Suđenje za ubojstvo pripadnika HVO-a kod Mostara: Tko je ubio Bunozu i Markovića?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U utorak 6. veljače 2024. na Županijskom sudu u Mostaru, počeo je glavni pretres optuženom Esi Raziću za krivično djelo "Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika", odnosno ubojstvo dva pripadnika HVO-a na brdu Kvanj kod Mostara 1993. godine.

Razić je rođen u Čapljini (57), a živi u SAD-u. On je u ljeto 2023. uhićen na graničnom prijelazu prilikom ulaska u Bosnu i Hercegovinu, jer je za njim bila raspisana tjeralica zbog vođenja krivičnog postupka.

Razić je iz pritvora doveden u mostarsku sudnicu, a glavni pretres započeo je čitanjem optužnice.

Dokazivanje navoda iz optužnice izjavama svjedoka

Optuženom Esi Raziću se stavlja na teret da je dana 02.10.1993. godine, oko 10 sati, na brdu Kvanj, općina Mostar, kršeći pravila Međunarodnog prava, za vrijeme oružanog sukoba između Armije Republike Bosne i Hercegovine (Armija R BiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u svojstvu pripadnika Armije BiH, izvršio ubojstvo dva ratna zarobljenika.

Nakon čitanja optužnice, uvodne riječi izložila je tužiteljica Tužiteljstva HNŽ-a Vesna Pranjić, a potom i Obrana optuženog. U odvjetničkom timu optuženog bili su prisutni odvjetnici Nada Dalipagić i Goran Crnjac.

Tužiteljica Pranjić je u uvodnim riječima naglasila da, kao i većina optužnica ratnih zločina -navode iz optužnice dokazivat će izjavama svjedoka, posebice očevidaca. Ona je istaknula značaj svjedoka bošnjačke nacionalnosti, a koji su tada bili pripadnici HVO-a i koji su trebali prijeći Armiju RBiH. Govorila je i o određenom broju materijalnih dokaza, koji će biti uloženi u sudski spis.

U uvodnim riječima napomenula je da žrtve Ivica Bunoza i Martin Marković ''nisu znali da su postali suprotne strane u sukobu i da su pali pod vlast Armije RBiH''.

Obrana prigovara: Optuženi nije saslušan, ovo nije djelo ratnog zločina, svi su bili HVO...

Obrana je u više dijelova rekla da će osporiti optužnicu Tužiteljstva HNŽ-a. U iznošenju uvodnih riječi, Nada Dalipagić je rekla, kako je optužnica podignuta, a da optuženi uopće nije saslušan od strane Tužiteljstva HNŽ-a na okolnosti koje mu se stavljaju na teret, što je suprotno zakonu.

Dalipagić je podcrtala i da optuženi Razić nije dao bilo kakav iskaz, osim da je "prešao BiH i da je vođen postupak protiv njega u Americi, za koji je oslobođen''.

Odvjetnica je istaknula i da se Tužiteljstvo HNŽ-a dva puta oglušilo o dopise koje su im slali, a u kojima su tražili da se – tada osumnjičeni Eso Razić sasluša. Stoga mu je, kako tvrdi Dalipagić - prekršeno pravo na obranu. Dalipagić je još rekla, da "optuženi nije u to vrijeme bio pripadnik Armije RBiH, te da smrtno stradali nisu imali status ratnog zarobljenika, i da su svi bili pripadnici iste strane – HVO, u vrijeme kritičnog događaja". Također, kazala je da će Obrana dokazati da je kredibilitet svjedoka upitan, obzirom da se protiv nekih vode krivični postupci pred drugim sudovima.

Odvjetnik Crnjac u svom dijelu uvodnih riječi, rekao je da se ovo djelo ne može kvalificirati kao "Ratni zločin", jer su u trenutku događaja, ubijeni i optuženi Razić bili pripadnici iste strane, a to je HVO.

Kako pripadnik Armije RBiH može biti ratni zarobljenik Armije?

Crnjac je podsjetio na pravomoćnu presudu Naletilić - Martinović, u kojoj je već utvrđeno kada je počeo sukob Armije RBiH i HVO-a na ovim prostorima, i da se to dogodilo pola godine nakon događaja koji se stavlja na teret optuženom Raziću.

Također, u uvodnim riječima ovaj odvjetnik je podsjetio i da se za stupanje u suprotnu stranu vojnih snaga, moraju ispuniti određeni uvjeti, koji u ovom slučaju nisu bili ispunjeni. Postavio je pitanje i kako pripadnik Armije RBiH može biti ratni zarobljenik Armije?! Rekao je i da optuženi, kao i ostali pripadnici HVO-a u trenutku smrti nisu mogli biti dio Armije RBiH. Stoga, prema njegovim riječima ''stradali nisu mogli biti ratni zarobljenici, niti pasti pod vlast Armije RBiH''.

