Što pali piromane?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Piroman je osoba koja ponavljano podmeće požar na određenim objektima bez, za okolinu razumljiva razloga i stalno je okupirana vatrom i predmetima koji su povezani s požarima'', izjavila je svojevremeno prof.dr.sc. Ikom Rončević Gržeta, voditeljica Klinike za psihijatriju KBC-a Rijeka.

Naime, posljednjih dana u okolini Mostara divljaju požari na nepristupačnom terenu, a policija je objavila kako ima saznanja da se radi o podmetnutim požarima.

Inače, piromanija prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti spada u skupinu Poremećaja kontrole poriva. Prve klasifikacije bolesti piromaniju su smatrale jednim oblikom manije.

Požar se, navode stručnjaci, može podmetati iz osvete, iz koristoljublja ili zbog prikrivanja nekog drugog zlodjela.

''Piromani su često osobe slabijih intelektualnih sposobnosti i slabijeg obrazovanja, često žive u nepovoljnim životnim okolnostima što se tiče socio-ekonomskog statusa te su među njima česti uživaoci alkohola i droga. Jedan broj piromana boluje od neke od neuroloških ili duševnih bolesti. Najčešće su epilepsija te intelektualne teškoće dok neki od njih imaju druge poremećaje poriva, poremećaje osobnosti, organska oštećenja mozga, bipolarni poremećaj ili neki od psihotičnih poremećaja. Počinitelji takvih djela vrlo često su pod utjecajem alkohola prije samog čina'', rekla je prof.dr.sc. Rončević Gržeta.

Kaže kako su u pozadini podmetanja požara česti osjećaji poput bijesa, ljutnje ili potrebe za osvetom, a kod psihotičnih poremećaja u pozadini su sumanute ideje kao što su paranoidne ideje ili pak halucinacije.

''Većina piromana, preko 85 posto, u povijesti bolesti ima neki oblik psihijatrijskog liječenja ili neke simptome psihičkog poremećaja te češće pokušaje suicida ili samoozlijeđivanja'', navela je.

Prema definiciji psihijatara piromanija spada u poremećaje kontrole impulsa baš kao i kleptomanija ili kompulzivna sklonost kocki. Naziv bolesti dolazi od grčke riječi za vatru 'pyr'. Očituje se opsjednutošću prema vatri, a bolesnik višekratno ne uspijeva odoljeti želji da podmetne požar.

Piromanija je češća kod muškaraca, skitnica, delikvenata, blaže mentalno retardiranih i sklonih alkoholu, a kod žena se u kombinaciji nerijetko javljaju i promiskuitet te kleptomanija. Osobe koje pate od spomenutog poremećaja često su opsjednute vatrom, vatrogascima i požarima od rane mladosti. Uspješnim paljenjem požara oslobađaju se snažne unutrašnje napetosti koja se u njima nakuplja prije samog čina, pa uživaju u gledanju ili u sudjelovanju u požaru.

Prof. dr. Vlado Jukić iz Psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu svojevremeno je za tportal rekao da će osobe za koje postoji sumnja da su piromani 99,9 posto sigurno doći kod njih na vještačenje.

''Piromanija je vrlo rijedak poremećaj, a uglavnom ga susrećemo prilikom vještačenja podmetanja požara. Nije ju lako dijagnosticirati jer piroman nije niti potpuno zdrava osoba koja pali požare iz nekog materijalnog ili socijalnog interesa, niti teški duševni bolesnik kod kojeg je piromanija samo jedan od popratnih simptoma. Nema ni nekog testa, laboratorijskog nalaza, EEG-a ili CT-a koji bi je potvrdio. Ona se utvrđuje na temelju pomne anamneze i okolnosti pod kojima je požar podmetnut. Ako netko nije nikada ranije podmetao požar, onda je teško dokazati da je piroman. No ako je imao takvih epizoda u životu, ne nužno teških razmjera, lakše je potvrditi da je riječ o piromanu. Piromani namjerno i smišljeno podmeću požare. Kod njih postoji napetost i uzbuđenje kod pripremanja požara, a potom, kada gledaju požar, osjećaju opuštanje i zadovoljstvo. Treba svakako isključiti neku drugu motivaciju ili korist'', naveo je liječnik.

No, u ovom slučaju ne može se isključiti i materijalna korist jer, nakon što neki predio ogoli vatra, stiže zeleno svjetlo za sječu šume, a na području na kojem ne postoji zakon o šumama, kao što je Hercegovačko-neretvanska županije, sve je moguće.