Suđenje Lijanoviću i ostalima: Tvrtke kršile propise, dokumentacija nestala

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na suđenju za organizirani kriminal, pranje novca i porezne utaje, vještak financijske struke je rekao da su utvrđene obaveze optuženih pravnih osoba, i nekih koje optužnica ne tretira, veće od tri milijuna konvertibilnih maraka.

Vještak Šerif Isović je naveo da je nalaz i mišljenje sačinio po naredbi Tužiteljstva BiH, a predmet vještačenja su mu bile tvrtke “Lijanovići”, “MI-MO”, “Farmer” , “Farmko” i “Optimum”, koje optužnica tereti za neplaćanje poreza, te “ZDI Produkt” i “Laktat”. Pri sačinjavanju nalaza, vještak je kazao da se koristio dokumentacijom Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i Uprave za neizravno oporezivanje (UNO) te ugovorima o iznajmljivanju i bankovnim izvodima.

Za tvrtke “MI-MO” i “Farmer”, Isović je, između ostalog, naveo da su postupale suprotno zakonu jer nisu čuvale poslovne knjige i dokumentaciju, koja u ovim pravnim osobama nije postojala, a prema izjavama koje su imali uposlenici UNO-a BiH, ili je nestala ili je uništena.

Prema podacima koje je imao, kako je rekao Isović, utvrđene obaveze pravnih osoba koje je vještačio procjenjuje na preko tri milijuna konvertibilnih maraka, piše Birn.

U nekim tvrtkama, prema nalazu i mišljenju Isovića, dolazilo je i do prinudne naplate, ali je naplaćivan manji iznos. Neke od firmi su imale i preplaćenog poreza, te im je UNO vratio određene iznose. Vještak je naveo i da je najveći dio vraćen tvrtki “Farmer”.

“Na osnovu dokumentacije koja mi je bila na raspolaganju, nisam mogao zaključiti da se radilo o neosnovanom povratu”, kazao je vještak.

Vještak se osvrnuo i na dokumentaciju iz tvrtke “Farmko” o povratu robe u proizvodnju, za što, po njemu, nema dokaza, te je roba tretirana kao manjak.

“Povrat robe u proizvodnju je knjižen samo financijski, ali uz tu dokumentaciju nema priloga da se utvrdi stvarni povrat, zbog čega to nije vjerodostojan dokument”, dodao je vještak.
Spomenuo je i višemilijunski iznos, koji je, prema njegovom mišljenju, mogao biti izvučen iz tvrtki.

“Mogao je biti izvučen. Roba je predstavljana kao manjak, kao povrat u proizvodnju, te za roštiljade i degustacije. Ali te robe nema, kao ni dokaza što je bilo s njom. Moje je mišljenje da je prodana i da je za nju uzet novac koji se nije našao u tvrtki”, istaknuo je vještak na upit tužioca da pojasni kako je taj iznos mogao biti izvučen iz tvrtki.

Pored tvrtki, optužnica tereti Jerku, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića, Milorada Bahilja, Jozu Sliškovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Mirjanu Šakotu, Mirka Galića i Miroslava Čolaka da su, kao organizirana grupa, izbjegli da plate porez u iznosu od oko 200.000 konvertibilnih maraka (KM). Jerko, Slavo i Jozo Ivanković Lijanović i Čolak optuženi su i za pranje novca.

Analizom bankovnih računa i izvoda za optuženog Čolaka, vještak je utvrdio da je tvrtki “Farmer” s jednog od računa isplatio 1,8 milijuna KM na osnovu ugovora o zajmu, te da se pozivao da su to sredstva od prodaje dionica tvrtke “Velmos” koje je prodao za 1,3 milijuna KM.
Vještak je dodao, između ostalog, i da je Slavo Ivanković Lijanović, na osnovu ugovora o zajmu, uplatio nešto više od 76.000 dolara, ali i da nema dokaza da je Čolak taj zajam vratio.
Nastavak suđenja je predviđen za 4. travanj, kada će vještaka unakrsno ispitati Obrane.