Svijeće u Mostaru za žrtve Križančeva Sela

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U organzaciji HKZ Troplet u Mostaru su večeras upaljenje svijeće za žrtve zločina u Križančevom selu nadomak Viteza i ubijenog vozača konvoja Bijeli put, Antu Vlaića.

Služena je i sveta misa u mostarskoj Katredrali, a svijeće su zapaljene na Trgu hrvatskih velikana ispred HDHS Kosača u Mostaru.

Miroslav Nikolić predsjednik Tropleta, komentirajući nekadašnji Konvoj za Novu bIlu, rekao je da  bi Hrvati Lašvanske doline teško preživjeli bez tog konvoja.

''Svi Hrvati u domovini i svijetu trebaju osjetiti i prisjetiti se tih događanja kako su ljudi uložili svoje znanje i vještine i ugrozili svoje živote, znamo da su neki i poginuli, kako bi pomogli narodu koji je 246 dana bio bez hrane, lijekova.., braneći ono najnužnije svoje obitelji, prostor i narod. To je humanitarna gesta koja je pokazala da smo isti svi Hrvati, pa i ovim današnjim sjećanjem misom i paljenjem svijeća i za stradale žrtve u Križančevom selu želimo pokazati da smo u zajedništvu sa svim Hrvatima'', rekao je Nikolić.

Komentirajući nedavno uhićenjeodgovornih od strane  SIPA-e, Nikolić je kazao da je ono ohrabrujuće.

Zapovjedna odgovornost

''Ohrabrujuće je da se vidi da ipak postoji nada, svi smo izgubili nadu da postoji ikakva šansa da se tu nešto napravi i da se zločinci privedu pravdi. S ovime se opet stvara nada da neće na kraju postojati dvostruka mjerila, jer Hrvati se optužuju za udruženi zločinački poduhvat, dok se na bošnjačkoj strani optužuje neka pješadija, iako postoje dokazi da su dolazile naredbe s vrha'', kaže Nikolić u želji da  se svi zločini jednako tretiraju.

''Ako postoji zapovjedna odgovornost na tri strane, moraju postojati isti kriteriji suđenja i nadamo se da će doći do svjesti predstavnika međunarodne zajednice i svih vlasti da se na isti način trebaju tretirati zločini, a i ovaj večerašnji događaj je apel da se ide u tom smjeru'', poručio je Nikolić.

Zločin nad civilima

Podsjetimo, u Križančevom Selu danas je obilježena 25. godišnjica zločina nad Hrvatima  u tom mjestu kojeg su počinili pripadnici Armije RBiH 22. prosinca 1993. godine u akciji "Krvavi Badnjak". Zločin nad 64 hrvatska branitelja i civila najveće je stratište Hrvata u BiH koje nije kazneno procesuirano ni pred Haškim tribunalom, a ni Sudom BiH u Sarajevu.

U napadu  Armije RBiH 22. prosinca 1993. na Križančevo Selo ubijena su 34 vojnika HVO-a, međutim, kasnije se ustanovilo kako je taj broj porastao na 64 budući da je još 30 Hrvata iz tog mjesta odvedeno u pravcu sela Počulica pod bošnjačko-muslimanskom kontrolom. Za nešto manje od dva mjeseca, pod pritiskom UNPRFORA-a njihova mrtva tijela su vraćena u plastičnim vrećama UNCHR-a, izamasakrirana. O stupnju ozljeda tih, trideset razmijenjenih Hrvata, najbolje svjedoči činjenica kako je dr. Tibold koji je vršio identifikaciju izgubio svijest.

Iz Udruge obitelji poginulih i nestalih branitelja Srednjobosanske županije, u ranijoj izjavi za Fenu, naveli su kako su u akciji Armije RBiH 22. prosinca 1993. godine ubijene 64 osobe.

Kad je snijeg okopnio...

"Kad je snijeg okopnio, i kad je UNPROFOR mogao ući, 34 osobe pronađene su mrtve na kućnom pragu, a 30 zarobljenih su poslije mrtvi razmijenjeni", naveli su iz Udruge.

Osim obitelji i prijatelja, počast žrtvama danas su odali i politički dužnosnici, među kojima su bili predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara i ministrica obrane BiH Marina Pendeš.

Pripadnici SIPA-e 8. studenoga ove godine uhitili su osam osoba koje se sumnjiče da su u vrijeme rata i oružanog sukoba između Armije RBiH i HVO-a, u svojstvu zapovjednika i pripadnika Armije RBiH s područja Središnje Bosne i Viteza, postupali suprotno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti ratnih zarobljenika i civilnih osoba za vrijeme rata.

Uhićeni

Po nalogu tužitelja iz Posebnog odjela za ratne zločine uhićeni su: Ibrahim Purić, Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Almir Sarajlić, Šaćir Omanović, Kasim Kavazović i Sadik Omanović.

"Oni su osumnjičeni za ratni zločin počinjen nad žrtvama hrvatske nacionalnosti na lokalitetu Križančevog Sela, Šafradina i Dubravice, gdje je 22. prosinca 1993. godine ubijeno najmanje 12 zarobljenih pripadnika HVO-a koji su se prethodno predali, kao i dvije civilne osobe, žene hrvatske nacionalnosti, te vršeno pljačkanje i uništavanje imovine. Tijela ubijenih su razmijenjena 40 dana nakon zločina, a na posmrtnim ostacima uočeni su tragovi zlostavljanja i odsijecanja dijelova tijela", priopćilo je Tužiteljstva BiH nakon uhićenja.

Iz Tužiteljstva su naveli kako "navedeni ratni zločin predstavlja jedno od najvećih stradanja žrtava hrvatske nacionalnosti na području Viteza i okolice u proteklome ratu, gdje je u napadu ubijeno više desetina žrtava, a imovina opljačkana i uništena".