Priča o smeću
To je ta mostarska ljubav!
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Prsti se, dakle, upiru u vlast koja nema pojma o vladanju i goje su godine bezizbornog vakuuma pretvorili u mlitave promatrače srozavanja.
Mostar je valjda jedini grad na rijeci koji nije iskoristio rijeku. Ne postoji šetnica uz Neretvu, ne postoje uređene obale, a voda trpi svu skrivenu prljavštinu kojom je častimo.
Svima u Mostaru puna su usta i ljepota i gadosti. Neretva se voli, njezini trovači se psuju, a onda se očito planirano otpad istresa na njezine obale. Bez imalo srama, grižnje savjesti i straha da će netko u uredima u kojima se upravlja gradom potegnuti olovku i potpisati odluku da neka inspekcija provjeri što se to radi mostarskoj ljepotici.
Prsti se, dakle, upiru u vlast koja nema pojma o vladanju i goje su godine bezizbornog vakuuma pretvorili u mlitave promatrače srozavanja.
Nitko ne gleda u ogledalo. Jer ne mogu oni načistiti koliko mi možemo isprljati niti Ljepotica može primiti toliko smeća koliko joj mi možemo, u ime ljubavi, istresti na obalu.