Svjedočanstvo iz Ukrajine: Kako je Zeničanin pobjegao iz željezare Azovstal

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Grada nema, grad je potpuno srušen, nijedne zgrade, nijedne ulice, ništa nema čitavo, sve je izgoreno ili je srušeno'', kaže za Federalnu televiziju Bahrudin Delić koji je posljednje dane u Ukrajini proveo je u opkoljenom Mariupolju zajedno s obitelji.

Delić je varioc po struci, život po industrijskim gradovima i traume između dva rata. Od rodne Zenice do Ukrajine, i željezare Azovstal. Nakon 38 dana ratnog pakla uspio izaći iz porušenog Mariupolja i vratiti se u rodnu Koprivnu, ali sam.

Zeničanin koji je u ratnom paklu proveo 38 dana s kćerkom i suprugom te njenim roditeljima invalidima, u podrumu zgrade tamošnjeg Arhiva preživljavali su, kaže, od riže na vodi. Izlazili su u rijetkim prekidima granatiranja, u potrazi za hranom.

''Nađemo čaja, malo riže, nađemo malo kave u smeću, u zrnu, svašta se nađe i to je dopunjavalo. Imali smo čaja za godinu, ali nema vode, što je najgore''.

Sve je to ostavilo ozbiljne posljedice po Bahrudinovo zdravlje.

''Imao sam 86-87 kilograma, mislim da sada preko nemam 62-63. Slab sam, prekjučer sam imao temperaturu 40,8., priča Bahrudin o posljednjem danu u Mariupolju, odakle je s obitelji kroz jedan od rijetkih humanitarnih koridora izašao na teritoriju Rusije.

''To je bio kaos, taj dan granatiranje s jedne, pa sa druge strane, nisi mogao oka otvoriti. I to sve preko naših glava'', rekao je.

''Ovo što sam vidio za 38 dana, nisam nigdje više vidio, nema ništa, gdje god izađeš... Izađem iz stana - leži mrtav čovjek, dođem do drugog ulaza – drugi mrtav čovjek. Gdje god pogledaš mrtvi ljudi. Ne bih se miješao u politiku, tko je kriv, živi štit bio sam i jednima i drugima, i takvih je bilo tisuće'', kaže za FTV ovaj Zeničanin.

Bahrudinov put do rodne Koprivne posebna je priča. Tu je sada zahvaljujući pomoći rodbine iz Njemačke, njemu i kćerki kupili su avionske karte do Sarajeva. Prije toga javio se bh. Veleposlanstvu, gdje su ga samo posavjetovali da od obitelji izvan Ukrajine traži pomoć. Bahrudinova kćerka, liječnica, u međuvremenu je otišla u Njemačku, supruga s roditeljima ostala je u Rusiji. Sada je njegov cilj ponovo okupiti obitelj, ni po koju cijenu u Ukrajini, ali ni u svojoj zemlji.

''Za mjesec-dva vidim se s obitelji u Njemačkoj, jer će kćerka dotad osigurati dokumente'', rekao je.