Stolački Bošnjaci na prinudnim radovima u Ljubuškom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na suđenju za zločin počinjen u Ljubuškom, svjedoci Tužiteljstva BiH, trojica stolačkih Bošnjaka, govorili su o uhićenju i nehumanim uvjetima u zatvoru u kojem su bili zatočeni.

Sva tri svjedoka, Ibrahim Mahmutović, Semir Haračić i Adem Obradović uhićeni su u svojim kućama u Stocu. Oni su izjavili da su nakon zatvaranja u logor Gabela, krajem listopada 1993. godine prebačeni u zatvor u Ljubuškom. Tamo ih je dočekao upravnik zatvora, njihov sugrađanin Ivica Kraljević.

Stražare nisu do tada poznavali. Mahmutović je pretučen na kapiji zatvora dok je postavljao metalnu ogradu. Kako je rekao, u prolazu je netko od vojnika izvana pitao ima li koga od Stočana.

"Javio sam se i rekli su mi da priđem. Nedo je sjedio vani. Puškom je pokazao da odem. Kada sam prišao, glavu su mi ukliještili u kapiju i počeli su me tući. Jedva sam se otrgao", ispričao je svjedok.

Kazao je i kako nije vidio da je netko od stražara tukao zatvorene, ali da su se noću čuli jauci, da je jedan od zarobljenika cijelu noć morao lajati kao pas, te da misli da je jednom prilikom, kada je Nedo Matić premlaćivao zatočenike u ćeliji do njegove, čuo i glas Stojana Odaka.

Stojan Odak je, uz Ivana Kraljevića, Matu Jelčića, Slavka Skendera, Dragana Miloša, Vicu Bebeka i Vinka Radišića, optužen za mučenje, zlostavljanje i držanje u neuvjetnim prostorijama civila i ratnih zarobljenika, navodi BIRN u priopćenju.

Prema optužnici, Kraljević, Jelčić i Skender su u različitim periodima od rujna 1993. do ožujka 1994. godine bili upravnici zatvora u Ljubuškom, a ostali optuženi stražari.

Svjedok Semir Haračić kazao je kako mu je njegov rođak, također zatočenik, nakon razmjene ispričao da su ga pretukli Nedo Matić i Stojan Odak. Svjedok je ispričao da su se uvjeti u zatvoru donekle popravili dolaskom Slavka Skendera za upravnika, jer su nakon dugo vremena zatočenici dobili toplu vodu i mogli su se okupati. Haračić je kazao kako su zatočenici izvođeni na prinudni rad, no da njemu upravnik Kraljević to nije dao, kako bi ga 'poštedio'.

Za razliku od Haračića, svjedok Adem Obradović radio je gotovo svakodnevno u obližnjoj Duhanskoj stanici. Kako je kazao, istovarao je vreće sa humanitarnom pomoći. Takav je rad nazvao prinudnim, opisavši kako su stražari birali one koji će tijekom dana pretovarati vreće teške po 50 kilograma.

Obradović je kazao kako nije poznavao niti je želio upoznati stražare. "Bježao sam od njih, jer me je jedan, kada sam mu tražio cigaru, nabio nogom u stražnjicu i opsovao balijsku majku. Nakon toga, sa njima više nisam htio komunicirati", ispričao je Obradović. Nastavak suđenja zakazan je za 7. srpanj, stoji u izvješću BIRN-a.