U 2019. za ratne zločine optuženo upola manje osoba nego prethodne godine

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Značajan broj državnih tužitelja i ove godine nije podigao niti jednu optužnicu za ratne zločine, a tijekom 2019. optuženo je upola manje osoba nego tijekom prethodne godine, pokazuje analiza Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Tijekom 2019. godine, 27 državnih tužitelja koji rade na predmetima ratnih zločina podiglo je 17 optužnica do 29. prosinca. Njima su optužene 32 osobe, u odnosu na nešto više od 60 osoba koje su optužene 2018. godine.

Od 17 podignutih optužnica, tri su proslijeđene entitetskim sudovima, a četvorica optuženika Tužiteljstva BiH su za sada nedostupna bosanskohercegovačkim pravosudnim organima.

Odvjetnica Vasvija Vidović je za BIRN BiH kazala da se zadnja dva dana u godini može očekivati još optužnica, jer je to bila dosadašnja praksa, da se optužnice podižu u zadnjih nekoliko dana godine.

“Ima još uvijek mnogo masovnih zločina, pogotovo na području istočne Bosne, čiji izvršietelji nisu optuženi, a postoji solidna dokumentacija o tome. Kao netko tko se dugo bavi ratnim zločinom, očekujem da se ovi predmeti uzmu u rad, a ne da se veliki kapaciteti Državnog tužiteljstva koriste za manje obimne zločine i manje značajne po rangu izvršitelja”, kaže Vidović, dodajući da Tužiteljstvo BiH podiže malo optužnica protiv “osoba koje su bile visoko pozicionirane u ratu”.

Sud Bosne i Hercegovine je tijekom 2019. donio 24 pravosnažne presude, osudivši 33 osobe na 318 godina zatvora za ratne zločine. Za trojicom pravosnažno osuđenih Interpol je raspisao potjernice. Prvosnažno je oslobođeno 12 osoba u deset predmeta.

Predstavnici udruženja žrtava i logoraša ističu svoje nezadovoljstvo radom Tužiteljstva BiH u 2019. godini.

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena žrtva rata”, kaže da žrtve nisu zadovoljne brojem podignutih i potvrđenih optužnica u 2019. godini, posebno kada je riječ o djelima ratnog silovanja i seksualnog zlostavljanja, te drugim gdje su svjedokinje očevici ubojstva.

Karlo Marić, predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH, navodi kako razdvajanje jednog predmeta na više optužnica odugovlači procese.

“Što vrijeme više prolazi, sve više ljudi gubi nadu da će pravda biti dostignuta. Biologija čini svoje, ljudi umiru a da nikada nisu ni stigli do suda”, kaže on.

U izmijenjenoj Državnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina, koja nije usvojena tijekom 2019. godine, navedeno je da u Tužiteljstvu BiH postoji više od 550 neriješenih predmeta s više od 4.500 poznatih počinitelja i isto toliko predmeta u kojima počinitelj nije poznat.

Godina bez optužnica za Srebrenicu

Najviše optužnica i ove godine, kao i prethodnih, kako je BIRN BiH ranije pisao, podignuto je u prosincu – šest, dok su u ostalim mjesecima podizane po jedna ili dvije optužnice.

Državno tužiteljstvo ove godine nije optužilo niti jednu osobu za genocid počinjen u Srebrenici.

“Činjenica da nije podignuta nijedna optužnica za genocid u Srebrenici jeste najbolji dokaz da je fokus Tužiteljstva na manje masovnim zločinima i manje odgovornim osobama za ratne zločine”, kaže Vidović.

Većina optužnica podignuta je protiv jedne osobe. Dvije optužnice se odnose na dva optužena. U dva predmeta optuženo je sedam, odnosno osam osoba.

Prva optužnica podignuta 2019. godine ujedno je i optužnica protiv najviše optuženih. Suđenje je u travnju počelo Ibrahimu Puriću i ostalima za Ubojstva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se predali, kao i za ubojstva dvije žene hrvatske nacionalnosti prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza u zimu 1993. godine.

