolucionar koji će s vremena na vrijeme opaliti „lajk“ i stisnuti „share“ u znak podrške, već ću stvarno pokušati nešto promijeniti ako već imam priliku, a i kada je ne bih imala, nekako bi se ja za nju izborila.

Bljesak.info: Mnogi su komentirali kako „ona nema šanse“. U čemu ti vidiš svoju šansu i što bi poručila nekome tko dvoji da ti da glas?

BOROVAC: Na komentare takvog tipa se stvarno ne obazirem, i ne samo u politici nego općenito u životu. Govorili su mi i prije da nikad neću popeti neki vrh ili visjeti sa stijene, ali eto bili su u krivu. Nije važno ako ne uspiješ, važno je ako nikada ne daš sebi šansu i ne pokušaš. Kako u politici, tako i u svemu. Što se tiče poruka koje bi uputila glasačima to je da izađu na izbore. Izađite i glasujte, jer ako ne glasate Vi u svoje ime netko će glasovati u Vaše ime. Kako sam već prethodno u programu predstavila, nemam namjeru bogatiti se na račun općinske naknade, jer ako uđem u OV svoje naknade se odričem i spremna sam je dati bilo kojoj humanitarnoj udruzi s područja Općine Čapljine, a zalagati ću se za ukidanje istih svim vijećnicima. Evo za primjer, u Općini Čapljina dotacije političkim strankama su oko 30.000 maraka (to je ono što Općina plaća klubovima vijećnika samo zato što postoje) plus 96.000 KM što plaća vijećničke paušale, Dakle na razini godine to je oko 120.000 KM koje bi se uštedile. E sad zamislite kada bi da se to prepolovilo ostao bi pozamašan iznos kojeg možemo preusmjeriti na stipendiranje čapljinskih studenata. A zamislite samo kada bi se te naknade ukinule u potpunosti. Zato dajte sebi šansu da nam svima sutra bude bolje i da učinimo Čapljinu boljom.