Sve veći broj ubijenih žena, žrtve proganjanja bježe u druge gradove

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U Republici Srpskoj je od siječnja do studenog ove godine evidentirano 29 kaznenih djela proganjanja, a od tog broja 22 žrtve su žene.

Žrtve proganjanja često postaju mete i drugih kaznenih djela, stalno imaju osjećaj straha i nesigurnosti te u svakom momentu iščekuju da im se nešto može dogoditi, a bilo je slučajeva i kada su progonitelji svojim žrtvama slali i 5.000 poruka, pišu Nezavisne.

Osjećaj straha i nesigurnosti

Iskustva su to Fondacije "Udružene žene" u Banjaluci, gdje pružaju pravnu i psihološku pomoć žrtvama proganjanja, ali i drugih oblika rodno zasnovanog nasilja.

Iako ovo kazneno djelo zakon prepoznaje tek nekoliko godina, žrtve ga još rijetko prijavljuju ili ne prepoznaju.

Zakon ga je jasno definirao, a proganjanje je kada netko uporno i kroz duže vrijeme prati ili uhodi drugu osobu ili s njim izravno ili preko treće osobe nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili na drugi način kod te osobe izaziva promjene životnih navika, tjeskobu ili strah za vlastitu sigurnost ili sigurnost njoj bliske osobe.

Za to djelo je zaprijećena novčana kazna ili kazna zatvora do dvije godine, a teži oblik djela postoji ako je ono izvršeno u odnosu na sadašnjeg ili bivšeg bračnog partnera, osobe s kojim je izvršitelj bio u intimnoj vezi ili prema djetetu, uz zaprijećenu kaznu zatvora od šest mjeseci do tri godine.

"Žrtve uhođenja ili proganjanja imaju strah, osjećaj potpune nesigurnosti. Proganjanje se vrši na različite načine, izravno ili neizravno, fizički putem praćenja, dočekivanja ili putem sredstava komunikacije društvenih mreža, slanjem poruka i to ima određen kontinuitet. Najčešće se događa u partnerskim odnosima. Postoje situacije kada žrtvama te osobe dolaze na radno mjesto ili jednostavno budu u blizini, na primjer u bašti kafića pa posmatraju žrtve koje uhode", rekla je za "Nezavisne" Gorica Ivić iz Fondacije "Udružene žene".

Prema njenim riječima, kroz njihovo iskustvo kroz servis rada više žrtava se odluči da ignorira nego da prijavi krazneno djelo, a dosta prijava je procesuirano i izricane su kazne.

Preseljenje u drugi grad

"To uhođenje uglavnom prijave kada su već zabrinute za vlastiti život, ali brojka je mnogo veća", rekla je Ivićeva.

Prema njenim riječima, društveni mediji doprinose mogućnostima proganjanja.

"Imate telefon pa vam netko stalno šalje različite poruke gdje ste i s kim ste. Uporno praćenje i uhođenje je patološko ponašanje koje mijenja i otežava život, dinamiku, što nije prihvatljivo. Događa se i da se žrtva zbog toga preseli u drugi grad", rekla je Ivić.

Žrtve proganjanja, kako je rekla, trebalo bi da to prepoznaju i pravovremeno prijave.

"Mnogi ne znaju da se to tretira zakonom i kažnjivo je, a ukoliko se ne prijavi male su šanse da će to prestati samo od sebe. Obično preraste u neke druge oblike nasilja i važno je da se zatraže pomoć i podrška. Ono što mi kao fondacija možemo je da pružimo besplatnu psihološku i pravnu podršku", rekla je Ivić.

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske, od siječnja do studenog 2021. godine evidentirano je za 48,2 posto manje kaznenih djela proganjanja u odnosu na isto razdoblje 2020. godine, kada ih je bilo 56.

Ivić smatra da su žrtve obeshrabrene da prijave djelo te da se proganjanje sigurno nije smanjilo za gotovo 50% za jednu godinu.

"Ove godine je veći broj ubijenih žena", zaključila je Ivić.