Optužnice protiv nedostupnih osoba

Četvorica optuženih za ratne zločine u 2019. godini nisu bili dostupni pravosudnim organima BiH. Dvojica optuženih su u Srbiji, jedan u Kanadi, a četvrta osoba je Milan Lukić, koji se već petu godinu nalazi u zatvoru u Estoniji, na izdržavanju doživotne kazne koju mu je izrekao Haaški tribunal za zločine počinjene u Višegradu.

Iz Tužiteljstva BiH je priopćeno da su nakon ispitivanja u svojstvu osumnjičenog ispunjeni posljednji procesni uvjeti za podizanje optužnice protiv Lukića za zločine nad putnicima otetim iz voza u Štrpcima (općina Rudo) u veljači 1993. godine. U priopćenju nije navedeno kada i gdje će mu biti suđeno.

“Milan Lukić je dobio doživotnu kaznu zatvora i ne vidim uopće što je svrha jedne takve optužnice. Ne kažem da ne treba da se vodi postupak, ali smatram da su se ti resursi mogli usmjeriti za istraživanje nekih drugih zločina na području Višegrada, koji su isto tako ozbiljni i masovni, na području Goražda, Kalinovika, Foče i uopće ratnih područja istočne Bosne i, na kraju, Bratunca i Srebrenice 1992. godine”, kaže Vidović, pojašnjavajući da bi Tužiteljstvo moralo dati prioritet i usmjeriti svoje kapacitete i velike resurse na osobe koje nisu do sada procesuirane.

Pravosudnim organima su nedostupni i Jovan Kušić zvani Joja i Branislav Vuković zvani Bato, nekadašnji pripadnici Stanice javne sigurnosti (SJB) Pale, koje Tužiteljstvo BiH tereti za sudjelovanje u nezakonitom zatvaranju, mučenju, zlostavljanju i premlaćivanju bošnjačkih civila zatvorenih u dvorani za tjelesni odgoj Doma kulture na Palama. Iz Tužiteljstva BiH je navedeno da je Kušić nastanjen u Srbiji, a Vuković u Kanadi.

Nedostupan pravosuđu BiH je i Milojko Kovačević, koji je nastanjen u Srbiji a optužen je za zločine počinjene na području Višegrada. Kovačević, nekadašnji pripadnik rezervnog sastava Stanice javne sigurnosti (SJB) Višegrad, počinio je, prema optužnici, prisilno odvođenje, mučenje, zlostavljanje i premlaćivanje civila bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Donje Veletovo.

Bakira Hasečić i Karlo Marić upozoravaju na vrijeme i dugotrajnost procesa zbog kojeg mnoge žrtve neće dočekati pravdu. Hasečić kaže da žrtve, svjedoci, ali i optuženi umiru, ali je zabrinuta i zbog optužnica protiv nedostupnih i nižerangiranih osoba, govoreći da i “oni koji nisu bili nedostupni, kada budu optuženi, traže utočište u susjednim zemljama u kojima imaju državljanstva”.

U 2019. godini zbog smrti je obustavljen postupak protiv Milana Bogdanovića, koji je prvostupanjskom presudom Suda BiH oslobođen optužbi za zločine počinjene na području Srebrenice.

Odvjetnik Miodrag Stojanović, govoreći o dugotrajnosti postupaka, kaže da je održano manje ročišta nego ranijih godina i da je odnos Suda BiH prema stranama u postupku o njihovim zahtjevima liberalniji i tolerantniji, što je, prema njemu, doprinijelo i dugotrajnosti postupaka, pored optuženih, koji sve češće obolijevaju.

“Sve češće se kao vještaci pojavljuju lječnici koji treba da se izjasne može li se nekom od optuženih može suditi i može li taj optuženi prisustvovati suđenjima. To može biti objektivni rezultat godina u kojima se ti optuženi nalaze ili je to rezultat ipak jednog liberalnijeg odnosa Sudskog vijeća prema takvim procesnim situacijama, ali moj konkretni utisak jeste da je to malo usporilo u pogledu i suđenja i broja sudećih dana, a time i do donošenja meritornih odluka”, smatra Stojanović.

