Suci i tužitelji godinama bez disciplinskih kazni za korupciju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sumnje i žalbe građana na korumpirane suce i tužitelje u Bosni i Hercegovini su česte, ali duže od pet godina nitko od njih nije disciplinski kažnjen zbog primanja mita. Dokazivanje korupcije u pravosuđu još uvijek je teško a nedorečenosti u mehanizmu kažnjavanja ostavljaju suce i tužitelje bez odgovornosti.

Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće (VSTV) godinama nije donijelo odluku kojom se utvrđuje disciplinska odgovornost suce ili tužitelje za počinjene prekršaje “prihvaćanje poklona ili nagrada”.

Zamjenik glavnog disciplinskog tužitelja Mirza Hadžiomerović kaže da Ured dobiva pritužbe u kojima građani izražavaju nezadovoljstvo ishodima postupaka u kojima su sudjelovali i da često izražavaju sumnju da su postupajući suci ili tužitelji primili određenu korist kako bi predmet okončali suprotno njihovim interesima.

“Obično u pritužbi nezadovoljna stranka u postupku recimo kaže: ‘Ja mislim da je sudac ili tužitelj donio takvu odluku zbog toga što je primio novac’”, govori on i dodaje da konkretne navode o mitu prosljeđuju tužitelju, ali da su takve prijave rijetke.

“Obično su navodi paušalni i onemogućavaju dalje istraživanje”, kaže Hadžiomerović.

Sugovornici Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) objašnjavaju da se kod navoda o mitu sudaca ili tužitelja prednost daje kaznenoj istrazi s obzirom da prekršaj graniči s kaznenim djelom primanje mita i drugih oblika koristi, dok je s druge strane izostalo kazneno procesuiranje sudaca i tužitelja za ovakva kaznena djela.

U “Analizi kaznene politike disciplinskih organa VSTV-a po disciplinskim prekršajima”, urađenoj kao dio Britanskog projekta podrške VSTV-u, navodi se da od polovine 2016. do polovice 2020. godine nije donesena nijedna odluka kojom se utvrđuje disciplinska odgovornost za prekršaj “prihvaćanje poklona ili nagrada čija je namjena neprimjereno utjecanje na odluke i postupke sudaca, odnosno tužitelja”.

U istoj analizi se navodi da je od lipnja 2016. do srpnja 2020. doneseno ukupno 106 konačnih disciplinskih odluka kojima je utvrđena disciplinska odgovornost nositelja pravosudne funkcije, od čega je u 83 odluke utvrđena odgovornost sudaca i stručnih suradnika, dok je u 23 disciplinske odluke utvrđena odgovornost tužitelja.

Iz VSTV-a su u odgovoru BIRN-u potvrdili kako je uvidom u službenu dokumentaciju utvrđeno da nije bilo nositelja pravosudnih funkcija koji su odgovarali za disciplinski prekršaj prihvaćanje poklona ili nagrada, te da zbog toga nije bilo ni disciplinskih postupaka.

Rijetke službene prijave

Nekadašnji glavni disciplinski tužitelj Arben Murtezić navodi da je prihvaćanje poklona ili nagrada jedan od disciplinskih prekršaja na koji se odnosi najmanji broj prijava zaprimljenih u Uredu disciplinskog tužitelja od osnivanja, s obzirom na visoku percepciju o korupciji.

“Vrlo rijetke su bile ovakve prijave koje su zaprimljene, dok sam ja bio glavni disciplinski tužitelj, nisu sadržavale ni polazne informacije za istragu, već se najčešće radilo o određenim insinuacijama, te je teško očekivati da dođe do osnova za pokretanje postupka”, kaže Murtezić.

Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala (TI), organizacije koja godinama prati disciplinske postupke, navodi da sam način na koji je definiran prekršaj “prihvaćanja poklona ili nagrada” više zalazi u kazneno djelo koje može biti povezano s podmićivanjem, odnosno primanjem mita, te da bi u svakom slučaju efikasnije bilo ovakve vrste “neprimjerenog ponašanja” tretirati kroz kaznene postupke.

“Činjenica je da se kod nas ni kazneno ne procesuiraju ovakvi slučajevi. Imali ste jako mali broj uopće slučajeva kaznenih postupaka koji se odnose na nositelje pravosudnih funkcija, a s druge strane je veliki broj primjera u kojima se izvještavalo u javnosti i koji su bili, da tako kažem, i očigledni”, navela je Korajlić.

U godišnjem izvještaju Ureda disciplinskog tužitelja stoji da su u 2020. godini registrirane 722 pritužbe, od čega su 660 podnijele stranke i 62 predmeta su otvorena po službenoj dužnosti, dok je u istom razdoblju pokrenut 31 disciplinski postupak protiv 31 nositelja pravosudne funkcije, kao i da je izrečeno 27 disciplinskih mjera, među kojima su dva razrješenja od dužnosti.

U istom izvještaju se navodi kako se najveći udio pritužbi, odnosno više od 30 posto odnosi na dužinu trajanja postupka pred sudom, a te pritužbe su prouzrokovane objektivnom dužinom trajanja sudskih postupaka.

U znatnom broju, točnije u 82 pritužbe iz 2020. podnositelji su izrazili svoje nezadovoljstvo sudskim i tužiteljskim odlukama te su se žalili na nemarno ili nepažljivo vršenje službenih dužnosti sudaca i tužitelja.