Nakon uvodnih riječi započeo je dokazni postupak svjedočenjem tri svjedoka Tužiteljstva HNŽ.

Svjedočenje Tucakovića: Ne može vojnik za civila

Tužiteljstvo je prvo pozvalo Samira Tucakovića, koji je svjedočio više od dva sata. Predsjedatelj sudskog vijeća Darko Zovko u više navrata je opominjao svjedoka da ne priča, osim kad mu se postavlja pitanje i da odgovara u skladu s postavljenim pitanjima, a ne izvan onoga što je predmet optužnice i kritičnog događaja zbog kojeg se sudi Raziću.

Tucaković je odgovarajući na pitanja tužiteljice Pranjić objasnio da je prije sukoba između HVO-a i Armije RBiH živio na području Čapljine, točnije u Tasovčićima. Nakon toga je u sudnici povrdio da je bio pripadnik HVO-a, te da je bilo mnogo pripadnika bošnjačke nacionalnosti tada u HVO-u.

Nakon što su, kako je rekao ''ljudi razoružavani'', nije se osjećao sigurnim, te se već govorilo o prelasku u Armiju, ali su problem bile obitelji i što su ''čuli da će biti likvidirani'', obzirom da su neki susjedi i bliski ljudi već bili zatvoreni.

Ispričao je da su on, Eso Razić i još pet pripadnika bošnjačke nacionalnosti, kao pripadnici HVO-a, a koji su bili u izviđačko-diverzanstkom vodu – odlučili iskoristiti priliku, kada im je naređeno da drže liniju na brdu Kvanj s kolegama Hrvatima iz istog voda, da tada zarobe, razoružaju i razmjene 'hrvatske kolege' iz smjene, za članove svojih obitelji. Naglasio je i da je obitelj Ese Razića već bila prebačena u Zagreb.

''Dvojica su trebala otići uspostaviti kontakt s Armijom RBiH i otišli su u Blagaj. Mi smo smjenu podijelili s kolegama Hrvatima (Robert Rebac, Nedjeljko Pehar, Ivica Bunoza i Martin Marković), oni su došli ujutro. Svi smo bili naoružani, imali smo šarene uniforme bez obilježja. Eso i ja smo se dogovorili da zarobimo Bunozu i Markovića i da ne smije doći do pucnjave. Trebali smo ih razoružati, zarobiti i razmijeniti za članove obitelji'', kazao je Tucaković u svjedočenju i dodao:

''Bunoza je možda imao potrebu da vrši nuždu, zastao je...Eso je odmah pucao, ne znam zašto, onda je pucao na sve, i ja sam ranjen s četiri metka'', kazao je Tucaković tijekom svjedočenja i dodao da ga je pitao ''što uradi Eso''.

Nakon toga prema njegovim riječima, Razić je otišao prema Repcu i Peharu, a s njima su još bila dvojica pripadnika bošnjačke nacionalnosti. Naveo je i da su Roberta Repca pustili, a da su Pehara htjeli razmijeniti. No, kasnije im je rečeno da se ne mogu razmijeniti vojnici za civile.

''Rečeno je da ne ide civil za vojnika'', naglasio je Tucaković.

Svjedok ranije ''ublažio iskaz'', tko je pucao?

Također, tijekom ispitivanja je rekao i kako je u jednom ranijem iskazu naveo, kako ''nije vidio tko je pucao, ali da je bio tu''. S tim iskazom je, kako je rekao ovaj svjedok – želio pomoći da Eso Razić ne bude osuđen u Americi, pa je tada ''ublažio svoj iskaz''.

U unakrsnom ispitivanju, odvjetnica Dalipagić je pitala je li svjedoku poznat dokument OSA-e BiH iz 2013. godine u kojem je Nedjeljko Pehar izjavio da je ''Tucaković ubio Bunozu i Markovića''. Svjedok je odgovorio da mu nije poznato i da ga to ne zanima.

''Čitao sam nešto na Google-u, ali me ne zanimaju te priče'', rekao je Samir Tucaković.

Objasnio je i da su nakon kritičnog događaja, prešli u Blagaj i bili u zatvoru. Potom je Tucaković upitao suca Zovku, može li se okrenuti prema optuženom Raziću i pitati ga ''tko je ubio Bunozu i Markovića''. Zovko je to dopustio, a na pitanje Tucakovića upućenog Esi Raziću: ''tko je pucao, ja ili ti'', Razić je odgovorio: ''ti''.

Rekao je i da nije bilo nikakvih naredbi, i nadređenog od kojeg su dobili zadatak, nego da su su se ''svi skupa dogovarali''.