Nepotvrđene optužnice

Tri optužnice Državnog tužiteljstva za ratne zločine Sud BiH nije potvrdio. One su, kao manje složene, proslijeđene na entitetske sudove.

Okružnom tužiteljstvu u Istočnom Sarajevu proslijeđena je optužnica protiv Milenka Gojgolovića za silovanje u Vlasenici, a Okružnom sudu u Trebinju optužnica protiv Gorana Govedarice za zlostavljanje jednog i ubojstvo drugog civila bošnjačke nacionalnosti u Gacku. Treća optužnica prebačena je na Kantonalni sud u Goraždu i njome se Lazar Mutlak tereti za silovanje i seksualno zlostavljanje Bošnjakinje u ovom gradu.

Iako je broj optužnica manji iz godine u godinu, glavna tužiteljica Tužiteljstva BiH Gordana Tadić je u nedavnom intervjuu za BIRN BiH kazala da je zadovoljna brojem optužnica. U trenutku vođenja intervjua bilo je podignuto 12 optužnica. Tužiteljstvo je 2017. podiglo 38 optužnica, godinu kasnije 27, a ove godine, do dana objave analize, tek 17 optužnica.

“Ni u kom slučaju naši rezultati nisu poražavajući, nego vrlo ohrabrujući… Tužiteljstvo BiH na kraju svake godine uradi najsloženije predmete iz svih oblasti, kako ratnih zločina, tako i organiziranog i gospodarskog kriminala, korupcije i terorizma. Međutim, potrebne su duge i teške istrage da bi se došlo do optužnice… Do kraja godine planirano je da će ih biti otprilike onoliko koliko je bilo i prošle godine”, rekla je Tadić.

Stojanović kaže da svaki tužitelj ima normu, koje je dužan da se pridržava, i da je na Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću (VSTV) da cijeni je li s razlogom ili bez razloga ispoštovana ili nije.

“Imam utisak da se u posljednjih mjesec dana kod dosta tužitelja stvara nervoza, da pokušavaju da podignu optužnice, žure da bi to bilo ostvarenje norme. To nije dobro – jer što si radio tijekom cijele godine, i ako sada žuriš, ‘lomiš preko koljena’, možeš da dobiješ situaciju da se ne potvrdi optužnica ili da uđe u optuženje nešto što objektivno ne bi trebalo. I to može da utiče na kvalitetu rada tužitelja”, navodi Stojanović.

Pravosnažno osuđeni u bjegu

Najviše kazne Apelacijsko vijeće Suda BiH 2019. godine izreklo je Zoranu Babiću i Darku Mrđi, objedinivši im kaznu za ubojstva i druga nečovječna djela počinjena nad bošnjačkim stanovništvom Prijedora s presudama koje su im ranije izrečene, i osudivši ih na jedinstvene kazne od 35 godina, odnosno 20 godina zatvora.

Mrđa je jedan od trojice pravosnažno presuđenih u ovoj godini za kojima su raspisane potjernice. Na potjernici Interpola od ove godine su i Dragan Marjanović, osuđen na 14 godina zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvima civila 1992. na planini Borje kod Teslića, i Jozo Đojić, osuđen na šest godina zatvora za silovanje u Odžaku.

Najmanja kazna od dvije godine zatvora izrečena je Tonći Rajiču za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u logoru “Dretelj” kod Čapljine.

Apelacijska vijeća ukinula su presude u dva predmeta i odredila ponovna suđenja Sretku Paviću, Bori Milojici i Želislavu Riviću za zločine počinjene u Prijedoru.

Prvostupanjska presuda od 20 godina zatvora izrečena je ove godine Radomiru Šušnjaru zvanom Lalco za sudjelovanje u zločinima počinjenim 1992. na području Višegrada, uključujući ubojstva 26 civila zatvorenih u kući u Pionirskoj ulici.

Pored ove, izrečeno je još pet prvostupanjskih presuda u kojima su iznesene ili trebaju biti iznesene žalbe na odluke prvostupanjskog vijeća.

U 2019. godini nije bilo presuda po sporazumima o priznanju krivice za ratne zločine.