Opasnost od dvostrukog kažnjavanja

Peđa Đurasović iz organizacije “Vaša prava” skreće pažnju da je u izvještaju Ureda disciplinskog tužitelja za 2020. konstatirano da je primljena jedna pritužba za primanje nagrade protiv tužitelja, ali i da je nakon provedene istrage odbačena.

“Moramo imati u vidu da Ured disciplinskog tužitelja također ima i zakonsko pravo da po prijemu pritužbe određene prekršaje prekvalificira u odnosu s postojećim pravilnikom, odnosno postojećim zakonom”, rekao je Đurasović.

Problem koji postoji u BiH je, kako kaže Đurasović, činjenica što disciplinski nisu dovoljno odvojeni od kaznenih postupaka. On podsjeća na stav Europskog suda da disciplinski postupak sam po sebi može zaobilaziti sve elemente i činjenične i pravne osnove određenog kaznenog djela.

“Postoji ta opasnost od dvostrukog kažnjavanja, odnosno od dvostruke ugroženosti kako je to definirano međunarodnim pravom koja ne smije postojati po istom činjeničnom i pravnom supstratu ukoliko se radi o istom djelu”, dodaje Đurasović.

Hadžiomerović s druge strane pojašnjava da Zakon o VSTV-u ne sadrži određene mogućnosti da se zastane ili da se prekine disciplinski postupak dok se ne okonča kazneni postupak, jer ovakvi prekršaji istovremeno predstavljaju bitna obilježja određenih kaznenih djela.

“Imamo situaciju da se najčešće za istu stvar vodi kazneni postupak, s obzirom da se disciplinski postupci vode po pravilima parničnog postupka u njihovoj supsidarnoj primjeni, dok kazneni postupci imaju drugačije standarde dokazivanja i vrlo često ovi dokazi mogu biti različito interpretirani u jednom, odnosno drugom postupku, pogotovo kad obrana ili tužena strana ima pristup i jednom i drugom postupku i onda paralelno vođenje i kaznenih i disciplinskih postupaka zaista stvara brojne procesne zavrzlame”, pojašnjava zamjenik glavnog disciplinskog tužitelja.

Kažnjavanje u korist sudaca i tužitelja

Generalno opredjeljenje Ureda disciplinskog tužitelja, prema Hadžiomerovićevim riječima, je da ukoliko je moguće da takvi postupci kazneno budu okončani, pa da se nakon toga, ukoliko je sudaca ili tužitelja osuđen, pokreće poseban disciplinski postupak zbog “osude za kazneno djelo”, kako tretira zakon o VSTV-u.

“Ova kaznena djela se najčešće dokazuju u kaznenim postupcima dokazima koji su prikupljeni na osnovu posebnih istražnih radnji. To je mehanizam koji Ured disciplinskog tužitelja nema i zato je to jedan od razloga zbog kojih je efikasnije ovakve navode ispitivati u kaznenom postupku”, rekao je Hadžiomerović.

Đurasović kaže kako postupajući disciplinski tužitelja nemaju zakonsku mogućnost da preventivno djeluju u otkrivanju kaznenih djela, već po pravilu postupaju nakon što su određeni prekršaji počinjeni.

“Iako postoji zakonska obveza tužiteljstava da pružaju određene informacije i dokumente Uredu disciplinskog tužitelja kad se pokrene određeni postupak, ne vidim određenu pravnu osnovu da oni mogu postupati po zahtjevu UDT-a radi provođenja određenih istražnih radnji”, zaključuje Đurasović.

Hadžiomerović dalje navodi kako je pokušana određena izmjena predviđena Nacrtom o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u koja je u proceduri kod Ministarstva pravde, gdje se sugerira da će možda biti potrebno voditi paralelne disciplinske i kaznene postupke, dok je trenutna praksa, kako tvrdi, prilično razdužena zbog dva različita standarda dokazivanja, što stvara poteškoće UDT-u i tužilaštvima.

Venecijanska komisija dala je mišljenje na Prijedlog izmjena Zakona o VSTV-u da se disciplinski prekršaji moraju definirati što jasnije i preciznije kako bi se izbjegla mogućnost različitog tumačenja i da ono što spada u kazneno djelo ne bi trebalo uopće da bude predmet disciplinskih postupaka.

“Nekada se namjerno kaznene stvari stavljaju i ostavljaju kao disciplinski prekršaji kako ne bi bili predmet kaznenog postupka. U svakom slučaju kazne za disciplinske prekršaje su mnogo manje i generalno su toliko niske da uopće ne odvraćaju bilo koga od kršenja zakona, a kod višestrukih prekršitelja vrlo često ne završavaju razrješenjem dužnosti, nego se sve završava na javnim opomenama i nekakvim sitnim novčanim sankcijama”, kaže Korajlić.

U “Izvještaju o monitoringu procesuiranja korupcije pred sudovima i tužiteljstvima u BiH 2020” koji je nedavno objavio Transparency International (TI) se zaključuje da se analizom podataka o sudskim odlukama u predmetima korupcije govori da se u BiH procesuira isključivo sitna korupcija, dok se korupcija na visokoj razini nikako ili tek sporadično procesuira.