Suđenje Ganiću i ostalim: Pretučen nakon zarobljavanja iz kolone JNA

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prvi svjedok na suđenju Ejupu Ganiću i ostalima ispričao je da je napadnuta kolona Jugoslovenske narodne armije (JNA) 3. svibnja 1992. u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu i da je kasnije pretučen u objektu u koji su odvedeni.

Draško Đurić kazao je da je bio na odsluženju vojnog roka i da je oko 25. travnja 1992. godine poslan u komandu Druge vojne oblasti na Bistriku u Sarajevu da pakuje uredski materijal za selidbu.

Pucnjava

''Osjetile su se tenzije. Danju nismo izlazili, noću je bila pucnjava'', prisjetio se Đurić.

On je rekao su 2. svibnja otišli u susjednu zgradu biblioteke, kada je napadnuto vozilo koje im je dovozilo hranu. Naveo je da je vojnik koji je vozio tamić ranjen i da je preminuo, kao i da je još jedan vojnik podlegao usljed ranjavanja.

Svjedok je ispričao da su u komandi raspoređeni kod prozora i da je napad trajao do večernjih sati. Sutradan, 3. svibnja, kako je kazao, čuo je da se pregovara o povlačenju, te je u komandu došao Alija Izetbegović s grupom civila, a potom i vozila UNPROFOR-a. Kazao je da je garantirano da će njihov izlazak biti siguran i da su ponijeli osobno naoružanje, te da im je bilo naređeno da ne pucaju. Naveo je da su krenuli oko pola osam, ali je ubrzo počela pucnjava.

''Vidjeli smo da je kolona presječena, da se navlače kontejneri na točkiće. Mi smo polijegali po kamionu'', prisjetio se Đurić, dodajući da je jedan vojnik bio ranjen i da je izgledalo kao da je rana nanesena lovačkim oružjem.

Prema njegovim riječima, osobe koje su im prišle bile su u civilnoj i vojnoj odjeći i imala su oznake ljiljana. On je kazao da nisu uzvraćali na vatru i da su, po izlasku iz kamiona, razoružavani. Naveo je da im je rečeno da legnu na zemlju i da mu je netko gazio po leđima i smijao se.

Dogovor i odlazak

Svjedok je ispričao da je u vozilu iza njih bio jedan potpukovnik sa ženom u bijelom mantilu i da je čuo kako govori: ''Ja neću da izađem, ja vam ništa nisam kriv''. Jedan od onih koji su im prišli, kako je kazao, prislonio je pušku na grudi potpukovnika i pucao.

Đurić je rekao da su zarobljeni vojnici odvedeni u, kako im je rečeno, glavni MUP (Ministarstvo unutarnjih poslova), gdje su im uzeli podatke i gdje su se prema njima korektno ponašali. Odatle su prebačeni u salu FIS-a.

On je kazao da je u sali vršena tortura nad rezervistima i oficirima, koje su tukli, a da su nad mladom vojskom, među kojima je bio i on, bili korektni. Svjedok je rekao da su ga neke mlađe osobe pretukle kada je otišao u toalet.

Đurić je rekao da je postignut dogovor i da su sljedećeg dana otišli.

Za napad na kolonu, ubojstva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Detonacije i pucnjava

Na pitanja Ganićeve Obrane, Đurić je rekao da je u koloni bilo 15-ak kamiona i više od 100 vojnika, oficira i građanskih lica. Na pitanja braniteljice Lejle Čović, on je rekao da nije primijetio da je 2. svibnja iz komande krenuo veći broj naoružanih vojnika prema gradu.

''Taj dan su vođene teške borbe između JNA i branitellja Sarajeva? Taj dan bila je naredba iz Druge vojne oblasti Diverzantskom odredu da se zauzme Predsjedništvo? Došli su 150 metara od zgrade Predsjedništva? (…) Taj dan JNA je zapalila 30 vitalnih objekata u gradu'', pitala je Čović, a svjedok je odgovarao da je čuo detonacije i pucnjavu, ali ne zna što se događalo.

Muslimovićev branitelj Senad Pizović predočio je svjedoku izjavu iz istrage u kojoj nije spominjao da je vidio oznake ljiljana na osobama koje su im prišle u Dobrovoljačkoj, kao ni na osobu koja je pucala u potpukovnika.

''Svi koji su prišli, imali su obilježja'', odgovorio je Đurić.

Suđenje se nastavlja 21. prosinca, prenosi Detektor.