''Svi smo nadređeni, nitko nije bio glavni'', izjavio je Tucaković. Rekao je i da je pripadnik Armije RBiH bio od 1.10.1993. Odvjetnik Goran Crnjac je tražio da svjedok pojasni, kako je mogao biti pripadnik Armije RBiH u tom navedenom vremenu, ako je određeno vrijeme proveo u zatvoru i to upravo nakon kritičnog događaja na Kvanju.

Tucaković je odgovorio da je ''postao aktivan u Armiji oko 11. mjeseca 1993. kada su mu se rane oporavile''.

Odvjetnica Dalipagić je istaknula da ''navedeni ublaženi iskaz'' svjedoka, a koji je spominjao ranije, nije korišten na suđenju u Americi. Također, Crnjac je tražio i ukoliko ima, da svjedok dostavi potvrdu na okolnosti stradavanja, a koju bi morao imati ukoliko je ostvarivao bilo kakva prava branitelja.

Kudra: Nisam vidio tko ih je ubio

U nastavku glavnog pretresa svjedočio je Mirza Kudra, koji je također potvrdio da je i on, kao pripadnik bošnjačke nacionalnosti bio u HVO-u, razmišljao o prelasku u Armiju. Opisao je sve što je prethodilo događaju na brdu Kvanj, te da je je ''7 Bošnjaka trebalo da drže noć, a Hrvati dan, da se ne mučimo''.

''Tada smo htjeli prijeći u Armiju'', rekao je Kudra i ponovio da su dvojicu poslali u Blagaj, a da je on trebao Repca i Pehara zarobiti i razoružati, nakon toga razmijeniti za članove obitelji.

Svi su bili naoružani, kazao je, i napomenuo da su Razić, Tucaković, Bunoza i Marković otišli u drugom pravcu. Poslije toga je čuo pucnjeve od nekoliko rafala i nalazio se na udaljenosti od cca 60-70 metara. Kaže da nije vidio što se dogodilo, ali se zabrinuo. Potom kad se približio, vidio je ''Samira Tucakovića na zemlji i da je ranjen, a da je jedan ležao na zemlji.''

''Razića i drugog nisam vidio'', rekao je svjedok Kudra. To je bilo, kako je izjavio na nekih 50-ak metara udaljenosti.

Potom je zarobio Pehara i Repca po ranijem dogovoru.

''Stigao je i Eso, uzeo vodu da odnese Samiru, a ja sam rekao Jasminu Turajliću da čuva ovu dvojicu, da im se nešto ne dogodi. Da ću se vratiti i da idem vidjeti što je dole'', izjavio je Kudra. Vidio je Bunozu i Markovića kako leže mrtvi.

''Šta uradi Eso, pitao sam. On je šutio'', kazao je ovaj svjedok.

Naveo je i da je Vojna policija Armije RBiH došla po njih i da su bili u zatvoru, u nekom, kako je rekao, podrumu kuće u Blagaju, njih sedam i Nedjelko Pehar.

U unakrsnom ispitivanju odvjetničkog tima Ese Razića, na upit svjedoku: ''je li vidio tko je izvršio ubojstvo Bunoze i Markovića?'', Kudra je odgovorio: ''nisam vidio tko ih je ubio''.

Ovaj svjedok je potvrdio i da se protiv njega u Tužiteljstvu BiH vodi ''neki postupak i da je pozivan kao osumnjičeni''.

Turajlić: Trebali su ih zarobiti, ne znam kako je došlo do pucnjave

Potvrdno je odgovorio i na upit, je li poslije kritičnog događaja na Kvanju bio zatvoren od strane Vojne policije Armije RBiH, te da je tada vođen i ispitivan i u Sarajevu.

Odvjetnici Crnjac i Dalipagić su rekli i da je svjedok Kudra ''drugačije svjedočio o događaju na Kvanju ranije''.

Treći svjedok, a koji je svjedočio u utorak 6. veljače, Jasmin Turajlić ponovio je dijelove iz svjedočenja Tucakovića i Kudre, a koji se tiču planu prelaska u Armiju RBiH. Opisao je što se dogodilo kritičnog dana na brdu Kvanj, te potvrdio da su on i Mirza Kudra zarobili Roberta Repca, a da se Pehar predao sam bez pogovora, da je digao odmah ruke u zrak.

''Čuli smo pucnjeve, trebali su ih zarobiti, kako je došlo do pucnjave ne znam. Samir je rekao da je Eso pucao. Nisam nikog ništa pitao'', kazao je Turajlić.

Rekao je i da nisu ''između sebe pričali što se dogodilo''.

Na upit odvjetnice Dalipagić, jesu li dobili naredbu s vrha Armije RBiH da urade ono što se dogodilo na brdu Kvanj, svjedok Turajlić je rekao kratko: ''ne''. Dodao je i da je proveo oko 43 dana u zatvoru i da su ''svi bili u zatvoru''.

Suđenje Esi Raziću se nastavlja 9. veljače 2024.